Je li moguće znati što mačke misle, ući u njihov um i istražiti njihove misli?

Iako su među najpopularnijim kućnim ljubimcima na svijetu, ono što znamo o njihovoj psihologiji je relativno malo – pogotovo u odnosu na svijet pasa, o kojem ima puno više podataka.

Ovaj nesrazmjer u informacijama uglavnom je uzrokovan praktičnim problemima: zapravo, dok je pse lako proučavati (čak i u okolini različitoj od one na koju su navikli, kao što je u laboratoriju, oni će biti skloni ponavljati svoje uobičajeno ponašanje), mačka se u laboratoriju neće ponašati kao da je u svom poznatom okruženju.

Kritika koja se često upućuje mačkama je da “iskorištavaju” društvo ljudi kako bi došle do hrane i maženja, ali da u stvarnosti nemaju iskrenu naklonost prema nama.

Naravno, to uopće nije točno: mačke se vežu za ljude, kao i druge životinje – iako to, možda, ne pokazuju ekspanzivno kao psi.

Na primjer, sjetite se svih mačaka koje imaju naviku spavati u krevetu sa svojim vlasnicima ili onih koje, odrasle s drugim mačićima, postaju njihovi omiljeni drugovi u igri.

Svakako, valja reći da pojedine mačke ne vole da ih se podiže, grli i mazi – i to nikako ne smijemo uzeti kao osobinu ponašanja: mačke nisu ljudi, nemaju iste potrebe za fizičkim kontaktom kao mi.

Osjećaju li mačke emocije?

Prema znanstvenicima, mačke također mogu doživjeti neku vrstu “depresije” – ili bolje rečeno, duboke tuge.

Biti u stanju razumjeti je li i kada naša mačka tužna težak je zadatak, budući da se njezino ponašanje mijenja gotovo neprimjetno: nesretna mačka ostaje mirna u svom kutu i ne čini mnogo da pokaže svoju tugu.

Kao što smo rekli, promjene u okolini oko mačke ili u našem ponašanju mogu u njoj izazvati nove emocije i stvoriti kaos u njenoj duši.

Tko živi s mačkom i zbog pandemije je počeo raditi od kuće, sigurno će primijetiti znakove nelagode u životinji, koja nije navikla na ljudsku prisutnost u stanu cijeli dan.

Mačja sjećanja i snovi

Mačke uče iz iskustva, pamte što su učinile i iz sjećanja crpe korisne informacije za svoje preživljavanje: primjerice, ako se mačka opeče dodirivanjem pećnice ili grijaće ploče indukcijskog kuhala, izbjegavat će to područje ​kuhinje jer je povezano s bolnim iskustvom.

Isto tako, mačke pamte okus konzumirane hrane i mogu je povezati s određenim trenucima dana ili zdjelicama, kao što je pokazao eksperiment proveden u Japanu prije nekoliko godina.

Osim što se sjećaju doživljenih iskustava, mačke ih također mogu “ponovno proživjeti” u obliku sna: njihova je struktura mozga u tom smislu slična našoj, pa im stoga omogućuje praćenje događaja dana u obliku sna.

Zato nije tako čudno vidjeti mačku kako se rita dok spava – možda sanja da trči ili lovi plijen.

Ono što mačkama nedostaje, naravno, je koncepcija budućnosti – zbog nedostatka prednjih režnjeva u njihovim mozgovima.

U praksi, one nemaju sposobnost dugoročnih planova, gledanja dalje od sadašnjeg trenutka: sve su njihove misli usmjerene na zadovoljenje osnovnih potreba kao što su hrana, san, sklonište, seksualni apetiti.

Mačke i mi

Drugim riječima, mačke bismo trebali prestati smatrati ljudskim bićima i projicirati na njih atribute koji se odnose na nas: mačke su životinje i njihov se život odvija izvan nas.

Naravno, život s nama uvjetuje njihov način življenja i djelovanja, ali u biti ove životinje uvijek ostaju tajanstvena i nedokučiva bića.

Možemo li nešto naučiti od njih? Mogli bismo trajno živjeti u sadašnjosti, bez brige za budućnost, ali i svoju vjernost vlastitim navikama i ritualima – mi koji prečesto težimo životu ekscesa i nepravilnosti.