Po tko zna koji puta napeto je na Kosovu. Postavljene su barikade, a čak se i malo zapucalo. U Srbiji, i to ne samo u radikalnim krugovima, postoji teza da je do ove najnovije krize došlo zbog rata u Ukrajini. Naime, u Beogradu ocjenjuju da će u jednom trenutku zapad i Rusija morati započeti nekakve mirovne pregovore. Po toj verziji koja kola Beogradom, Sjedinjene Države se boje da bi u tim pregovorima Vladimir Putin mogao potegnuti kosovski presedan. A on se sastoji u tome da je Albancima na Kosovu zapad ne samo priznao pravo da se odvoje od Srbije koja se tome naravno protivila, nego im u tome aktivno i pomagao.

Ukratko, Putin bi mogao pitati zbog čega Kosovo može biti nezavisna država, a recimo Narodna Republika Donjeck ne može. Iako su obje ove situacije vrlo slične. Službena i neslužbena Srbija sada tvrdi da se zbog toga sada nalazi pod velikim pritiskom zapada da praktički prizna Kosovo, a sve kako bi se Putinu izbio ovaj adut iz rukava u pregovorima koji će kad-tad morati uslijediti. Ova teza ima sve više pristaša u Srbiji. U tom je smislu nedavno govorio i nekadašnji srpski predsjednik Boris Tadić, do pojave patrijarha Porfirija najomiljeniji srpski dužnosnik na dijelu takozvane lijevo-liberalne hrvatske društvene scene. Koliko ovo objašnjenje za nove napetosti na Kosovu drži vodu, ne zna se, a lako je moguće da se nikad neće ni znati.

Međutim, činjenica jest da su neki zapadni dužnici počeli javno govoriti stvari kakve se do prije par godina nije moglo čuti iz njihovih usta. Tako je ove godine njemački kancelar Olaf Scholz prilikom ovogodišnjeg službenog posjeta Beogradu, kao prvi zapadni političar, javno rekao da je uvjet za napredak Srbije u pregovorima za punopravno članstvu u EU-u njeno priznanje neovisnosti Kosova. Mali je problem tu što čak pet država članica EU-a, svaka iz svojih razloga, nije priznalo neovisnost Kosova.

Potom je predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen javno potvrdila da postoji francusko-njemački plan, koji ima podršku EU-a, po kojem Srbija ne mora formalno priznati Kosovo, ali mora ukloniti sve blokade za njegov ulazak u međunarodne institucije kao što su na primjer Ujedinjeni narodi ili Vijeće Europe. Američki izaslanik za Balkan Gabriel Escobar nedavno je na srpskoj televiziji izjavio da uopće nije bitno jesu li Kosovo i Srbija jedna ili dvije države već da je najvažnije da obje što prije postanu članice EU-a. Dakle u Beogradu smatraju da zapad potiče kosovskog premijera Albina Kurtija da zateže odnose kako bi napravio dodatni pritisak na Srbiju.

S druge pak strane, u Prištini smatraju da do napetosti dolazi zbog toga jer u Beogradu još uvijek nisu odustali od namjere stvaranja Velike Srbije, te da je to glavni uzrok novih napetosti na Kosovu. Usto smatraju da Aleksandar Vučić zateže na Kosovu zbog toga jer želi skrenuti pažnju s problema koje ima u samoj Srbiji, posebno vezano za teške optužbe o korupciji u koju su uključeni njegov najbliži suradnici. Čak i u samoj Srbiji postoji škola mišljenja da Vučić izvodi političke egzibicije, među ostalim stalno iznozeći informacije da se sprema atentat na njega, kako bi skrenuo zanimanje javnosti s nekoliko prilično gadnih afera i skandala.

Ovo stalno spominjanje zavjera navelo je jedno srpskog novinara da ustvrdi da će uskoro Vučić sazvati konferenciju za novinare na kojoj će objaviti da je dan ranije ubijen u atentatu. Iz desne ga oporbe, istina više medijske nego političke, optužuju da njegove afere služe i zapadu i Rusiji da ga pritišću da pristane na njihove zahtjeve. Povrh svega tu je i zahtjev EU-a da Srbija konačno proglasi sankcije prema Rusiji čemu se Vučić, to mu se zaista mora priznati, briljantno izmiče sada već skoro deset mjeseci. I ruske sankcije i priznanje Kosova linije su koje bilo koji srpski čelnik teško može prijeći bez velikih posljedica. Pa je Vučiću stoga možda puno bolje unedogled kreirati kontrolirane sukobe niskog intenziteta na Kosovu nego se upuštati u donošenje ovakvih osjetljivih ključnih odluka.

Rat u Jugoslaviji praktički je počeo na Kosovu sredinom osamdesetih godina prošlog stoljeća. Ovo što se sada događa još jednom pokazuje da nikad nije ni stao. Na Balkanu je to tako. I tu pomoći nema.