Sjeo sam, duboko udahnuo i još jednom ponovio: nema šanse! Iako je ponuda da preuzmem Vinistru kao njezin predsjednik, nakon veličina poput Ivice Matoševića i Nikole Benvenutija, bila golemo, istinsko priznanje, profesionalno i privatno, ispred mene i moje obitelji bila su uistinu izazovna vremena, brojne obaveze koje ne bi dozvoljavale zahtjevan angažman u Vinistri.

Opet, nakon nekoliko minuta, dok sam sasvim sam sjedio na jednoj terasi u Vižinadi, upitao sam se – imaš li ti na to pravo, imaš li sad kad te trebaju pravo odbiti funkciju koja je mnogo više od tek još jednog čelnog mjesta još jedne uduge? Pa upravo su Vinistra i svi ljudi koji su se oko nje kroz ovih gotovo trideset godina angažirali stvorili tako mnogo onog od čega danas ponosno živi velik dio moje generacije – stvorili su brend Istre, regije odličnih vina.

Vedar, bistar dan sredine ožujka, razdoblja u godini kad nakon prebrojavanja »marčanih bura« čekamo prve dane proljeća. Cjelokupni kompleks vinarije Rossi u Bajkinima, nalazi se na mjestu fantastične pozicije i klime, još boljeg pogleda na dolinu Mirne prije samog utoka u more, kao i okolnih mjesta koja je nadvisuju, Grožnjan primjerice. Razlog dolaska nije bio uživanje u vinima i destilatima jedne od najboljih istarskih vinarija, već razgovor s najstarijim od trojice sinova obitelji Rossi, Lukom.

Gostovanje u Düsseldorfu

S obzirom da je prošlogodišnjeg srpnja postao trećim po redu predsjednikom Vinistre, u dobi od točno trideset godina, pred jedan od najznačajnijih B2B svjetskih vinskih sajmova, Prowein u Düsseldorfu, te uskoro 29. izdanje Vinistre, željeli smo od njezinog prvog čovjeka doznati što možemo očekivati u bliskoj, kao i onoj nešto daljoj budućnosti od istarskih vina i vinara.

“Kad sam počeo prodavati naša vina, još kao student, bilo je dovoljno pojaviti se i ponuditi malvaziju. Svima je bilo sve jasno. Nisam im trebao ništa više objašnjavati. Malvazija je naprosto etablirano, poznato, popularno i priznato vino. Nisam trebao ništa objašnjavati jer su ljudi prije mene učinili taj trud, prošli taj put, napravili taj veliki posao pretvaranja malvazije od običnog, konzumnog vina do svjetskog brenda.

Danas ti ljudi, kao i taj sustav Vinistre, trebaju novi zamah, trebaju nove pomake. Traže uključenje nove – moje generacije. Kad sam tako postavio stvari, osjetio sam veliku odgovornost, i koliko god da smo doma, u našoj vinariji »pucali po šavovima« zbog intenziteta posla, odluka je pala – prihvaćam mjesto predsjednika Vinistre”, pojašnjava nam Luka Rossi svoje početke na iznimnoj funkciji.

Iako danas u Hrvatskoj vlada jedna jako loša premisa prema kojoj su ljudi, čak i kad dođu u četrdesete godine »premladi za odgovornu funkciju«, kod Rossija je razmišljanje bilo drukčije. Ono je uvažavalo činjenicu da su generacije prije ovih današnjih »mladih lavova« utrle put, stvorile sjajnu priču o Istri i njezinim vinima, ali mu je jednako tako jasno da ne shvaćaju li mladi danas, jer velika većina djece koja su se rodila po prilici onda kad su njihovi roditelji osnivali Vinistru živi jako dobrim standardom, da samo stalnim praćenjem znanosti i promjena unutar vinarstvu komplementarnih poslova omogućavaju nastavak putovanja u sigurnu budućnost, priča bi se mogla okrenuti i u lošem smjeru.

