Je li gradonačelnik Filipović shvatio da je vrijeme blefiranja završilo i da je vrijeme da sjedne za stol sa svima koji su dio konstituirajuće većine
Blefiranje je potpuno legitimna taktika u kocki i u politici. Samo nikome nije pošlo za rukom da samo blefom pobjeđuje protivnika i kupi sve sa stola. Drugi igrači vrlo brzo shvate da je blefer samo blefer i da nema ništa u rukama.
Čini se da je riječki gradonačelnik Marko Filipović od početka mandata uspješno blefirao i da je sve žetone kupio sa stola.
Nakon što su održani zadnji izbori, bilo je jasno da SDP nema većinu i da će riječka izvršna vlast morati u svojevrsnu kohabitaciju kako bi mandat izgurala do kraja. Na konstituirajućoj sjednici Gradskog vijeća formirana je konstituirajuća većina koja nikada nije potpisala nekakav postizborni sporazum kojim bi se odredila jasna pravila koja bi jamčila stabilnu političku situaciju. Svaka sjednica Vijeća postala je partija pokera u kojoj se ne zna što će i kako biti s točkama dnevnog reda koje predlaže gradonačelnik. Ipak, sve što je trebalo proći, prošlo je. I to s lakoćom koju je njegov prethodnik Vojko Obersnel, koji je također izgubio većinu u Vijeću, mogao sanjati u prve dvije godine mandata.
Obersnel je u drugoj polovini mandata neformalnim dogovorom s Listom za Rijeku osigurao stabilnost i bezbrižno priveo mandat kraju. Filipović je na pola mandata, ali ne da nema naznaka stabilnosti, već se čini da su stvari potpuno izmakle kontroli.
Pokazala je to zadnja sjednica Gradskog vijeća na kojoj nije prošao rebalans proračuna za 2023. Sastavni dio tog rebalansa bila su sredstva za dogovoreno povećanje plaća u dječjim vrtićima, u gradskoj upravi i riječkim vatrogascima. Izgleda da je ovaj put Filipovićev blef bio u tome da je izjednačio rebalans s povećanjem plaća, a koje načelno podržavaju sve političke opcije u Vijeću. Uoči sjednice bilo je jasno da će ruke za rebalans dignuti i troje vijećnika PGS-a i dvoje vijećnika Možemo! Rijeka.
Iako je gradonačelnik znao da to nije dosta do potrebnih 17 glasova, on je zaigrao partiju, računajući da dvojica vijećnika Akcije mladih i Unije Kvarnera, Vedran Vivoda i Robert Salečić, neće izdržati pritisak i preuzeti odgovornost za nepovećanje plaća na sebe i da će podržati rebalans kao što su podržali i prijedlog proračuna za 2023. krajem prošle godine. Ovaj put blef nije upalio.
Raspala se bleferska taktika kao kula od karata. Vivoda i Salečić uoči sjednice poručili su da im ne pada na pamet podržati tako važan dokument s obzirom na to da su ga kasno dobili i da s njima gradonačelnik nije adekvatno iskomunicirao materijal. Naglasili su da su uvjetno podržali proračun za 2023. godinu, ali da je vidljivo da je dinamika realizacije njihovih tadašnjih amandmana nezadovoljavajuća. Ocijenili su da je način na koji funkcionira Filipović neodgovoran i neozbiljan i da na njihovu podršku ne može više računati. U prijevodu, gradonačelnik je izgubio konstituirajuću većinu, a glasanje je pokazalo da nije imao asa u rukavu kojim se prijetio u raspravi o prvom i tehničkom rebalansu prije nekoliko sjednica.
Ovaj put nije ga spasio HDZ kao što je bio slučaj pri pripajanju Rijeka prometa i Rijeka plusa, ili Most zahvaljujući kojemu mu je prošla točka o prodaji zemljišta na Žabici. Ili je Filipović išao bleferskom logikom da se pusti brod niz vodu, iako je pun rupa, pa što bude. I nije tu bio kraj gradonačelnikovom hodu po trnju.
Pravi debakl doživio je i u vezi s izmjenom DPU-a središta Drenove kojom je predviđeno pretvaranje zelene površine u vlasništvu privatne tvrtke Novotehna u stambenu zonu. Ako je netko iz konstituirajuće većine i dvojio hoće li podržati taj gradonačelnikov prijedlog koji bi se mogao staviti i u kontekst pogodovanja, nakon istupa HDZ-ovog vijećnika Josipa Ostrogovića bilo je jasno da još jedan blef pada u vodu. Ostrogović je izvadio kupoprodajni ugovor i pročitao da je zemljište kupljeno za 20-ak tisuća eura i da je prema sadašnjem stanju na tržištu jasno da 1.600 »kvadrata« vrijedi minimalno 400.000 eura, a vjerojatno i 700.000 eura. Onda je nezavisni Marin Račić, koji je arhitekt po struci, izračunao da bi se od prodaje 16 stanova koji bi se mogli graditi, ako izmjene prođu, mogla zaraditi i oko dva milijuna eura.
Rasprava se rasplamsala, a žestoki napadi na Filipovića krenuli su iz redova konstituirajuće većine. Gradonačelnik se neuvjerljivo branio pričom da ne živimo u socijalizmu, da svatko ima pravo na zaradu i sličnim demagoškim frazama, kao da je liberal, a ne socijaldemokrat. Na kraju je povukao prijedlog kako bi neugodna rasprava što prije završila.
Ostaje pitanje je li gradonačelnik shvatio da je vrijeme blefiranja završilo i da je vrijeme da sjedne za stol sa svima koji su dio konstituirajuće većine.
