Isključivanje migranata je odvratno, ono je grešno. A ne otvoriti vrata potrebitima je kazneno djelo, poručio je nedavno papa Franjo
Strah od drugoga i drugačijega nikoga nije učinio boljim čovjekom. Niti je društvo u kojem su živjeli većinom ljudi koje karakterizira strah od drugoga ikada bilo dobro društvo.
Dakle, krajem prošlog tjedna održan je sastanak na kojemu su bili predstavnici Grada Rijeke, Crvenog križa, Riječke nadbiskupije, Caritasa, Policijske uprave primorsko-goranske i Hrvatskih željeznica. Sastanak je održan jer je u zadnja dva mjeseca zabilježen veći broj migranata koji dolaze u Rijeku vlakom iz Zagreba i zadržavaju se na području riječkog željezničkog kolodvora dok ne krenu u neku od stranih zemalja zapadne Europe. Nadajući se boljem životu u odnosu na život koji su živjeli u zemljama čije ime oni koji se boje drugoga ne znaju izgovoriti niti ih pronaći na karti. Nakon sastanka zamjenik riječkoga gradonačelnika Goran Palčevski poručio je da su svi koji su bili na sastanku svjesni da se problem ne može gurati pod tepih i da se s problemom treba suočiti. Svi su u ovom gradu mogli vidjeti neke ljude drugačije boje kože koji govore nekim stranim jezikom koji ne razumijemo i većina se u ovom gradu pravila da ne vidi ništa. Neke nije bilo briga, nekima je bilo neugodno, ali većina je iz autobusa ili automobila koji prolaze Krešimirovom ulicom ukrašenom prelijepim topolama okretala glavu od obnovljenog željezničkog kolodvora. Da se ne moraju suočiti s čemerom i jadom 21. stoljeća, stoljeća koje nije nimalo drugačije u odnosu na prošla stoljeća u kojima su milijuni ljudi također putovali od nemila do nedraga pritisnuti nekom mukom. A nadali smo se da to tako neće biti.
Ono što smiju građani, ne bi smjela gradska vlast. Niti ostale institucije. Okretati glavu pred problemom koji postoji i koji se neće riješiti sam od sebe. Zato se valjalo radovati čelnim ljudima, ponovimo, Grada Rijeke, Crvenog križa, Riječke nadbiskupije, Caritasa, Policijske uprave primorsko-goranske i Hrvatskih željeznica koji su odlučili ne okrenuti glavu i praviti se da se drugačiji ljudi u našem gradu ne zadržavaju određeno vrijeme dok ne otputuju u neku destinaciju za koju oni vjeruju da će im omogućiti život dostojan ljudskog bića. Ali samo nekoliko dana. Dio ove humane priče bio je i HŽ, ali nakon promišljanja, oni su se usprotivili humanizaciji uvjeta u kojima migranti čekaju da im vlak iz Rijeke krene prema zapadu.
A bilo je odlučeno da se na određenom području željezničke stanice, koji će biti fizički odvojen od perona, da ne bude potencijalnih stradavanja, biti postavljena dva higijenska kontejnera i još tri pokretna sanitarna čvora. Bilo je odlučeno da će se organizirati javna kuhinja, voda za piće i za pranje, a na još jednom posebnom mjestu bit će postavljeno nekoliko kontejnera za otpad. Volonteri su trebali prikupljati otpad i čistiti prostor oko željezničkog kolodvora. Nakon toga se trebala napraviti dezinsekcija, dezinfekcija i deratizacija. Crveni križ, unatoč postignutom dogovoru, neće postaviti šator u kojemu će se dijeliti voda i obroci. Palčevski je iznio podatak da bi do kraja godine za ovakav oblik pomoći trebalo izdvojiti iz gradskog proračuna oko 230.000 kuna.
Normalan svijet mogao je jedino pozdraviti ovaj civilizacijski pristup jednom od najvećih problema 21. stoljeća, a 230.000 zajedničkih kuna i nije neki novac kako bi nam obraz ostao čist. Dio ljudi je na najvulgarniji način krenuo u prozivku riječke vlasti. Oni, naime, ne odobravaju iskaz humanosti prema drugima i drugačijima. Vrlo vjerojatno se u širem smislu deklariraju kao kršćani, a u užem smislu kao katolici. I nisu u stanju pročitati da su plan osmišljavali i predstavnici Riječke nadbiskupije i Caritasa. Njima to nije bitno. A trebalo bi biti. Kao ni Hrvatskim željeznicama.
– Isključivanje migranata je odvratno, ono je grešno. A ne otvoriti vrata potrebitima je kazneno djelo, poručio je nedavno vrhovni autoritet katoličke crkve papa Franjo. Zahvaljujući neshvatljivoj odluci Hrvatskih željeznica riječka vrata ostat će zatvorena kada su potrebiti prolazili pored riječke kuće. Valja se nadati da su oni koji imaju strah od drugoga i drugačijega u manjini. Valja se nadati da čelnim ljudima Hrvatskih željeznica duša neće biti pusta kao što su im najčešće pusti željeznički kolodvori i da će potvrditi dogovoreno od prije nekoliko dana. Jer, povijest nas je naučila da kada oni sa strahom od drugih postanu većina, vrata kuća se ne otključavaju, u kućama nitko ne živi jer su njihovi stanari istjerani, a vrlo često umjesto kuća osvanu zgarišta. A vlakovi krenu voziti samo u jednom smjeru. Iza žice.
