Život svakog čovjeka koji je rođen na južnoslavenskim i balkanskim prostorima u 20. stoljeću, a naročito u njegovoj drugoj polovini, obilježen je dvjema nedaćama - inflacijom i divljanjem cijena goriva.
Život svakog čovjeka koji je rođen na južnoslavenskim i balkanskim prostorima u 20. stoljeću, a naročito u njegovoj drugoj polovini, obilježen je dvjema nedaćama – inflacijom i divljanjem cijena goriva. Te dvije stvari određivale su hoće li dan, tjedan, mjesec, godina ili godine biti sretni ili nesretni.
Najčešće su bili nesretni jer uvijek je bila inflacija i skupo gorivo. Čak i kada je na svjetskim tržištima bila povoljna konjunktura, cijene su divljale, a oni koji su se usudili pitati kako je to moguće, dobili su šamar ako su bili mali i beznačajni, ili bi prošli još gore ako su bili istaknutiji članovi društva.
Došla je demokracija i činilo se da će zakoni tržišta zaživjeti kako to mora biti, zavladat će zakon ponude i potražnje kao najbolji regulator i formula za sretan život. Dirigirana privreda socijalistička bila je stvar prošlosti, ćuškanje zbog logičnih pitanja adaktirano je. Ali ostali su inflacija i cijene goriva da nam i dalje diktiraju (ne)sretan život.
Samo sada objašnjenje za nelogičnosti koje vladaju na tržištu nije više fizičko uvjeravanje da su inflacija i skupo gorivo neminovnost, sada je riječ o intelektualnom iskoraku.
Naime, ako se netko pita kako je moguće da sve poskupi ako cijene goriva narastu i onda to uzrokuje inflaciju, ali kada gorivo pojeftini sve ostaje isto, nastavlja se vožnja u egzistencijalni rikverc, dobit će odgovor da ne razumije ništa jer to nije isto. Nije isto i gotovo. Šuti i muči. Jer, nije to isto.
Kao što nisu iste ni bilance naftnih kompanija u odnosu na godine mira i na godine krize, odnosno rata. Lani je cijela Europa i dobar dio svijeta bio isprepadan energetskim šokovima, prijetilo se nestašicama nafte, plina i svega ostalog što pokreće strojeve.
A onda su naftne kompanije počele krajem godine objavljivati bilance iz kojih su vidljive velike zarade i ekstraprofiti. Dok se narod znojio, neki su trljali ruke bez imalo srama. I u 2023. godini nastavljeni su slični trendovi, iako se situacija na tržištu stabilizirala.
Cijene nafte su pale, ali to kao da trgovci na benzinskim postajama ne znaju. Pa farbaju ljude pojeftinjenjem od jednog centa, iako matematika kaže da bi pojeftinjenje moglo biti značajnije. Ma ne razumijemo mi to, nije to isto.
Evo, recimo, prošlog su tjedna cijene nafte na svjetskim tržištima zabilježile lagani rast, ali su prije toga pale za značajnih deset posto. Neuk čovjek postavlja logično pitanje, ako gorivo uvijek poskupi kada poskupi nafta, kako je moguće da ovaj put nije pojeftinilo za deset posto. Ako vrijede tržišni zakoni.
Ali mi to ne razumijemo, nije to isto. Stručnjaci sada tumače da je riječ o jednostavnom zakonu ponude i potražnje, odnosno u Europi je, koje smo mi dio, potražnja konstantno velika, a dostupne količine ograničene. ‘Ajde, neka su nam rekli. Odmah nam je lakše.
Onda se u formulu ubaci varijabla Kine i njezinog gospodarstva i tu veći dio razumnog svijeta odustaje od razmišljanja, hvata se novčanika ili kartice i plaća koliko mu je navedeno na benzinskoj crpki u digitalnom obliku. Što će ljudi, voziti se mora.
Oni koji imaju jači intelektualni kapacitet razmišljaju i o novoj jednadžbi kako bi shvatili logiku naftnog tržišta. Tu u priču ulazi investicijska banka Goldman Sachs koja tvrdi da potražnja Kine za svim kategorijama robe kontinuirano raste. I što se tu može. Ako je riječ o Kini, onda dobro.
Najveća enigma ostaje ono ludilo kada su krenule pandemijske mjere i kada je dobar dio svijeta bio zatvoren. Ljudi nisu izlazili iz domova, a kamoli se vozili automobilima. Pričalo se tada da su tankeri bili spremni besplatno iskrcati naftu samo da se riješe tereta. Ali ni tada gorivo na benzinskim postajama nije koštalo, recimo, kunu ili dvije.
Ina je u 2022. godini ostvarila neto dobit od milijardu i 902 milijuna kuna, pokazuje konsolidirani nerevidirani financijski izvještaj te kompanije. U odnosu na 2021. godinu, lanjska Inina neto dobit veća je za 615 milijuna kuna ili 47,8 posto. Ali, ne razumijemo mi ništa, nije to isto.
