Četiri desetljeća nakon što je, odmah nakon završetka studija, u rodnom Čakovcu pokrenula vlastiti modni brend, Ksenija Vrbanić izgradila je XD Design koji danas ima međunarodnu publiku i prepoznatljiv autorski potpis. Kreacije njezina brenda prodaju se u 350 concept storeova diljem svijeta, gdje se izlažu uz imena poput Yohjija Yamamota i Ricka Owensa, a nedavno je stilistica Rachel Louise Brown odabrala XD kreaciju za Helen Mirren. Iza svega toga, međutim, kako sama kaže, nije stajao veliki plan, već želja za novim i profesionalnijim pristupom kreiranju odjeće, ali i spremnost da se ustrajno ide prema cilju.

Četrdesetu obljetnicu Ksenija Vrbanić proslavila je upravo ondje gdje je sve počelo, u Čakovcu, na Ksajpi. Proslava nije bila klasična, jer osmislila je XD akademiju, konceptualno događanje koje je goste kroz taktilno, osjetilno i okusno iskustvo uvelo u proces nastajanja odjevnog predmeta, uz izložbu odabranih komada iz velikog XD arhiva. Jer, kako sama dizajnerica kaže, u XD-u svemu pristupaju drugačije i upravo tome ostaju dosljedni.

Foto Goran Čižmešija

Danas, kada iza brenda stoji 49 zaposlenika, kada svaka kolekcija donosi oko 140 komada, a sama Vrbanić i dalje osobno dizajnira polovinu kolekcije, njezina potreba za istraživanjem i pomicanjem granica nije se smanjila. Inspiriraju je konstrukcija, arhiv, pogreške i različite kulture, ali i ono što se događa izvan mode, od nekadašnje ljubavi prema slikarstvu do putovanja, golfa i vožnje motociklom. Nakon 40 godina njezin je izazov ostati vjeran prepoznatljivom XD potpisu, a pritom se ne ponavljati. I istodobno, možda prvi put ozbiljnije, razmišljati o tome kako će XD nastaviti živjeti.

VISOKA OBLJETNICA

Proslavili ste 40 godina brenda, i to na Ksajpi u vašem Čakovcu. Čime ste ovaj put iznenadili svoju vjernu publiku? Je li vam bilo važno upravo tamo, gdje je sve počelo, obilježiti tako veliku obljetnicu?

– Željeli smo obilježiti jubilej na mjestu gdje stvaramo i tako približiti našim klijentima i gostima dio radne atmosfere. To nije bilo uobičajeno slavlje već konceptualno događanje pod nazivom XD akademija u kojem smo sve prisutne uvukli u doživljaj nastajanja odjevnog predmeta kroz taktilno-osjetilno-okusno iskustvo. Svi prisutni su dobili taj ekskluzivni doživljaj. Osim toga imali su priliku vidjeti dio arhiva izložen na manekenima koji pokriva 40 godina rada. Mi uvijek svemu pristupamo drugačije pa smo i u toj prilici ostali dosljedni.

Foto Goran Čižmešija

Započeli ste prilično tvrdoglavo i dosljedno 1986. godine, odmah nakon završetka studija, odlučili ste osvojiti svoj dio modnog neba. Što vas je tada toliko snažno guralo naprijed? Jeste li već tada imali osjećaj da od mode možete napraviti životni put?

– To je vjerojatno bilo sudbinski određeno, jer nije postojao neki veliki plan. Sve se odvilo iz želje za novim, profesionalnijim pristupom kreiranju odjeće. Imala sam sreću i mogućnost da to ostvarim i dalje je išlo sve samo od sebe.

Danas se vaši modeli prodaju u 350 concept storeova diljem svijeta, uz kreacije imena poput Yohjija Yamamota i Ricka Owensa, a nedavno je i Helen Mirren snimljena u vašoj kreaciji. Što mislite, što je to u XD-u što prepoznaje tako različita publika, od modnih znalaca do svjetskih zvijezda?

– Teško pitanje. Mi to zovemo XD dimenzija i dosljedni smo tome. Isto je i to igra slučajnosti, prepoznatljivosti, kvalitete, osjećaja…

UNIKATNE KOLEKCIJE

Iza unikatnih kolekcija danas stoji tim od 49 zaposlenika. Kako izgleda vaš način rada? Koliko još uvijek sve prolazi kroz vaše ruke, a koliko ste spremni prepustiti suradnicima?

– Svaka kolekcija sadrži oko 140 komada. Mi smo dobar i povezani tim kao jedan čvrsti lanac. Osobno dizajniram pola kolekcije, a ostatak rade tri dizajnera uz moju asistenciju. Dosta vremena odnosi rad na konstrukciji, jer mi je to najizazovnija inspiracija.

