I taman kada je politički trebalo kapitalizirati političku pobjedu, riječki HDZ se morao zavući u mišju rupu Jadranskog trga 1
Nakon višemjesečne trakavice u vezi sa smjenom Marina Blaževića s mjesta intendanta HNK Ivana pl. Zajca, jasno je da su najveći gubitnici riječki teatar, sam Blažević i riječki HDZ. Riječki teatar je gubitnik zbog toga što više nikoga ne zanima što su to riječki dramski i glazbeni umjetnici pripremili za nadolazeću sezonu. Jer se riječki umjetnici na čelu s Blaževićem bave sami sobom.
Moglo bi se reći da je predstojeća sezona već upropaštena, ma kako se raspetljala priča, s Blaževićem kao intendantom po milosti ministrice kulture Nine Obuljen Koržinek, ili s HDZ-ovcem Bojanom Šoberom kao vršiteljem dužnosti ravnatelja po milosti riječkog gradskog parlamenta i Kazališnog vijeća. Marin Blažević je gubitnik jer se doveo u situaciju da mu živu glavu aktom milosti spašava HDZ-ova ministrica. Aktualni dio njegove biografije sigurno mu neće ići u prilog kada bude podvlačio crtu pod svoj rad. Zna on to vjerojatno i sam, ali mu ego, taština ili tko zna što već sprečava racionalno rasuđivanje.
Mogao je Blažević na vrijeme spakirati svoje stvari, zahvaliti se na suradnji i reći, recimo, zbogom žohari. Ili je mogao na vrijeme shvatiti da je vrijeme za spuštanje lopte na zemlju, barem kada je riječ o koketiranju s političkim strankama u lokalnom parlamentu. Blažević je dokaz da silna pamet, a koju on nesporno ima, ne mora nužno biti čovjeku saveznik. On kao da je zaboravio da ga je politika izabrala na mjesto intendanta i da toj politici odgovara. Vidljivo je bilo da mu je iritantno dolaziti na sjednice Gradskog vijeća i s visine se obraćao onima koji odlučuju o njegovoj sudbini.
Da je Blažević pokazao 70 posto racionalnosti koju je pokazao kada je branio svoj rad i svoj mandat na zadnjoj sjednici Gradskog vijeća, do njegove smjene nikada ne bi došlo. Spaljivati mostove prema onima od čijih glasova zavisiš, riječ je o PGS-u, i to nakon što si spalio mostove u organizaciji kojoj si na čelu, nije inteligentan potez. Na kraju će se Blažević morati pomiriti s biografskom činjenicom da mu je glavu spašavala HDZ-ova ministrica, što je lakrdija koju bi mogao napisati jedino dramaturg Marin Blažević, a režirati Oliver Frljić. Ta predstava mogla bi igrati jedino u HNK-u Ivana pl. Zajca jer vjerojatno ni u jedan drugi nacionalni teatar ne bi bila dobrodošla.
Treći veliki gubitnik u cijeloj priči je riječki HDZ. Odlukom HDZ-ove ministrice koja je negirala odluku Gradskog vijeća kojom se dužnosti razrješuje Marin Blažević, o pod je zakucana kratkoročna, a može biti i dugoročna perspektiva Jadranskog trga 1. Riječka organizacija na čelu s predsjednikom Josipom Ostrogovićem doživjela je jedan od najtežih poraza u svojoj povijesti, a golčinu im je zabila HDZ-ova ministrica. Do sada su riječki HDZ-ovci znali zabijati autogolove, ali ovdje je riječ o golčini s jedno 25 metara u rašlje pored nemoćnog Ostrogovića i Gradskog odbora HDZ-a Rijeka.
Kada su u paru u Rijeku došli i preuzeli riječki teatar, Oliver Frljić i Marin Blažević postali su crvena krpa riječkom HDZ-u, postali su najgora noćna mora s kojom su se na tjednoj bazi morali suočavati riječki HDZ-ovci. Da im nije bilo lako, svjedoče brojni istupi na sjednicama gradskog parlamenta u prošlim sazivima kada su bezuspješno pozivali na odmazdu protiv mrskog dvojca, a nakon što je Frljić otišao, protiv Blaževića. I onda riječkim HDZ-ovcima pade dar s nebesa ni krivima ni dužnima. Blažević je zaratio najprije s kazalištem, pa je zaratio s PGS-om, ili je PGS zaratio s Blaževićem, svejedno, pa se stvorila konstelacija koja je do prije godinu dana bila nezamisliva. Naime, bit će dovoljno ruku u zraku za razrješenje. I ne samo to. Zahvaljujući Kazališnom vijeću i svim akterima oko Kazališnog vijeća, kao vršitelj dužnosti je predložen HDZ-ovac Bojan Šober. U HDZ-u nisu mogli zamisliti Blaževićevu smjenu, a ni u najluđim snovima nisu se nadali da će na čelo riječkog kazališta doći HDZ-ovac. A sve se to dogodilo. Mašala, mislili su riječki HDZ-ovci.
I taman kada je politički trebalo kapitalizirati političku pobjedu, riječki HDZ se morao zavući u mišju rupu Jadranskog trga 1. Njihova ministrica, ej njihova, je podržala SDP-ovog ravnatelja. I to ne bilo kojeg, nego onog Blaževića. Ona je čvrsto stala iza njega i napravila ono za što nisu imali hrabrosti ni riječki SDP-ovci, ni gradonačelnik Marko Filipović. Njih je krasila alibi obrana Marina Blaževića. Nisu se na sjednici na kojoj je Blažević pribijan na križ sjetili čak ni zahvaliti Blaževiću na svemu što je napravio dobro za riječki teatar. A ima toga dosta.