Piše Damir Cupać
Nije to isto
Damir Cupać
29. ožujak 2023 14:38
Foto Srecko Niketic/PIXSELL
Život svakog čovjeka koji je rođen na južnoslavenskim i balkanskim prostorima u 20. stoljeću, a naročito u njegovoj drugoj polovini, obilježen je dvjema nedaćama - inflacijom i divljanjem cijena goriva.
Život svakog čovjeka koji je rođen na južnoslavenskim i balkanskim prostorima u 20. stoljeću, a naročito u njegovoj drugoj polovini, obilježen je dvjema nedaćama – inflacijom i divljanjem cijena goriva. Te dvije stvari određivale su hoće li dan, tjedan, mjesec, godina ili godine biti sretni ili nesretni.
Najčešće su bili nesretni jer uvijek je bila inflacija i skupo gorivo. Čak i kada je na svjetskim tržištima bila povoljna konjunktura, cijene su divljale, a oni koji su se usudili pitati kako je to moguće, dobili su šamar ako su bili mali i beznačajni, ili bi prošli još gore ako su bili istaknutiji članovi društva.
Došla je demokracija i činilo se da će zakoni tržišta zaživjeti kako to mora biti, zavladat će zakon ponude i potražnje kao najbolji regulator i formula za sretan život. Dirigirana privreda socijalistička bila je stvar prošlosti, ćuškanje zbog logičnih pitanja adaktirano je. Ali ostali su inflacija i cijene goriva da nam i dalje diktiraju (ne)sretan život.
Samo sada objašnjenje za nelogičnosti koje vladaju na tržištu nije više fizičko uvjeravanje da su inflacija i skupo gorivo neminovnost, sada je riječ o intelektualnom iskoraku.
Naime, ako se netko pita kako je moguće da sve poskupi ako cijene goriva narastu i onda to uzrokuje inflaciju, ali kada gorivo pojeftini sve ostaje isto, nastavlja se vožnja u egzistencijalni rikverc, dobit će odgovor da ne razumije ništa jer to nije isto. Nije isto i gotovo. Šuti i muči. Jer, nije to isto.
Kao što nisu iste ni bilance naftnih kompanija u odnosu na godine mira i na godine krize, odnosno rata. Lani je cijela Europa i dobar dio svijeta bio isprepadan energetskim šokovima, prijetilo se nestašicama nafte, plina i svega ostalog što pokreće strojeve.
A onda su naftne kompanije počele krajem godine objavljivati bilance iz kojih su vidljive velike zarade i ekstraprofiti. Dok se narod znojio, neki su trljali ruke bez imalo srama. I u 2023. godini nastavljeni su slični trendovi, iako se situacija na tržištu stabilizirala.
Cijene nafte su pale, ali to kao da trgovci na benzinskim postajama ne znaju. Pa farbaju ljude pojeftinjenjem od jednog centa, iako matematika kaže da bi pojeftinjenje moglo biti značajnije. Ma ne razumijemo mi to, nije to isto.
Evo, recimo, prošlog su tjedna cijene nafte na svjetskim tržištima zabilježile lagani rast, ali su prije toga pale za značajnih deset posto. Neuk čovjek postavlja logično pitanje, ako gorivo uvijek poskupi kada poskupi nafta, kako je moguće da ovaj put nije pojeftinilo za deset posto. Ako vrijede tržišni zakoni.
Ali mi to ne razumijemo, nije to isto. Stručnjaci sada tumače da je riječ o jednostavnom zakonu ponude i potražnje, odnosno u Europi je, koje smo mi dio, potražnja konstantno velika, a dostupne količine ograničene. ‘Ajde, neka su nam rekli. Odmah nam je lakše.
Onda se u formulu ubaci varijabla Kine i njezinog gospodarstva i tu veći dio razumnog svijeta odustaje od razmišljanja, hvata se novčanika ili kartice i plaća koliko mu je navedeno na benzinskoj crpki u digitalnom obliku. Što će ljudi, voziti se mora.
Oni koji imaju jači intelektualni kapacitet razmišljaju i o novoj jednadžbi kako bi shvatili logiku naftnog tržišta. Tu u priču ulazi investicijska banka Goldman Sachs koja tvrdi da potražnja Kine za svim kategorijama robe kontinuirano raste. I što se tu može. Ako je riječ o Kini, onda dobro.
Najveća enigma ostaje ono ludilo kada su krenule pandemijske mjere i kada je dobar dio svijeta bio zatvoren. Ljudi nisu izlazili iz domova, a kamoli se vozili automobilima. Pričalo se tada da su tankeri bili spremni besplatno iskrcati naftu samo da se riješe tereta. Ali ni tada gorivo na benzinskim postajama nije koštalo, recimo, kunu ili dvije.
Ina je u 2022. godini ostvarila neto dobit od milijardu i 902 milijuna kuna, pokazuje konsolidirani nerevidirani financijski izvještaj te kompanije. U odnosu na 2021. godinu, lanjska Inina neto dobit veća je za 615 milijuna kuna ili 47,8 posto. Ali, ne razumijemo mi ništa, nije to isto.