“U strateškom smislu treća sam generacija ljudi koji vode Vinistru. Moj prethodnik, Nikola Benvenuti u čije se vrijeme donio i Strateški plan razvoja istarskog vinarstva, je proveo profesionalizaciju udruge, izabran je direktor, danas imamo i profesionalizirani marketing.

Participirao sam u radu Udruge zadnjih godina, u dijelu koji se bavio marketingom. Kako je vrijeme odmicalo, sve je jasnije bilo da treba otvoriti sasvim neke nove niše, neke nove pravce razvoja. Malvazija, kao i ostala istarska vina su danas jako poznata, cijenjena, odlično ide njihova prodaja, ali bilo bi pogrešno zadovoljiti se s postojećim stanjem“, zaključuje Rossi.

Iako izvan proizvođačke priče ne djeluje tako, štoviše na desetke istarskih vinara slobodno se može smatrati iznimno realiziranim i uspješnim ljudima, novi predsjednik Vinistre je u pravu: brendovi koji zapadnu u samozadovoljstvo postignutim, vrlo brzo okrenu smjer, iz uspjeha se jako lako padne u stagnaciju, a od nje je još bliži put u propast.

“Smjer u kojem želim voditi Vinistru je onaj u kojem ćemo se postaviti kao jedinstvena regija. Moramo postati prepoznatljiva vinska regija na kontinentalnom, ali i globalnom planu. Ne kažem da Istra to već i danas u jednom dijelu nije, ali jako je mnogo posla, posebno na marketinškom planu, kako bismo došli u red najznačajnijih vinskih regija ovog dijela svijeta. Na žalost, površine pod vinogradima nisu velike kao u nekim drugim regijama, ali objedinjeni u brendu Istre, ni mi nismo tako mali”, pojašnjava nam, Luka Rossi.

Tri brata

Upoznajemo se i s njegovom braćom, sva su trojica rođena u razmaku od osam godina. Luka je najstariji, 1992. je godište, slijedi dvije godine mlađi Marko koji je također kao i Luka diplomirao na porečkom Veleučilištu te je u vinariji zadužen za proizvodnju, dok je najmlađem Filipu, koji je 2000. godište, zadatak marketinško promišljanje plasmana vinarije Rossi na tržištu.

Trojica braće Rossi potpuno su u vinogradarstvu i vinarstvu

Dakako, svi su oni kad treba i u vinogradu, i u vinariji, iznimno modernoj, tehnološki jako naprednoj. K tome, uz vinogradarstvo, obrađuju 18 hektara svoje zemlje, ali određene količine grožđa i kupuju, a tu je i čitava paleta proizvoda u destileriji.

“Malvazija se najčešće prihvaća kao svježe, jednogodišnje vino. Mi pak tvrdimo, i konkretnim radom pokazujemo, kako je ona i veliko vino, ono koje sa starenjem u adekvatnim uvjetima dobiva novu dimenziju. Upravo smo početkom ovog tjedna to pokazali u Zagrebu na predstavi Vintage by Vinistra na kojem smo istaknuli vrhunsku kvalitetu odležanih malvazija.

Uostalom, o njima danas pišu i najpoznatiji svjetski vinski kritičari, kao što s njima dobivamo i medalje na brojnim sajmovima. Ponudili smo malvazije od kojih je najstarijoj čak dvadeset godina. Vidite, upravo su to oni elementi koji u naše vinarije svake godine dovode sve veći broj stranih gostiju te čine upravo ono o čemu vam govorim – pozicioniraju Istru kao vrhunsku enodestinaciju.

Da vam možda dodatno pojasnim – kad je riječ o našim vintage druženjima, izbjegava se etiketa, izbjegava se povezanost s konkretnim vinarom. Naglasak je isključivo na sorti i činjenici da je njezin terroire Istra. To je put kojim nastavljamo, to je uostalom i dio spomenute Strategije koja je na snazi sve do 2030. godine”, ponosan je Luka Rossi te pojašnjava kako su na najboljem putu malvaziju, kao i teran, dakle svoju autohtonu crnu sortu, postaviti na pijedestal najboljih europskih i svjetskih vina.