Piše Damir CUPAĆ
Kanoćal
Strah od drugoga
Damir Cupać
27. listopad 2022 08:00
Foto Marko Gracin
Isključivanje migranata je odvratno, ono je grešno. A ne otvoriti vrata potrebitima je kazneno djelo, poručio je nedavno papa Franjo
Strah od drugoga i drugačijega nikoga nije učinio boljim čovjekom. Niti je društvo u kojem su živjeli većinom ljudi koje karakterizira strah od drugoga ikada bilo dobro društvo.
Dakle, krajem prošlog tjedna održan je sastanak na kojemu su bili predstavnici Grada Rijeke, Crvenog križa, Riječke nadbiskupije, Caritasa, Policijske uprave primorsko-goranske i Hrvatskih željeznica. Sastanak je održan jer je u zadnja dva mjeseca zabilježen veći broj migranata koji dolaze u Rijeku vlakom iz Zagreba i zadržavaju se na području riječkog željezničkog kolodvora dok ne krenu u neku od stranih zemalja zapadne Europe. Nadajući se boljem životu u odnosu na život koji su živjeli u zemljama čije ime oni koji se boje drugoga ne znaju izgovoriti niti ih pronaći na karti. Nakon sastanka zamjenik riječkoga gradonačelnika Goran Palčevski poručio je da su svi koji su bili na sastanku svjesni da se problem ne može gurati pod tepih i da se s problemom treba suočiti. Svi su u ovom gradu mogli vidjeti neke ljude drugačije boje kože koji govore nekim stranim jezikom koji ne razumijemo i većina se u ovom gradu pravila da ne vidi ništa. Neke nije bilo briga, nekima je bilo neugodno, ali većina je iz autobusa ili automobila koji prolaze Krešimirovom ulicom ukrašenom prelijepim topolama okretala glavu od obnovljenog željezničkog kolodvora. Da se ne moraju suočiti s čemerom i jadom 21. stoljeća, stoljeća koje nije nimalo drugačije u odnosu na prošla stoljeća u kojima su milijuni ljudi također putovali od nemila do nedraga pritisnuti nekom mukom. A nadali smo se da to tako neće biti.
Ono što smiju građani, ne bi smjela gradska vlast. Niti ostale institucije. Okretati glavu pred problemom koji postoji i koji se neće riješiti sam od sebe. Zato se valjalo radovati čelnim ljudima, ponovimo, Grada Rijeke, Crvenog križa, Riječke nadbiskupije, Caritasa, Policijske uprave primorsko-goranske i Hrvatskih željeznica koji su odlučili ne okrenuti glavu i praviti se da se drugačiji ljudi u našem gradu ne zadržavaju određeno vrijeme dok ne otputuju u neku destinaciju za koju oni vjeruju da će im omogućiti život dostojan ljudskog bića. Ali samo nekoliko dana. Dio ove humane priče bio je i HŽ, ali nakon promišljanja, oni su se usprotivili humanizaciji uvjeta u kojima migranti čekaju da im vlak iz Rijeke krene prema zapadu.
A bilo je odlučeno da se na određenom području željezničke stanice, koji će biti fizički odvojen od perona, da ne bude potencijalnih stradavanja, biti postavljena dva higijenska kontejnera i još tri pokretna sanitarna čvora. Bilo je odlučeno da će se organizirati javna kuhinja, voda za piće i za pranje, a na još jednom posebnom mjestu bit će postavljeno nekoliko kontejnera za otpad. Volonteri su trebali prikupljati otpad i čistiti prostor oko željezničkog kolodvora. Nakon toga se trebala napraviti dezinsekcija, dezinfekcija i deratizacija. Crveni križ, unatoč postignutom dogovoru, neće postaviti šator u kojemu će se dijeliti voda i obroci. Palčevski je iznio podatak da bi do kraja godine za ovakav oblik pomoći trebalo izdvojiti iz gradskog proračuna oko 230.000 kuna.
Normalan svijet mogao je jedino pozdraviti ovaj civilizacijski pristup jednom od najvećih problema 21. stoljeća, a 230.000 zajedničkih kuna i nije neki novac kako bi nam obraz ostao čist. Dio ljudi je na najvulgarniji način krenuo u prozivku riječke vlasti. Oni, naime, ne odobravaju iskaz humanosti prema drugima i drugačijima. Vrlo vjerojatno se u širem smislu deklariraju kao kršćani, a u užem smislu kao katolici. I nisu u stanju pročitati da su plan osmišljavali i predstavnici Riječke nadbiskupije i Caritasa. Njima to nije bitno. A trebalo bi biti. Kao ni Hrvatskim željeznicama.
– Isključivanje migranata je odvratno, ono je grešno. A ne otvoriti vrata potrebitima je kazneno djelo, poručio je nedavno vrhovni autoritet katoličke crkve papa Franjo. Zahvaljujući neshvatljivoj odluci Hrvatskih željeznica riječka vrata ostat će zatvorena kada su potrebiti prolazili pored riječke kuće. Valja se nadati da su oni koji imaju strah od drugoga i drugačijega u manjini. Valja se nadati da čelnim ljudima Hrvatskih željeznica duša neće biti pusta kao što su im najčešće pusti željeznički kolodvori i da će potvrditi dogovoreno od prije nekoliko dana. Jer, povijest nas je naučila da kada oni sa strahom od drugih postanu većina, vrata kuća se ne otključavaju, u kućama nitko ne živi jer su njihovi stanari istjerani, a vrlo često umjesto kuća osvanu zgarišta. A vlakovi krenu voziti samo u jednom smjeru. Iza žice.
Piše Damir CUPAĆ