Historiografija navodi da je na Sušaku prvi hotel izgrađen 1888. godine, a riječ je o hotelu Kontinental. Projektirao ga je arhitekt Mate Glavan, a gradnja je trajala od 1885. do 1888. godine.

»Tadašnji sušački gradonačelnik Hinko Bačić angažirao je Glavana u izgradnji monumentalne građevine s obilježjima historicističkog stila po uzoru na građevine diljem Austro-Ugarske Monarhije, na samom ulazu u grad s Lujzinske ceste, na ledini uz Rječinu. Gradi se monumentalna građevina. Izgradnju prati i uređenje okoliša te sadnja drvoreda kestena«, može se otkriti ako se zaviri u historiografske crtice. Bedekeri navode da je hotel 2008. godine preuređen, da raspolaže sa 73 ugodne sobe i četiri apartmana. I sve donedavno hotel je bio u vlasništvu tvrtke Jadran hoteli. Jer se obistinilo ono što se činilo gotovo nemogućim kada je najavljeno – izraelska grupacija Brown hotels group postala je novi vlasnik riječkih Jadran hotela. Izraelci su za iznos koji je poslovna tajna preuzeli ukupno sedam hotela, dva restorana i turistički kamp koji se nalaze na području Rijeke, Kostrene i Kraljevice.

– Ova akvizicija svojom vrijednošću najveća je u Hrvatskoj nakon kupovine pulskog hotelskog lanca Arena Hospitality Grupe 2017. godine, poručili su kupci i najavili provođenje rebrendiranja na svih sedam lokacija na kojima se nalaze objekti u vlasništvu Jadran hotela. A kako to već ide kada je kapital u pitanju, prvi potez je promjena imena pa će tako hotel Continental biti preimenovan u Brown Continental Rijeka, hotel Jadran u Brown Beach Jadran Rijeka te hotel Neboder u Brown Lighthouse Rijeka.

S razlogom su mnogi zakukali zbog promjene imena jer je neshvatljivo da se tradicija započeta 1888. godine odmah rebrendira. S razlogom su mnogi rekli da će Kontinental ostati Kontinental za sve građane Rijeke, ma kako ga krstio novi investitor. Jer, memorija grada i građana je puno značajnija od svjetleće reklame koja će osvanuti na jednom od simbola Rijeke. Privatni investitor je prepoznao turistički potencijal Rijeke i njegovo je pravo brendirati kako to već želi. A naše je pravo da se sjećamo i da to sjećanje prkosi privatnom kapitalu koji ima svoju ekonomsku, a ne emocionalnu vrijednost. Iako je emocionalna vrijednost i te kako bitna kad je riječ o turističkom poslovanju. Kont će ostati Kont za sve one generacije koje su odlazile na Titov trg, odnosno na Kont i tamo se prvi put zaljubljivale. Teško je do danas zamisliti, ali nije Korzo bio mjesto gdje su se mladići i djevojke pogledavali, Korzo je bio ulica kojom se prolazilo do Konta. Da bi se srelo jednu Andreu koja je išla u riječku gimnaziju i zbog koje su se pisale prve pjesme. Banalne i neuspješne, ali iskrene. Nije Andrea nikada ni saznala da je jedan dečko iz elektroškole kupio bilježnicu s tvrdim koricama crvene boje i da svaki dan nakon što se zadnjim busom vrati na Zamet ispisuje stihove. Taj dečko, kao ni mnogi drugi dečki, nije imao hrabrosti prići jednoj Andrei, kao što ni mnogi drugi dečki nisu prilazili svojim Andreama. Što generacije nije sprječavalo da odlaze na Kont i da, kada bi im ostalo od marende, odu na piće u kavanu. I svu su tu mladost i njihovo odrastanje istrpjele tete koje su u Kontu radile. Eto, zbog svih tih zaljubljivanja Kont će ostati Kont, ma kakav neonski natpis osvanuo na njegovom pročelju. Kao što će u toj priči do kraja ostati misterij o jednom Ivanu Franoliću koji je svojevremno, kada je počela tranzicija iz socijalizma u kapitalizam, dobio u leno Tržnice Rijeka da bi kasnije postao vlasnik Hotela Jadran. Riječ je o jednom od onih partijskih pulena koji su zahvaljujući partijskoj iskaznici i povjerenju drugova iz komiteta dobili priliku za bogaćenje na pretvorbi iz društvenog u privatno vlasništvo. Tada se stvarao taj menadžerski sloj koji se dijelio na one koji imaju samo partijsku knjižicu ili stranačku iskaznicu HDZ-a pa su upropaštavali ono što su generacije stvarale desetljećima, te na one koje imaju prvo, ali i sposobnost da ne unište. Franolić je bio među ovim drugima pa je na kraju zaradio s Tržnicama, i zaradio je s Hotelima Jadran.

Od 1888. godine do danas bit će onih koji imaju svoje stihove i Andree i koji su se prvi put zaljubljivali na Kontu, a bit će i onih za koje je bez obzira na društveni sustav Hotel Kontinental samo biznis. Za prve će Kont uvijek biti Kont, a drugi ga mogu zvati kako god hoće jer to im pravo omogućava novac. S kojim nikada neće kupiti prve poglede i prve ljubavi generacija građana Rijeke koji su se sastajali na mjestu koje je bilo granica dvaju gradova i dviju država. Mjesto na granici između dva svijeta.