Rossijev muškat

Iako je u slučaju Istre riječ o jednoj od najrazvijenijih hrvatskih regija, ni ona nije imuna na depopulaciju. Ipak, kad je riječ o vinarima, situacija je skoro idealna. Njihova djeca ostaju, nastavljaju posao svojih roditelja, svojih nona i nonića.

“Tako je i po pitanju zaustavljanja depopulacije jako važan nastavak procesa brendiranja Istre. Na taj se način potiče i novu sadnju, širenje površina pod vinovom lozom, kao i novo zapošljavanje. Vidite, nas smo tri brata, svi smo ostali na svom posjedu. Ono što moram istaknuti kao dodatno važan, možda i najvažniji faktor u razvoju istarske vinske scene, je uloga porečke Poljoprivredne škole i fakulteta.

To vam je temelj, to je izvor uspjeha. Obrazovani mladi ljudi, koji se dodatno usavršavaju, najviše u Italiji i Francuskoj, ali nemalo njih i u SAD-u pa čak i na Novom Zelandu. Nema skoro vinarije čije nove generacije ne prolaze najviše stupnjeve naobrazbe, a dođe li do dodatnog jačanja brenda Istre kao vinske regije, sasvim je sigurno da će doći i do značajnijeg povećanja površina pod vinogradima. Da će se u taj posao uključiti i novi mladi ljudi. Iako po pitanju širenja nasada ima i birokratskih zapreka, baš kao što nije svaka slobodna površina pogodna za nove nasade, vjerujem da će količine u budućnosti značajnije rasti”, pojašnjava nam Luka.

Godina promjena

Dolazimo i do ovogodišnje Vinistre. Svibanj je blizu, prva je to smotra pod ravnanjem novog predsjednika, Luke Rossija.

“Vinistra je, dakako, i sajam, izložba radova naših članova, 120 vinara. Ona će ove godine doživjeti i značajne promjene, ne toliko u sadržajnom smislu, već u pozicioniranju samih vinarija. S obzirom da nam trećinu prostora u Žatiki odnosi domaćinstvo prestižnog svjetskog ocjenjivanja Concours Mondial de Bruxelless, naše priredbe – Međunarodnog ocjenjivanja vina i jakih alkoholnih pića, 14. Svijet Malvazija te 29. Vinistra, bili smo prinuđeni unificirati štandove.

Svi naši izlagači imat će isti prostor, što do sada nije bio slučaj. Ono što me je također učinilo zadovoljnim, svi su naši članovi, bez obzira na svoju pozicioniranost unutar Udruge, jednoglasno prihvatili tu obavezu. Posjetitelji dakle neće biti zakinuti za brojnost ponude, sve ono što su navikli doživjeti na Vinistri, to će se i dogoditi”, zaključuje Rossi.

Na kraju ostali su nam još i tradicionalni Dani otvorenih vinskih podruma Istre. Riječ je dakako o najmasovnijem druženju vinara i njihove publike kad se zadnje nedjelje u svibnju, dakako u organizaciji Vinistre, posjetiteljima otvore podrumi i kušaonice. No, a posebno je to bilo uočeno lani, na prvom postpandemijskom susretu, tu dolazi do problema jer dio vinara, i to u dobroj mjeri onih najjačih, svoje podrume ne otvara.

“Jasno nam je da je riječ o jako popularnoj priredbi, ali jednako nam je tako jasno da je ona na neki način možda i odradila svoju ulogu. Znam da najznačajniji vinari Istre negoduju na takav oblik komunikacije i traže modifikacije.

Za sada još nismo odlučili kako dalje, ali jasno nam je da se mora mijenjati. Da, poznato mi je i to da je za neke manje vinare, posebno one izvan dominantnog područja koje obuhvaća nekadašnje općine Poreč i Buje, to jako dobra prilika za upoznavanje novih potrošača, ali velikom dijelu članova Vinistre ovako složeni Dani se više ne čine korisnim u obraćanju tržištu i ljubiteljima vina”, zaključio je Rossi.