U kriznim i teškim situacijama država ima ne samo pravo nego i dužnost intervenirati u gospodarske procese. I to se sada i dogodilo
Vremena su zahtjevna, pa su takva i sredstva koja se primjenjuju kako bi se ublažile njihove posljedice. Pa je tako i Vlada posegla za rješenjem u sklopu kojeg će u skladu sa Zakonom o dodatnom porezu na dobit tvrtke s dobiti u 2022. većom od 300 milijuna kuna plaćati porez na njega po stopi od 33 posto. Ograničenje je da će se ovaj porez odnositi samo na one tvrtke čija je dobit veća od 20 posto u odnosu na četverogodišnji prosjek. Iako su se zadnjih dana mogli čuti brojni prigovori sa strane poslovnih krugova na samu najavu uvođenja ovog rješenja, Vlada je ipak odlučila izaći s tim rješenjem. I to je dobro.
Jer, kao što rekosmo, vremena su teška i u društvu je potrebna nekakva, barem elementarna razina solidarnosti. Riječ je ovdje o svojevrsnom solidarnom doprinosu kako bi se pravednije raspodijelio teret krize koja sve više pojačava svoj utjecaj na sve segmente života. Bez obzira na niz brojnih drugih razloga, glavni uzročnik ovog velikog planetarnog gospodarskog potresa je rat u Ukrajini. Nije, naravno jedini, ali definitivno je najznačajniji. Naravno, njegova najvažnija posljedica ogromno je povećanje cijene energenata. Zapadna Europa, a posebno Njemačka kao njezina gospodarska lokomotiva kao temelj za gospodarski rast koristili su jeftine ruske energente. Kako je do toga došlo, je li Njemačka pretjerala u ovisnosti o Rusiji ili je samo energente kupovala tamo gdje su oni najjeftiniji, stvari su koje će se analizirati u sljedećim godinama i desetljećima. Ali jedno je sigurno. Osim ako u sljedećim tjednima ne dođe do nekakvog čudesnog obrata u ukrajinsko-ruskom ratu, odnosno u ratu Zapada i Rusije u kojem su Ukrajinci samo potrošna roba za obje strane, vrijeme jeftine energije je definitivno iza nas. To je jasno manje-više svima. Pa i belgijski premijer i njemački predsjednik nedavno su poručili svojim sugrađanima da je pred njima, što znači i pred svima nama, deset teških, da ne kažemo gladnih godina.
Ako se spustimo na razinu Hrvatske kao male zemlje koja ne kreira međunarodne događaje, nego im se mora prilagođavati, to bi u prijevodu značilo da se moraju iskoristiti svi mogući načini kako bi se uz najmanju štetu izvukli iz ove teške i složene situacije. A jedan od njih je i ovaj za kojim je Vlada posegla, koji sadrži rješenje po kojem bi oni koji ostvaruju velike profite pomogli cijeloj zajednici u kojoj djeluju. Svi bi trebali dati svoj doprinos, pa tako i oni.
Lako je moguće, pokazat će to analize koje će tek uslijediti, da će među onima koji će platiti dodatni porez biti i one tvrtke koje su u stranom vlasništvu. Među njima će gotovo sigurno biti i banke, ali i druge slične tvrtke. Riječ je o segmentu gospodarstva koji već godinama ostvaruje ogromnu financijsku dobit od svog poslovanja u Hrvatskoj, čak i onda kada realno gospodarstvo grca u problemima. I onda je iznosi izvan zemlje. To je, naravno, potpuno legalno i u skladu sa zakonom. Ne postoji tu nikakav problem u bilo kakvom formalnom smislu. Vlasnik tvrtke ima pravo nakon što plati porez raditi s dobiti što žele njihovi vlasnici. To je, uostalom, i temelj tržišnog gospodarstva koje se, kakvo god bilo, a zaista zna biti svakakvo, ipak pokazalo kao ono koje proizvodi najviše bogatstva u usporedbi s drugim gospodarskim modelima koji su se pojavili u povijesti. Ali u kriznim i teškim situacijama država ima ne samo pravo nego i dužnost intervenirati u gospodarske procese. I to se sada i dogodilo. I to je dobar Vladin potez.
S druge strane, ove tvrtke koje će morati platiti ovaj dodatni porez na dobit na neki će način, što se tiče njihovog profita, napraviti sada korak natrag kako bi u budućnosti mogli opet napraviti dva ili tri koraka naprijed. Jer samo u društvu čije je gospodarstvo uspješno, tvrtke uopće mogu i ostvarivati dobit. Ako se cijeli sustav zbog vanjskih udaraca bilo potpuno sruši, bilo ozbiljno posrne, nitko, pa čak ni gospodarski divovi neće biti pošteđeni gubitka profita ili njegovog znatnog dijela. Pa bi taj gubitak možda bio i veći od onoga što će sada morati uplatiti u proračun. Za očekivati je da će razboritiji i dalekovidniji među menadžerima koji vode uspješne tvrtke s velikim profitima to razumjeti. I na kraju krajeva i podržati.
