Piše Zlatko Crnčec

Mjere ne smiju trajno ograničiti demokraciju

Zlatko Crnčec

Foto Reuters

Foto Reuters

Evo i to se dogodilo. Jedna je europska država najavila da će uvesti obvezno cijepljenje protiv korone

placeholder


Evo i to se dogodilo. Jedna je europska država najavila da će uvesti obvezno cijepljenje protiv korone. Austrijski kancelar Alexander Schallenberg jučer je najavio da će se u toj zemlji uvesti ne samo opći lockdown za sve građane, nego i da će od 1. veljače cijepljenje u toj zemlji biti obavezno. A sve kako bi se spriječilo daljnje naglo širenje koronavirusa. Ovaj bi primjer ubrzo mogle slijediti i druge članice EU-a. Jer sada je jasno da za COVID-19 brzog rješenja nema. Kada je u proljeće prošle godine provedeno prvo cijepljenje u Hrvatskoj, mlada liječnica koja je prva iz zdravstvenog sustava dobila cjepivo rekla je da je to napravila jer želi svoj život natrag. Odnosno da želi ponovo živjeti normalno. Njena namjera, kao i svih onih koji su se cijepili u zadnjih nešto više od šest mjeseci, tek je djelomično ostvarena. Normalnost jest u velikoj mjeri bila vraćena u razdoblju ljeta i rane jeseni. Sada u pozno jesensko doba brojke novozaraženih svakim su danom sve veće. Mjere se već pooštravaju, a taj će se proces u sljedećih nekoliko tjedana dodatno ubrzati. Naprosto, to je izgleda nužnost. Ali što se tiče cijepljenja, u moru raznoraznih informacija o koroni, koje često proturiječe jedna drugoj i više služe tome da zbunjuju nego informiraju, jedna je ipak statistički višestruko potvrđena. A to je da cjepivo istina ne štiti uvijek od razbolijevanja, ali su simptomi bolesti zaista puno blaži kod cijepljenih nego necijepljenih. Gotovo uvijek se u slučaju fatalnog ishoda kod cijepljenih radi o osobama koje su vrlo stare i jako bolesne od neke druge bolesti. Tako da cijepljenje definitivno ima smisla. Iako se time nismo vratili u staro, ono ipak znatno olakšava život u ovom novom normalnom.


Slična je stvar s COVID-potvrdama. Naravno, dijelom su opravdane zamjerke da se i oni koji potvrde imaju mogu i zaraziti i prenijeti virus drugima. Međutim, stoji i tvrdnja da cijepljeni ipak prenose manju količinu virusa, što nije činjenica koju treba zanemariti. Ali kod uporabe COVID-potvrda vrijedi i zakon velikih brojeva. Naprosto, ako se one masovno upotrebljavaju, definitivno se otežava širenje virusa, što pak znači i da će broj zaraženih biti manji nego da ih nema. Tako da sve vlade koje inzistiraju na cijepljenju i COVID-potvrdama u najvećoj mjeri imaju pravo. Ove mjere neće nas vratiti u staronormalno i spriječiti epidemiju, ali će je sigurno znatno oslabiti. A što nije mala stvar u ovoj situaciji pretrpanih bolnica i velikog pritiska na zdravstveni sustav. I tako će biti sve dok se ili ne pronađe efikasno cjepivo ili lijek. Ili ako kojim čudom virus ne nestane ili jako oslabi sam od sebe, ako je tako nešto uopće moguće.


Ali dotad i države moraju jako paziti što i kako rade. U Europi je trenutno na djelu ograničavanje ljudskih prava kakvo nije viđeno od pada totalitarnih režima. A to često priziva sjećanja na njene najcrnje dane. Na vremena kada je policija nasumice provjeravala dokumente prolaznika. I u slučaju da s papirima nešto ne štima ili ih nesretnik uopće nema, njegova bi sudbina bila neizvjesna. Europa pamti vremena kada su se donosili propisi kojima se određenim kategorijama stanovništva zabranjivao izlazak na ulice ili ulazak u državne institucije. Ili zabranjivalo obavljanje određenih poslova.




Naravno, sve su zemlje Europske unije demokratske. Njihove su vlade imenovali parlamenti izabrani na izravnim, tajnim i općim izborima. Ali ipak, sve one trebaju biti izuzetno oprezne prilikom donošenja mjera. Treba jako paziti da one ne ograničavaju prava u koja nije nužno intervenirati. I što je još važnije. Da se onog lijepog dana kada prođe uzbuna oko korone sve ove ograničavajuće mjere ukinu. Baš sve. To je posebno važno u ovom hiperdigitaliziranom svijetu koji omogućava državama dosad nezabilježenu mogućnost nadzora nad svojim stanovnicima. Zbog toga se s borbom protiv korone treba voditi i paralelni proces kako bi se osiguralo da se nakon epidemije ne probudimo u nekom »novom vrlom svijetu«. Iako se nekima sada čini da su takve bojazni suvišne na vrhuncu četvrtog vala, demokratski svijet mora paziti da u želji da porazi koronu ne nanese poraz i temeljnim vrijednostima na kojima počiva.