Svijet je u situaciji u kakvoj nije bio još od Kubanske krize. Ostaje nam samo nadati se najboljem
Putin zaista igra na sve ili ništa. Poznato je da voli povijest, a ona kaže da je Rusija znala upadati u velike probleme kada je vodila ratove. Car Nikolaj drugi napravio je prvi veliki korak prema svojoj propasti kada je početkom 20. stoljeća pokrenuo rat protiv Japana i spektakularno ga izgubio. To je zamalo dovelo do revolucije 1905. godine. Budući da je ona propala Nikolaj je gurnuo nepripremljenu i siromašnu Rusiju 1914. u svjetski rat, a to je završilo što se zemlje tiče padom monarhije, dvama revolucijama u samo osam mjeseci i građanskim ratom u kojem su poginuli milijuni. A što se tiče njega i njegove obitelji likvidacijom u Jekaterinburgu.
S druge pak strane Rusija je iz Drugog svjetskog rata izašla ne samo kao pobjednica već i kao supersila, čiji je lider ne samo preživio rat nego postao najmoćniji čovjek na zemaljskoj kugli. A rat u Afganistanu jedan je od razloga raspada proširene Rusije kako Putin voli nazivati Sovjetski Savez. Kakva je sudbina pred Putinom nitko ne može reći s punom sigurnošću. To, naravno, ponajviše ovisi o ishodu rata, odnosno hoće li Rusija ispuniti barem minimalne ciljeve koje si je postavila prije nego je krenula u invaziju na Ukrajinu. A to je, barem se to sada tako čini, okupacija barem trećine ukrajinskog teritorija kada već nije uspjela maksimalistička opcija o svrgavanju Zelenskog i postavljanju proruske Vlade u Kijevu. U tom će slučaju Putin naravno biti još čvršći na vlasti.
Bit će neupitni lider koji je 1999. preuzeo Rusiju koja je bila na koljenima i sada joj vratio status ako ne baš velesile što je bio Sovjetski Savez, a ono barem zemlje s kojom se mora računati.
Naravno, pitanje je kako će Rusi čak i u tom slučaju gledati na cijenu koju će morati platiti za takav status njihove zemlje. Rusija će čak i u slučaju spektakularne vojne pobjede u Ukrajini biti izolirana zemlja pod sankcijama, što će dodatno sniziti ionako nizak standard velike većine stanovništva. Istina je da Rusi pod Putinom žive bolje no ikad, ali to je i dalje daleko od kvalitete života kakav postoji čak i u siromašnijim europskim zemljama. Nemoguće je procijeniti koliku stvarnu podršku među ruskim stanovništvom Putin ima za svoju avanturu u Ukrajini.
S jedne strane zapadni mediji pumpaju verziju po kojoj samo što miroljubivi ruski građani – željni mira, parlamentarne demokracije, vladavine prava, euroatlantskih integracija i veće tolerancije prema LGBTQ+ populaciji – nisu pokrenuli narodnu revoluciju kako bi srušili svog autoritarnog vladara. S druge pak strane njegovi mediji grade sliku jedinstvenog stanovništva koje uvijek ljubav prema Majci Rusiji, pravoslavlje i prezir prema dekadentnom Zapadu pretpostavljaju uvjetima vlastitog života. I spremni su ga bez velikog razmišljanja položiti na oltar Domovine. Što je od toga istina, i je li ona kao i obično negdje na sredini, nemoguće je utvrditi.
Prvi putokazi prema stvarnom stanju u Rusiji pojavit će se kada zaista počne mobilizacija ovih 300.000 rezervista o kojima je jučer govorio Putin. U današnjem svijetu sateliti će odmah pokazati je li Rusija zaista na front poslala značajan broj novog ljudstva kako bi po starom ruskom običaju ako ne ide drugačije na masu slomila svoje ratne protivnike. Ako se u sljedećih nekoliko tjedana u Istočnoj Ukrajini zaista pojavi 300.000 novih ruskih vojnika, odnosno ako mobilizacija u velikoj mjeri uspije, bit će nešto jasnije da Putin ipak ima solidnu podršku građana Rusije. Ako se na ratištu pojavi puno manje novih vojnika od ove brojke onda će se vidjeti da Putin nema takvu podršku o kojoj govore njegovi mediji.
Naravno, sva ova promišljanja padaju u vodu ako bi zaista Rusija ili Zapad posegnuli za nuklearnim oružjem. Ono je u povijesti upotrijebljeno samo protiv Japana koji nije mogao uzvratiti jer ga nije imao.
Što bi se dogodilo u slučaju nuklearnog rata, makar i ograničenog, povijest ne daje nikakav jasan odgovor. Osim naravno onog očiglednog – da bi situacija bila krajnje gadna. Putin zaista igra na sve ili ništa. Zapad mu ne želi niti malo popustiti niti mu dati priliku za častan izlazak iz ove situacije. Tako da je svijet u situaciji u kakvoj nije bio još od Kubanske krize. Ostaje nam samo nadati se najboljem.