Zlatko Crnčec
Teške mjere za teška vremena
Zlatko Crnčec
18. studeni 2022 11:56
Ilustracija Foto: Vedran Karuza
U kriznim i teškim situacijama država ima ne samo pravo nego i dužnost intervenirati u gospodarske procese. I to se sada i dogodilo
Vremena su zahtjevna, pa su takva i sredstva koja se primjenjuju kako bi se ublažile njihove posljedice. Pa je tako i Vlada posegla za rješenjem u sklopu kojeg će u skladu sa Zakonom o dodatnom porezu na dobit tvrtke s dobiti u 2022. većom od 300 milijuna kuna plaćati porez na njega po stopi od 33 posto. Ograničenje je da će se ovaj porez odnositi samo na one tvrtke čija je dobit veća od 20 posto u odnosu na četverogodišnji prosjek. Iako su se zadnjih dana mogli čuti brojni prigovori sa strane poslovnih krugova na samu najavu uvođenja ovog rješenja, Vlada je ipak odlučila izaći s tim rješenjem. I to je dobro.
Jer, kao što rekosmo, vremena su teška i u društvu je potrebna nekakva, barem elementarna razina solidarnosti. Riječ je ovdje o svojevrsnom solidarnom doprinosu kako bi se pravednije raspodijelio teret krize koja sve više pojačava svoj utjecaj na sve segmente života. Bez obzira na niz brojnih drugih razloga, glavni uzročnik ovog velikog planetarnog gospodarskog potresa je rat u Ukrajini. Nije, naravno jedini, ali definitivno je najznačajniji. Naravno, njegova najvažnija posljedica ogromno je povećanje cijene energenata. Zapadna Europa, a posebno Njemačka kao njezina gospodarska lokomotiva kao temelj za gospodarski rast koristili su jeftine ruske energente. Kako je do toga došlo, je li Njemačka pretjerala u ovisnosti o Rusiji ili je samo energente kupovala tamo gdje su oni najjeftiniji, stvari su koje će se analizirati u sljedećim godinama i desetljećima. Ali jedno je sigurno. Osim ako u sljedećim tjednima ne dođe do nekakvog čudesnog obrata u ukrajinsko-ruskom ratu, odnosno u ratu Zapada i Rusije u kojem su Ukrajinci samo potrošna roba za obje strane, vrijeme jeftine energije je definitivno iza nas. To je jasno manje-više svima. Pa i belgijski premijer i njemački predsjednik nedavno su poručili svojim sugrađanima da je pred njima, što znači i pred svima nama, deset teških, da ne kažemo gladnih godina.
Ako se spustimo na razinu Hrvatske kao male zemlje koja ne kreira međunarodne događaje, nego im se mora prilagođavati, to bi u prijevodu značilo da se moraju iskoristiti svi mogući načini kako bi se uz najmanju štetu izvukli iz ove teške i složene situacije. A jedan od njih je i ovaj za kojim je Vlada posegla, koji sadrži rješenje po kojem bi oni koji ostvaruju velike profite pomogli cijeloj zajednici u kojoj djeluju. Svi bi trebali dati svoj doprinos, pa tako i oni.
Lako je moguće, pokazat će to analize koje će tek uslijediti, da će među onima koji će platiti dodatni porez biti i one tvrtke koje su u stranom vlasništvu. Među njima će gotovo sigurno biti i banke, ali i druge slične tvrtke. Riječ je o segmentu gospodarstva koji već godinama ostvaruje ogromnu financijsku dobit od svog poslovanja u Hrvatskoj, čak i onda kada realno gospodarstvo grca u problemima. I onda je iznosi izvan zemlje. To je, naravno, potpuno legalno i u skladu sa zakonom. Ne postoji tu nikakav problem u bilo kakvom formalnom smislu. Vlasnik tvrtke ima pravo nakon što plati porez raditi s dobiti što žele njihovi vlasnici. To je, uostalom, i temelj tržišnog gospodarstva koje se, kakvo god bilo, a zaista zna biti svakakvo, ipak pokazalo kao ono koje proizvodi najviše bogatstva u usporedbi s drugim gospodarskim modelima koji su se pojavili u povijesti. Ali u kriznim i teškim situacijama država ima ne samo pravo nego i dužnost intervenirati u gospodarske procese. I to se sada i dogodilo. I to je dobar Vladin potez.
S druge strane, ove tvrtke koje će morati platiti ovaj dodatni porez na dobit na neki će način, što se tiče njihovog profita, napraviti sada korak natrag kako bi u budućnosti mogli opet napraviti dva ili tri koraka naprijed. Jer samo u društvu čije je gospodarstvo uspješno, tvrtke uopće mogu i ostvarivati dobit. Ako se cijeli sustav zbog vanjskih udaraca bilo potpuno sruši, bilo ozbiljno posrne, nitko, pa čak ni gospodarski divovi neće biti pošteđeni gubitka profita ili njegovog znatnog dijela. Pa bi taj gubitak možda bio i veći od onoga što će sada morati uplatiti u proračun. Za očekivati je da će razboritiji i dalekovidniji među menadžerima koji vode uspješne tvrtke s velikim profitima to razumjeti. I na kraju krajeva i podržati.