Prisutni ste na važnim modnim događanjima od Pariza, Dubaija i Istanbula do New Yorka. Koliko vas sva ta putovanja i različita okruženja zapravo mijenjaju kao dizajnericu? Vraćate li se kući s novim idejama?

Foto Goran Čižmešija

– Svako druženje u različitim zemljama i kulturama donosi nove spoznaje i ideje. Važan je kontakt s klijentima koji vole XD. U dizajniranju kolekcije potreban je faktor kompromisa jer uvijek ciljamo određenu stilsku grupu žena. A kolekcija je uspješna kada je dobro prodana i tražena i poželjna.

Na posljednjoj reviji na Dubai Fashion Weeku inspirirali ste se kintsugi filozofijom, koja u nesavršenostima i pukotinama pronalazi ljepotu i snagu. Koja vas je nesavršenost kao dizajnericu oduvijek najviše privlačila?

– Uvijek su mi bili veliki izazovi suočavanje s pogreškama. Kako riješiti svaku pogrešku. I tako je to došlo do mog osobnog mindseta da mi je svaka pogreška bila prilika za napredovanjem i rastom. To mi je kao pogonsko gorivo gdje se adrenalin pokrene i stvori kreativnu energiju koja sve riješi. Svaka promjena ustaljenog ritma donosi svježu energiju i pokreće sve.

Smatrate se jednom od pionirki hrvatske modne avangarde, a vaše su kreacije desetljećima prepoznatljive po nekonvencionalnoj konstrukciji. Kako nakon toliko godina izbjeći vlastiti potpis? Koliko je teško ne ponavljati samu sebe?

– Poanta je da se uvijek prepozna potpis, jer je to kao dnk branda. Ali, naravno, ne smije biti ponavljanja i dosade u modelima. Repeticija prijašnjih kolekcija je poželjna ako donosi nove detalje, redizajn i nove tkanine. Svi dizajneri traže inspiraciju u arhivskim komadima. Mi imamo veliki arhiv, jer smo svake sezone odvojili najbolje komade i čuvamo ih. Kada su stigli mladi dizajneri u tim, prvo su posegnuli za tim arhivom.

Foto Goran Čižmešija

Vraćate li se ponekad svojim starim kolekcijama? Moda se neprestano vraća, unuke ponovno otkrivaju bakine ormare, a vi iza sebe imate golemu arhivu. Može li vas danas inspirirati neka ideja koju ste osmislili prije dvadeset ili trideset godina?

– Naravno. To se stalno događa i iznenađuje me koliko još prostora ima za redizajnom pojedinih komada. Danas unuke nose bakine XD komade i to me baš veseli.

JAZ GENERACIJA

Pripadate generaciji u kojoj je odjeća bila jedan od načina stvaranja osobnosti. Osamdesetih i devedesetih mnoge su djevojke željele izgledati drukčije, dok se danas čini da se mladi sve više odijevaju slično. Što se po vašem mišljenju dogodilo s potrebom za individualnošću?

– To je ozbiljno pitanje. Puno razmišljam o tome i nisam došla do odgovora. Možda je to ipak jaz generacija, a mi govorimo kako je prije bilo bolje, što su stariji uvijek govorili. Odgajani smo u nekom sigurnijem vremenu i odgojne mjere su bile jasnije. Za sve smo se morali izboriti, jer nam je većina stvari bila nedostupna i u toj borbi smo razvijali osobnosti. Da bi se izdigli od prosjeka imali smo na raspolaganju samo sebe.

Osim ženske mode, razvili ste i podbrend Sin, unisex liniju za različite generacije, a odnedavno imate i mušku kolekciju. Što vas je privuklo ideji da odjeću počnete promatrati izvan klasičnih granica ženskog i muškog?

– SSYYNN kolekcija je nastala kao potreba tržišta za nečim novim. Vrlo održiva koncepcija, jer se bazira na tkaninama koje su ostale na zalihi, a inspirira se XD arhivom i uključuje u dizajn mlade i namijenjena je mladima. Odlično je prihvaćena i kod starije generacije jer daje svježu energiju.

Kada ste počeli ozbiljnije razmišljati o muškoj modi, jeste li otkrili nešto što vas je iznenadilo? Je li muško tijelo za dizajnera na neki način veći ili manji izazov od ženskoga ?

