U ovom dijelu godine Hrvatskom uvijek bjesne svjetonazorski ratovi. Travanj, svibanj i lipanj su mjeseci kada na Hrvatsku svom svojom težinom nalegne njena povijest u zadnjih stotinjak godina. A te povijesti svakako ima. I puno je teža nego ona koja pritišće neke druge puno sretnije države koje su svoje ratove za neovisnost i sve svoje identitetske probleme riješile tamo negdje krajem 19. i početkom 20. stoljeća. Pa su se onda mogle slobodno posvetiti razvoju i tome kako svoja društva napraviti pravednijima, humanijima i prijateljskijima za sve svoje građane. Hrvatska i njeno okružje nije bilo te sreće. Budući da živimo na razmeđu svjetova gdje se križaju, sukobljavaju i susreću utjecaji velikih sila, svi koji živimo na ovom prostoru osuđeni smo na to da nam se stalno događa povijest. I da nas ona nikako ne želi pustiti u miru.

Pa je tako došlo do toga su lijeve i desne krajnosti sve jače i da imaju sve manje osjećaja za dijalog i toleranciju. Desnica nikako da shvati da »Za dom spremni« zaista duboko vrijeđa i budi strah i nelagodu kod dijela građana čije su obitelji strašno postradale tijekom postojanja Nezavisne Države Hrvatske. Čak ni to što su neki mladi ljudi 1991. čista srca krenuli u obranu Hrvatske i poginuli noseći na uniformi ustaški pozdrav, njega nije moglo ni legalizirati ni oprati. S druge pak strane samozvani antifašisti sve više sliče na Putina. Kao da je samo pitanje vremena kada će sjesti na tenkove i krenuti u »denacifikaciju« Hrvatske. Količina zadrtosti, gluposti i netolerancije na ovoj strani političkog spektra nije ništa manja od one koje se može vidjeti na njegovom krajnje desnom polu.

I tako je to svake godine u ovo vrijeme. Dvije su strane galvanizirane i samo čekaju da počne tradicionalni hrvatski proljetni svjetonazorski fajt. Da se ponovo krene s uvredama i verbalnim šaketanjem. Ali ovaj put jedna je osobna tragedija sukobljenim stranama dala još jedan teren za političku utakmicu u kojoj se uklizava s dvije noge s namjerom da se protivniku nanese što veća šteta. Privatna životna drama Mirele Čavajda i njenog nerođenog djeteta još je jednom pokazala u kakvom je stanju društvo u kojem živimo. Ni u ovako osjetljivoj osobnoj stvari društvena se rasprava ne može odraditi bez dobre doze histerije.
Kao prvo, u ovom je slučaju jasno da se radi o još jednom debaklu države. Prvo su izmučili ženu koja se nalazi u dramatičnoj životnoj situaciji da mora tjednima tražiti da ostvari pravo koje joj je zajamčeno zakonom. Da bi joj se na kraju reklo da je njeno pravo istina zajamčeno zakonom, ali da ga ne može ostvariti u Hrvatskoj. Pa mora ići u Ljubljanu, ali će joj država Hrvatska i njen zdravstveni fond ipak podmiriti sve troškove. Kao i na puno drugih mjesta u Hrvatskoj, i zdravstveni je sustav u kaosu, a definiraju ga nedorečeni, neprecizni i zastarjeli zakoni koje bi kaotični sustav teško provodio i da su briljantno sastavljeni.
I naravno samo korak od toga, korak koji je odmah napravljen, bila je tema o pobačaju. I dok oko povijesnih tema postoji neka majušna, minijaturna mogućnost da se jednog lijepog dana Hrvati ipak oko nečega slože, kod pobačaja će to biti nemoguće. Ovdje je riječ o svjetonazorima koji su puno stariji od obje Jugoslavije i oba svjetska rata. Dvije se strane oko ovog neće nikada složiti. Tu je podjela vječna i neuništiva. I trajat će dok je svijeta i vijeka.

Ali i tu postoji nešto što je važno da država bude normalna, a to je da se problemi rješavaju u parlamentu. A za nadati se je da će polemika, odnosno društvena rasprava oko ovog pitanja koja je i tijeku biti ipak uljuđenija od one oko povijesti. Mada je nešto takvo u Hrvatskoj jako teško očekivati. Mada opet i u nekim drugim zemljama, čak i u onima gdje demokracija postoji stoljećima, rasprava oko pobačaja često se pretvara i u nasilje na ulicama. Dovoljno je samo pogledati što se oko ove teme događa u Sjedinjenim Državama nakon što je u medije procurio nacrt odluke Vrhovnog suda kojim praktički ukida pravo na pobačaj. U Americi je oko ove teme bilo čak i ljudskih žrtava. Hrvatska je ipak Europa pa se nešto takvo valjda neće događati i ovdje. Ali pred društvom je duga i žestoka rasprava.