Većina ljudi u nekom je trenutku potisnula svoje emocije. Bilo da trenutak nije bio prikladan, okruženje nije bilo sigurno ili si jednostavno niste mogli priuštiti da se u tom trenutku raspadnete, potiskivanje je vjerojatno izgledalo kao jedina praktična opcija.

Kada prođete kroz tešku situaciju bez izljeva osjećaja, naizgled možda sve djeluje u redu. Međutim, uznemirujući osjećaji rijetko ostaju zauvijek pospremljeni, a njihovo neprestano potiskivanje zahtijeva golem mentalni i fizički napor.

Što zapravo znači potiskivanje emocija?

Naizgled, potiskivanje emocija može djelovati kao smirenost i kontrola, no iznutra predstavlja grčevit pokušaj da se osjećaj eliminira prije nego što se uopće preradi. U nekim slučajevima ljudi potiskuju emocije u nedogled jer se osjećaju nesigurno kada trebaju doživjeti bilo kakvu neprijatnu emociju na tjelesnoj razini.

Postoji velika razlika između potiskivanja osjećaja i odluke da u tom trenutku ne reagirate na njega. Ako prolazite kroz nešto zastrašujuće ili preplavljujuće, fokusiranje na preživljavanje situacije umjesto na preradu osjećaja može biti koristan obrambeni mehanizam. Međutim, kada potiskivanje postane vaš zadani način funkcioniranja bez ikakve naknadne prerade, gubi se osjećaj kontrole nad vlastitim životom.

Potiskivanje u odnosu na emotivnu regulaciju

Emocionalna regulacija započinje primjećivanjem onoga što osjećate, nakon čega slijedi svjesna odluka o tome kako želite odgovoriti. Ako uzmemo ljutnju kao primjer, pri regulaciji ćete osjetiti ubrzan rad srca ili toplinu u licu, prepoznat ćete tu ljutnju, ali ćete odlučiti da vikanje neće donijeti željeni rezultat. Osjećaj niste porekli, već ste si dali vremena da odlučite što ćete s njim učiniti.

Ključna razlika leži u tome što se kod regulacije osjećaj u potpunosti doživi u tijelu, dok se odgađa samo njegova vanjska ekspresija. Kod potiskivanja, cilj je uopće ne imati taj osjećaj, odnosno izbaciti ga iz svijesti ili uvjeriti sebe da je neopravdan prije nego što je uopće proživljen.

Drugim riječima, odgađanje reakcije daje vam kontrolu, dok poricanje osjećaja sprječava rješavanje samog uzroka.

Foto: iStock

Nevidljiva cijena koju plaća tijelo

Kada nastavite potiskivati emocije i nakon što je stresna situacija prošla, počinju se pojavljivati razni zdravstveni i psihološki problemi. Višekratnim guranjem emocija u stranu gubi se praksa u prepoznavanju vlastitih osjećaja. S vremenom postaje teško prepoznati što se uopće događa u tijelu, pa se unutarnji nemir svodi na općeniti osjećaj iritacije.

Oskudno pokazivanje emocija izvana ne znači da ih tijelo ne proživljava. Istraživanja pokazuju da osobe koje potiskuju emocije izvana djeluju smireno, ali njihovo tijelo i dalje burno reagira kroz pojačanu aktivaciju živčanog sustava i ubrzan rad srca.

Osim toga, emocije nemaju prekidač koji isključuje samo neugodne podražaje. Kada godinama smanjujete glasnoću tjeskobe ili tuge, uobičajeno je da i ugodni osjećaji postanu tiši, što dovodi do osjećaja ravnodušnosti i promatranja vlastitog života s distance. Potisnute emocije na kraju nađu put kroz tijelo u obliku stalne napetosti u ramenima i čeljusti, glavobolja, poremećaja spavanja i kroničnog umora.

Kako preraditi emocije kada ste preplavljeni?

Iskustvo neprijatnih emocija ne znači da ste ugroženi ili da s vama nešto nije u redu. Moguće je naučiti kako prihvatiti teške osjećaje bez njihovog automatskog potiskivanja. Kada se nađete u sigurnom okruženju, započnite tako što ćete točno imenovati ono što osjećate. Izjava da ste frustrirani i malo osramoćeni pruža znatno bolji uvid i mogućnost djelovanja od općenite tvrdnje da ste pod stresom.

Nakon toga, dajte emocijama prostor da fizički prođu kroz tijelo. Fizička aktivnost, šetnja, tuširanje ili rad rukama mogu pomoći u pomicanju nakupljene energije u tijelu, čime se smanjuje emotivna preplavljenost.

Na kraju, shvatite da sve emocije djeluju kao signali. Ljutnja može ukazivati na povredu osobnih granica ili nepravdu, dok tuga pokazuje da vam je do nečega bilo stalo. Emocija vam daje informaciju, ali ne određuje nužno vaš sljedeći korak.

Možete osjećati ljutnju bez vikanja, povrijeđenost bez ulaska u konflikt ili anksioznost bez da joj prepustite donošenje odluka. Cilj je primijetiti emociju, razumjeti njezinu poruku i zatim svjesno odlučiti o reakciji u skladu s vlastitim ciljevima.