Foto Goran Čižmešija

– Ima jedna neobična crtica. Dobila sam 1998. godine nagradu Kristalni svijet za mušku kolekciju. To mi je bio izazov i baš je uspjelo. Kolekcija je bila potpuno avangardna. Crni dugački mantili, naranđaste svilene košulje, bermude, a ispod grilon čarape, oversize asimetrični sakoi…. Razlika je jedino što muške kolekcije nemaju tu širinu izražavanja kao ženske, pa su mi pomalo dosadne.

Jednom ste željeli biti slikarica. Je li ta želja ostala negdje u vama? Imate li možda neka skrivena platna koja čekaju da ih dovršite, ili barem da ih ponovno otvorite?

– Do osamnaeste sam godine mislila da je moj životni poziv slikarstvo. Ali, sudbina me odvela na bolji put i od tada ne slikam. Možda je u meni nastao neki otpor, pa zbog toga najviše volim raditi s crnim i sivim.

Koliko se ta vaša nekadašnja želja za slikarstvom danas ipak provlači kroz odjeću? Razmišljate li o kroju, volumenu i tijelu na neki način slično kao što bi slikar razmišljao o liniji, površini i kompoziciji?

– Naravno da moje oko uvijek gleda kroz kompoziciju, ritam, formu i slično. I, svaki model gledam kao platno koje je ugodno oku.

BEZ STRAHA PREMA CILJU

U slobodno vrijeme putujete, često na neobične destinacije, a volite i motore. Koliko sve ono što živite izvan mode ulazi u vaš dizajn? Postoji li uopće jasna granica između vašeg privatnog života i vaše dizajnerske estetike?

– Moje slobodno vrijeme je također vrlo aktivno. Ili je to golf na raznim destinacijama ili je to vožnja motorom kao suvozačica. Ne volim odmore gdje se ništa ne događa. Ponekad mi je odmor pranje staklene ograde na terasi u stanu u Opatiji. To je jedini posao gdje odmah vidiš rezultat svog rada. Aktivni odmor mi je odmak od svakodnevnih obaveza, jer u drugim aktivnostima zaposlim drugu stranu mozga, pa se povratkom u radni ritam osjećam odmoreno.

Nakon 40 godina, što vam je danas veći izazov osmisliti nešto potpuno novo ili ostati vjerni onome po čemu je XD prepoznatljivo?

– Izazov je zadržati razinu poslovanja u današnjem nepredvidljivom svijetu. Odoljeti svim političkim promjenama koje se zbivaju na raznim stranama svijeta.

Kada pogledate četiri desetljeća iza sebe, postoji li neka odluka za koju danas mislite da je bila presudna za opstanak i razvoj brenda?

– Nije jedna, već nekoliko. Bez straha putovati prema cilju je bilo najvažnije. Vjera i sigurnost u dobar ishod svega započetog.

Foto Goran Čižmešija

Ne volite previše govoriti o budućnosti. Ipak, nakon svega što ste napravili, postoji li nešto što još uvijek niste ostvarili, a voljeli biste?

– U sadašnjoj fazi života, cilj je organizirati poslovanje za samostalan život. To je neka najnormalnija potreba, jer XD brand treba i dalje napredovati bez svog osnivača. Postavljeni su čvrsti temelji i lojalni zaposlenici mogu nastaviti živjeti budućnost.

PUTOVANJE KROZ FILOZOFIJU BRENDA

Proslava 40 godina XD-a bila je zamišljena kao svojevrsno putovanje kroz rad i filozofiju brenda. Pod nazivom XD40, cijeli je dizajnerski kompleks na Ksajpi kraj Čakovca pretvoren u svojevrsnu akademiju u kojoj su gosti kroz četiri »dimenzije« mogli upoznati različite segmente rada XD Dizajn Centra. Po dolasku su dobili indeks i raspored, a prolaskom kroz pojedine prostore i prikupljanjem pečata postupno su otkrivali kako nastaje XD-ov dizajn.

Prva dimenzija, Osnove, bila je posvećena samom procesu izrade odjeće – gosti su uz pomoć krojačica i šivačica mogli upoznati osnovne tehnike kreiranja odjevnog komada. U Teksturama naglasak je bio na materijalima i njihovim svojstvima, kroz taktilno iskustvo u posebno osmišljenom crnom tunelu. Vizija je ponudila intimniji uvid u kreativni svijet Ksenije Vrbanić, u njezinom uredu, kroz auditivno iskustvo i osobnu poruku dizajnerice. Posljednja dimenzija, Arhiv, bila je svojevrsni povratak kroz vrijeme – modnom revijom predstavljeni su neki od najvažnijih komada nastalih tijekom četiri desetljeća rada XD-a.