Kanoćal
Patosiranje riječkog HDZ-a
Damir Cupać
13. listopad 2022 07:46
I taman kada je politički trebalo kapitalizirati političku pobjedu, riječki HDZ se morao zavući u mišju rupu Jadranskog trga 1
Nakon višemjesečne trakavice u vezi sa smjenom Marina Blaževića s mjesta intendanta HNK Ivana pl. Zajca, jasno je da su najveći gubitnici riječki teatar, sam Blažević i riječki HDZ. Riječki teatar je gubitnik zbog toga što više nikoga ne zanima što su to riječki dramski i glazbeni umjetnici pripremili za nadolazeću sezonu. Jer se riječki umjetnici na čelu s Blaževićem bave sami sobom.
Moglo bi se reći da je predstojeća sezona već upropaštena, ma kako se raspetljala priča, s Blaževićem kao intendantom po milosti ministrice kulture Nine Obuljen Koržinek, ili s HDZ-ovcem Bojanom Šoberom kao vršiteljem dužnosti ravnatelja po milosti riječkog gradskog parlamenta i Kazališnog vijeća. Marin Blažević je gubitnik jer se doveo u situaciju da mu živu glavu aktom milosti spašava HDZ-ova ministrica. Aktualni dio njegove biografije sigurno mu neće ići u prilog kada bude podvlačio crtu pod svoj rad. Zna on to vjerojatno i sam, ali mu ego, taština ili tko zna što već sprečava racionalno rasuđivanje.
Mogao je Blažević na vrijeme spakirati svoje stvari, zahvaliti se na suradnji i reći, recimo, zbogom žohari. Ili je mogao na vrijeme shvatiti da je vrijeme za spuštanje lopte na zemlju, barem kada je riječ o koketiranju s političkim strankama u lokalnom parlamentu. Blažević je dokaz da silna pamet, a koju on nesporno ima, ne mora nužno biti čovjeku saveznik. On kao da je zaboravio da ga je politika izabrala na mjesto intendanta i da toj politici odgovara. Vidljivo je bilo da mu je iritantno dolaziti na sjednice Gradskog vijeća i s visine se obraćao onima koji odlučuju o njegovoj sudbini.
Da je Blažević pokazao 70 posto racionalnosti koju je pokazao kada je branio svoj rad i svoj mandat na zadnjoj sjednici Gradskog vijeća, do njegove smjene nikada ne bi došlo. Spaljivati mostove prema onima od čijih glasova zavisiš, riječ je o PGS-u, i to nakon što si spalio mostove u organizaciji kojoj si na čelu, nije inteligentan potez. Na kraju će se Blažević morati pomiriti s biografskom činjenicom da mu je glavu spašavala HDZ-ova ministrica, što je lakrdija koju bi mogao napisati jedino dramaturg Marin Blažević, a režirati Oliver Frljić. Ta predstava mogla bi igrati jedino u HNK-u Ivana pl. Zajca jer vjerojatno ni u jedan drugi nacionalni teatar ne bi bila dobrodošla.
Treći veliki gubitnik u cijeloj priči je riječki HDZ. Odlukom HDZ-ove ministrice koja je negirala odluku Gradskog vijeća kojom se dužnosti razrješuje Marin Blažević, o pod je zakucana kratkoročna, a može biti i dugoročna perspektiva Jadranskog trga 1. Riječka organizacija na čelu s predsjednikom Josipom Ostrogovićem doživjela je jedan od najtežih poraza u svojoj povijesti, a golčinu im je zabila HDZ-ova ministrica. Do sada su riječki HDZ-ovci znali zabijati autogolove, ali ovdje je riječ o golčini s jedno 25 metara u rašlje pored nemoćnog Ostrogovića i Gradskog odbora HDZ-a Rijeka.
Kada su u paru u Rijeku došli i preuzeli riječki teatar, Oliver Frljić i Marin Blažević postali su crvena krpa riječkom HDZ-u, postali su najgora noćna mora s kojom su se na tjednoj bazi morali suočavati riječki HDZ-ovci. Da im nije bilo lako, svjedoče brojni istupi na sjednicama gradskog parlamenta u prošlim sazivima kada su bezuspješno pozivali na odmazdu protiv mrskog dvojca, a nakon što je Frljić otišao, protiv Blaževića. I onda riječkim HDZ-ovcima pade dar s nebesa ni krivima ni dužnima. Blažević je zaratio najprije s kazalištem, pa je zaratio s PGS-om, ili je PGS zaratio s Blaževićem, svejedno, pa se stvorila konstelacija koja je do prije godinu dana bila nezamisliva. Naime, bit će dovoljno ruku u zraku za razrješenje. I ne samo to. Zahvaljujući Kazališnom vijeću i svim akterima oko Kazališnog vijeća, kao vršitelj dužnosti je predložen HDZ-ovac Bojan Šober. U HDZ-u nisu mogli zamisliti Blaževićevu smjenu, a ni u najluđim snovima nisu se nadali da će na čelo riječkog kazališta doći HDZ-ovac. A sve se to dogodilo. Mašala, mislili su riječki HDZ-ovci.
I taman kada je politički trebalo kapitalizirati političku pobjedu, riječki HDZ se morao zavući u mišju rupu Jadranskog trga 1. Njihova ministrica, ej njihova, je podržala SDP-ovog ravnatelja. I to ne bilo kojeg, nego onog Blaževića. Ona je čvrsto stala iza njega i napravila ono za što nisu imali hrabrosti ni riječki SDP-ovci, ni gradonačelnik Marko Filipović. Njih je krasila alibi obrana Marina Blaževića. Nisu se na sjednici na kojoj je Blažević pribijan na križ sjetili čak ni zahvaliti Blaževiću na svemu što je napravio dobro za riječki teatar. A ima toga dosta.