A to što je dobro, to je jedan cijeli tajni grad uz more koji se pomalo otkriva svima onima koji nisu imali sreće da imaju kakav kaić i da vide Rijeku od brodogradilišta »3. maj« do Porto Baroša i Brajdice s morske strane
Rijeka je grad s kojim su se povijest i politika često igrali tako da ono što izgradi jedna država, druga upropasti. Što je šteta. Jer da su se zidovi nastavili graditi na temelje, davno bi sve bilo pod krovom. Ovako, krajem 80-ih i početkom 90-ih prošlog stoljeća promijenila se država, rasformirana je Općina Rijeka, a Rijeka je stiješnjena u 44 kvadratna kilometra.
Ono što je bila jedinstvena cjelina, rasparčano je, a došao je rat i gladne godine. Industrija je propala, a srce i pluća Rijeke, luka i brodogradnja gotovo pa da su iščupani. Trebala su proći desetljeća da netko shvati da ono što je dobro za Rijeku, dobro je i za Hrvatsku.
A to što je dobro, to je jedan cijeli tajni grad uz more koji se pomalo otkriva svima onima koji nisu imali sreće da imaju kakav kaić i da vide Rijeku od brodogradilišta »3. maj« do Porto Baroša i Brajdice s morske strane.
Starije generacije sjećaju se da je sve južno od nekadašnjeg Bulevara Marxa i Engelsa, a danas Zvonimirove i Krešimirove, bilo gotovo kao iza žice. Bio je to jedan veliki tajni i zabranjeni grad u koji su odlazile raditi tisuće ljudi u »3. maj«, Torpedo, rafineriju, luku…, tajni grad opasan zidovima koji su ga štitili od znatiželjnih pogleda građana.
Trebale su proći godine i desetljeća da se zidovi krenu rušiti, žice micati kako bi građani Rijeke pojmili ljepotu prostora od Brajdice do »3. maja«. Prostora koji je hranio, a čini se da će opet hraniti brojne riječke obitelji. Jer, najveće investicije zbog kojih riječki gradonačelnik Marko Filipović tvrdi da je Rijeka najveće gradilište u Hrvatskoj događaju se na tom prostoru.
Onog trenutka kada su pali zidovi, u nečijim glavama u Banskim dvorima u Zagrebu počela je priča koja se dobro razvija i na radost Rijeke i na radost Hrvatske. Prvi korak u revitalizaciji najljepšega dijela Rijeke bio je projekt Rijeka Gateway koji je značio reanimaciju lučkoga područja, koji je značio da sintagma Rijeka je najveća hrvatska luka neće biti pusta fraza za povijesne udžbenike.
Sada paralelno teku dva procesa kada je riječ o revitalizaciji prostora od Brajdice do »3. maja« – ulaže se u lučku infrastrukturu, krenuo je projekt izgradnje marine za megajahte u Porto Barošu, privodi se kraju Zagrebačka obala, dovršava cesta D 403 poznata po tome da je kilometar zapadnog izlaza iz grada najskuplji u Hrvatskoj, ali se novim ulaganjima omogućava da se Rijeka još malo približi moru.
Da bi taj zadatak bio odrađen, neophodno je da Rijeka iskorači još malo u lučko područje i da se revitalizira kompleks lučkih skladišta Metropolis. Da je riječ o vrlo važnom urbanističkom iskoraku, svjedoči i otvaranje Riječkog lukobrana koji je nekada bio zabranjeni dio tajnog grada, a danas jedna od omiljenih lokacija koju koriste svi građani.
Pod dirigentskom palicom ministra Olega Butkovića počeli su, traju i realizirat će se vrlo važni projekti, a jedan od njih je proširenje Praškog pristaništa kako bi za lučke potrebe bilo osigurano oko 50.000 metara četvornih novog prostora za prekrcaj i skladištenje različitih vrsta tereta.
Realizacija toga posla preduvjet je za izdvajanje kompleksa zaštićenih lučkih skladišta Metropolis kako bi se oni predali na upravljanje Gradu Rijeci, odnosno građanima. Stvorit će se i preduvjeti za povezivanje ceste D 403 s Rivom na Žabici. Kada sve to bude gotovo, tajni grad bit će vidljiv svima koji nisu imali prilike ploviti kaićem od »3. maja« do Mrtvog kanala. Tajni grad pokazat će se svima, a Rijeka će biti ljepši grad.
Sve ono što je desetljećima skrivano, otkrit će se u svoj svojojoj ljepoti. Od vizura do samog Metropolisa koji je zaštićeno kulturno dobro. Za sada je poznato da je skladište 22 dio koncesijskog područja Zagreb Deep Sea terminala i u njemu će biti smješteno sjedište, administrativni i drugi prostori tvrtke Rijeka Gateway, koncesionara kontejnerskog terminala, a ostatak nakon proširenja Praškog pristaništa trebao bi pripasti Gradu Rijeci i tako postati javno dobro na kojemu valja osmisliti urbane sadržaje.
Veliki je to izazov, ali i jedinstvena prilika da se osmisle rješenja koja će Rijeku učiniti prepoznatljivom kao najvećom riječkom lukom, ali prepoznatljivom i po vizurama jednog tajnog grada koji je bio sakriven iza žice i zidova koji su priječili desetljećima da se grad spoji s morem.