Darmi Cupać
Vrijeme blefiranja
Damir Cupać
01. lipanj 2023 11:58
Marko Filipović / Foto: M. GRACIN
Je li gradonačelnik Filipović shvatio da je vrijeme blefiranja završilo i da je vrijeme da sjedne za stol sa svima koji su dio konstituirajuće većine
Blefiranje je potpuno legitimna taktika u kocki i u politici. Samo nikome nije pošlo za rukom da samo blefom pobjeđuje protivnika i kupi sve sa stola. Drugi igrači vrlo brzo shvate da je blefer samo blefer i da nema ništa u rukama.
Čini se da je riječki gradonačelnik Marko Filipović od početka mandata uspješno blefirao i da je sve žetone kupio sa stola.
Nakon što su održani zadnji izbori, bilo je jasno da SDP nema većinu i da će riječka izvršna vlast morati u svojevrsnu kohabitaciju kako bi mandat izgurala do kraja. Na konstituirajućoj sjednici Gradskog vijeća formirana je konstituirajuća većina koja nikada nije potpisala nekakav postizborni sporazum kojim bi se odredila jasna pravila koja bi jamčila stabilnu političku situaciju. Svaka sjednica Vijeća postala je partija pokera u kojoj se ne zna što će i kako biti s točkama dnevnog reda koje predlaže gradonačelnik. Ipak, sve što je trebalo proći, prošlo je. I to s lakoćom koju je njegov prethodnik Vojko Obersnel, koji je također izgubio većinu u Vijeću, mogao sanjati u prve dvije godine mandata.
Obersnel je u drugoj polovini mandata neformalnim dogovorom s Listom za Rijeku osigurao stabilnost i bezbrižno priveo mandat kraju. Filipović je na pola mandata, ali ne da nema naznaka stabilnosti, već se čini da su stvari potpuno izmakle kontroli.
Pokazala je to zadnja sjednica Gradskog vijeća na kojoj nije prošao rebalans proračuna za 2023. Sastavni dio tog rebalansa bila su sredstva za dogovoreno povećanje plaća u dječjim vrtićima, u gradskoj upravi i riječkim vatrogascima. Izgleda da je ovaj put Filipovićev blef bio u tome da je izjednačio rebalans s povećanjem plaća, a koje načelno podržavaju sve političke opcije u Vijeću. Uoči sjednice bilo je jasno da će ruke za rebalans dignuti i troje vijećnika PGS-a i dvoje vijećnika Možemo! Rijeka.
Iako je gradonačelnik znao da to nije dosta do potrebnih 17 glasova, on je zaigrao partiju, računajući da dvojica vijećnika Akcije mladih i Unije Kvarnera, Vedran Vivoda i Robert Salečić, neće izdržati pritisak i preuzeti odgovornost za nepovećanje plaća na sebe i da će podržati rebalans kao što su podržali i prijedlog proračuna za 2023. krajem prošle godine. Ovaj put blef nije upalio.
Raspala se bleferska taktika kao kula od karata. Vivoda i Salečić uoči sjednice poručili su da im ne pada na pamet podržati tako važan dokument s obzirom na to da su ga kasno dobili i da s njima gradonačelnik nije adekvatno iskomunicirao materijal. Naglasili su da su uvjetno podržali proračun za 2023. godinu, ali da je vidljivo da je dinamika realizacije njihovih tadašnjih amandmana nezadovoljavajuća. Ocijenili su da je način na koji funkcionira Filipović neodgovoran i neozbiljan i da na njihovu podršku ne može više računati. U prijevodu, gradonačelnik je izgubio konstituirajuću većinu, a glasanje je pokazalo da nije imao asa u rukavu kojim se prijetio u raspravi o prvom i tehničkom rebalansu prije nekoliko sjednica.
Ovaj put nije ga spasio HDZ kao što je bio slučaj pri pripajanju Rijeka prometa i Rijeka plusa, ili Most zahvaljujući kojemu mu je prošla točka o prodaji zemljišta na Žabici. Ili je Filipović išao bleferskom logikom da se pusti brod niz vodu, iako je pun rupa, pa što bude. I nije tu bio kraj gradonačelnikovom hodu po trnju.
Pravi debakl doživio je i u vezi s izmjenom DPU-a središta Drenove kojom je predviđeno pretvaranje zelene površine u vlasništvu privatne tvrtke Novotehna u stambenu zonu. Ako je netko iz konstituirajuće većine i dvojio hoće li podržati taj gradonačelnikov prijedlog koji bi se mogao staviti i u kontekst pogodovanja, nakon istupa HDZ-ovog vijećnika Josipa Ostrogovića bilo je jasno da još jedan blef pada u vodu. Ostrogović je izvadio kupoprodajni ugovor i pročitao da je zemljište kupljeno za 20-ak tisuća eura i da je prema sadašnjem stanju na tržištu jasno da 1.600 »kvadrata« vrijedi minimalno 400.000 eura, a vjerojatno i 700.000 eura. Onda je nezavisni Marin Račić, koji je arhitekt po struci, izračunao da bi se od prodaje 16 stanova koji bi se mogli graditi, ako izmjene prođu, mogla zaraditi i oko dva milijuna eura.
Rasprava se rasplamsala, a žestoki napadi na Filipovića krenuli su iz redova konstituirajuće većine. Gradonačelnik se neuvjerljivo branio pričom da ne živimo u socijalizmu, da svatko ima pravo na zaradu i sličnim demagoškim frazama, kao da je liberal, a ne socijaldemokrat. Na kraju je povukao prijedlog kako bi neugodna rasprava što prije završila.
Ostaje pitanje je li gradonačelnik shvatio da je vrijeme blefiranja završilo i da je vrijeme da sjedne za stol sa svima koji su dio konstituirajuće većine.