Zlatko Crnčec
Putin zaista igra na sve ili ništa
Zlatko Crnčec
22. rujan 2022 14:20
Reuters
Svijet je u situaciji u kakvoj nije bio još od Kubanske krize. Ostaje nam samo nadati se najboljem
Putin zaista igra na sve ili ništa. Poznato je da voli povijest, a ona kaže da je Rusija znala upadati u velike probleme kada je vodila ratove. Car Nikolaj drugi napravio je prvi veliki korak prema svojoj propasti kada je početkom 20. stoljeća pokrenuo rat protiv Japana i spektakularno ga izgubio. To je zamalo dovelo do revolucije 1905. godine. Budući da je ona propala Nikolaj je gurnuo nepripremljenu i siromašnu Rusiju 1914. u svjetski rat, a to je završilo što se zemlje tiče padom monarhije, dvama revolucijama u samo osam mjeseci i građanskim ratom u kojem su poginuli milijuni. A što se tiče njega i njegove obitelji likvidacijom u Jekaterinburgu.
S druge pak strane Rusija je iz Drugog svjetskog rata izašla ne samo kao pobjednica već i kao supersila, čiji je lider ne samo preživio rat nego postao najmoćniji čovjek na zemaljskoj kugli. A rat u Afganistanu jedan je od razloga raspada proširene Rusije kako Putin voli nazivati Sovjetski Savez. Kakva je sudbina pred Putinom nitko ne može reći s punom sigurnošću. To, naravno, ponajviše ovisi o ishodu rata, odnosno hoće li Rusija ispuniti barem minimalne ciljeve koje si je postavila prije nego je krenula u invaziju na Ukrajinu. A to je, barem se to sada tako čini, okupacija barem trećine ukrajinskog teritorija kada već nije uspjela maksimalistička opcija o svrgavanju Zelenskog i postavljanju proruske Vlade u Kijevu. U tom će slučaju Putin naravno biti još čvršći na vlasti.
Bit će neupitni lider koji je 1999. preuzeo Rusiju koja je bila na koljenima i sada joj vratio status ako ne baš velesile što je bio Sovjetski Savez, a ono barem zemlje s kojom se mora računati.
Naravno, pitanje je kako će Rusi čak i u tom slučaju gledati na cijenu koju će morati platiti za takav status njihove zemlje. Rusija će čak i u slučaju spektakularne vojne pobjede u Ukrajini biti izolirana zemlja pod sankcijama, što će dodatno sniziti ionako nizak standard velike većine stanovništva. Istina je da Rusi pod Putinom žive bolje no ikad, ali to je i dalje daleko od kvalitete života kakav postoji čak i u siromašnijim europskim zemljama. Nemoguće je procijeniti koliku stvarnu podršku među ruskim stanovništvom Putin ima za svoju avanturu u Ukrajini.
S jedne strane zapadni mediji pumpaju verziju po kojoj samo što miroljubivi ruski građani – željni mira, parlamentarne demokracije, vladavine prava, euroatlantskih integracija i veće tolerancije prema LGBTQ+ populaciji – nisu pokrenuli narodnu revoluciju kako bi srušili svog autoritarnog vladara. S druge pak strane njegovi mediji grade sliku jedinstvenog stanovništva koje uvijek ljubav prema Majci Rusiji, pravoslavlje i prezir prema dekadentnom Zapadu pretpostavljaju uvjetima vlastitog života. I spremni su ga bez velikog razmišljanja položiti na oltar Domovine. Što je od toga istina, i je li ona kao i obično negdje na sredini, nemoguće je utvrditi.
Prvi putokazi prema stvarnom stanju u Rusiji pojavit će se kada zaista počne mobilizacija ovih 300.000 rezervista o kojima je jučer govorio Putin. U današnjem svijetu sateliti će odmah pokazati je li Rusija zaista na front poslala značajan broj novog ljudstva kako bi po starom ruskom običaju ako ne ide drugačije na masu slomila svoje ratne protivnike. Ako se u sljedećih nekoliko tjedana u Istočnoj Ukrajini zaista pojavi 300.000 novih ruskih vojnika, odnosno ako mobilizacija u velikoj mjeri uspije, bit će nešto jasnije da Putin ipak ima solidnu podršku građana Rusije. Ako se na ratištu pojavi puno manje novih vojnika od ove brojke onda će se vidjeti da Putin nema takvu podršku o kojoj govore njegovi mediji.
Naravno, sva ova promišljanja padaju u vodu ako bi zaista Rusija ili Zapad posegnuli za nuklearnim oružjem. Ono je u povijesti upotrijebljeno samo protiv Japana koji nije mogao uzvratiti jer ga nije imao.
Što bi se dogodilo u slučaju nuklearnog rata, makar i ograničenog, povijest ne daje nikakav jasan odgovor. Osim naravno onog očiglednog – da bi situacija bila krajnje gadna. Putin zaista igra na sve ili ništa. Zapad mu ne želi niti malo popustiti niti mu dati priliku za častan izlazak iz ove situacije. Tako da je svijet u situaciji u kakvoj nije bio još od Kubanske krize. Ostaje nam samo nadati se najboljem.