Piše Damir Cupać
Tajni grad otvara vrata
Damir Cupać
10. siječanj 2023 10:55
Foto Marko Gracin
A to što je dobro, to je jedan cijeli tajni grad uz more koji se pomalo otkriva svima onima koji nisu imali sreće da imaju kakav kaić i da vide Rijeku od brodogradilišta »3. maj« do Porto Baroša i Brajdice s morske strane
Rijeka je grad s kojim su se povijest i politika često igrali tako da ono što izgradi jedna država, druga upropasti. Što je šteta. Jer da su se zidovi nastavili graditi na temelje, davno bi sve bilo pod krovom. Ovako, krajem 80-ih i početkom 90-ih prošlog stoljeća promijenila se država, rasformirana je Općina Rijeka, a Rijeka je stiješnjena u 44 kvadratna kilometra.
Ono što je bila jedinstvena cjelina, rasparčano je, a došao je rat i gladne godine. Industrija je propala, a srce i pluća Rijeke, luka i brodogradnja gotovo pa da su iščupani. Trebala su proći desetljeća da netko shvati da ono što je dobro za Rijeku, dobro je i za Hrvatsku.
A to što je dobro, to je jedan cijeli tajni grad uz more koji se pomalo otkriva svima onima koji nisu imali sreće da imaju kakav kaić i da vide Rijeku od brodogradilišta »3. maj« do Porto Baroša i Brajdice s morske strane.
Starije generacije sjećaju se da je sve južno od nekadašnjeg Bulevara Marxa i Engelsa, a danas Zvonimirove i Krešimirove, bilo gotovo kao iza žice. Bio je to jedan veliki tajni i zabranjeni grad u koji su odlazile raditi tisuće ljudi u »3. maj«, Torpedo, rafineriju, luku…, tajni grad opasan zidovima koji su ga štitili od znatiželjnih pogleda građana.
Trebale su proći godine i desetljeća da se zidovi krenu rušiti, žice micati kako bi građani Rijeke pojmili ljepotu prostora od Brajdice do »3. maja«. Prostora koji je hranio, a čini se da će opet hraniti brojne riječke obitelji. Jer, najveće investicije zbog kojih riječki gradonačelnik Marko Filipović tvrdi da je Rijeka najveće gradilište u Hrvatskoj događaju se na tom prostoru.
Onog trenutka kada su pali zidovi, u nečijim glavama u Banskim dvorima u Zagrebu počela je priča koja se dobro razvija i na radost Rijeke i na radost Hrvatske. Prvi korak u revitalizaciji najljepšega dijela Rijeke bio je projekt Rijeka Gateway koji je značio reanimaciju lučkoga područja, koji je značio da sintagma Rijeka je najveća hrvatska luka neće biti pusta fraza za povijesne udžbenike.
Sada paralelno teku dva procesa kada je riječ o revitalizaciji prostora od Brajdice do »3. maja« – ulaže se u lučku infrastrukturu, krenuo je projekt izgradnje marine za megajahte u Porto Barošu, privodi se kraju Zagrebačka obala, dovršava cesta D 403 poznata po tome da je kilometar zapadnog izlaza iz grada najskuplji u Hrvatskoj, ali se novim ulaganjima omogućava da se Rijeka još malo približi moru.
Da bi taj zadatak bio odrađen, neophodno je da Rijeka iskorači još malo u lučko područje i da se revitalizira kompleks lučkih skladišta Metropolis. Da je riječ o vrlo važnom urbanističkom iskoraku, svjedoči i otvaranje Riječkog lukobrana koji je nekada bio zabranjeni dio tajnog grada, a danas jedna od omiljenih lokacija koju koriste svi građani.
Pod dirigentskom palicom ministra Olega Butkovića počeli su, traju i realizirat će se vrlo važni projekti, a jedan od njih je proširenje Praškog pristaništa kako bi za lučke potrebe bilo osigurano oko 50.000 metara četvornih novog prostora za prekrcaj i skladištenje različitih vrsta tereta.
Realizacija toga posla preduvjet je za izdvajanje kompleksa zaštićenih lučkih skladišta Metropolis kako bi se oni predali na upravljanje Gradu Rijeci, odnosno građanima. Stvorit će se i preduvjeti za povezivanje ceste D 403 s Rivom na Žabici. Kada sve to bude gotovo, tajni grad bit će vidljiv svima koji nisu imali prilike ploviti kaićem od »3. maja« do Mrtvog kanala. Tajni grad pokazat će se svima, a Rijeka će biti ljepši grad.
Sve ono što je desetljećima skrivano, otkrit će se u svoj svojojoj ljepoti. Od vizura do samog Metropolisa koji je zaštićeno kulturno dobro. Za sada je poznato da je skladište 22 dio koncesijskog područja Zagreb Deep Sea terminala i u njemu će biti smješteno sjedište, administrativni i drugi prostori tvrtke Rijeka Gateway, koncesionara kontejnerskog terminala, a ostatak nakon proširenja Praškog pristaništa trebao bi pripasti Gradu Rijeci i tako postati javno dobro na kojemu valja osmisliti urbane sadržaje.
Veliki je to izazov, ali i jedinstvena prilika da se osmisle rješenja koja će Rijeku učiniti prepoznatljivom kao najvećom riječkom lukom, ali prepoznatljivom i po vizurama jednog tajnog grada koji je bio sakriven iza žice i zidova koji su priječili desetljećima da se grad spoji s morem.