Njemačka je naprosto prevelika i preozbiljna zemlja da bi se njena vanjska politika mijenjala s promjenom vladajuće strukture. Sve će ostati više-manje isto.
Što se tiče jugoistočne Europe, tu nekih velikih promjena nije za očekivati. Najvjerojatnije, nastavit će se naglasak njemačke politike na Srbiju kao najvažniju zemlju na prostorima nekadašnje Jugoslavije. Nije bez razloga Angela Merkel nedavno došla Aleksandru Vučiću. Nije ju nimalo spriječila činjenica da su on i njegova ekipa oni koji tresu jugoistočnu Europu. Srbijanski predsjednik već godinama žonglira između Rusije i zapada, od svakog uzima pomalo i čeka da pod beogradsku vlast vrati ono što smatra da Srbiji pripada.

Njemačka će i dalje sudjelovati u beskrajnim natezanjima u BiH koja će je ostaviti tamo gdje je i sada. Nefunkcionalna i posvađana zemlja triju naroda koji i dalje ne vjeruju jedan drugom. Ni uporni Nijemci koji ove krajeve poznaju puno bolje od Amerikanaca neće tu puno postići.

Jedino bi se u jednom segmentu mogla promijeniti politika prema Hrvatskoj. Linija njemački Zeleni i hrvatski Možemo!, koja već dugo funkcionira na dobrobit Tomislava Tomaševića i njegove ekipe, mogla bi dovesti do promjena u domaćem političkom životu. Dosad je najznačajnija politička veza bila između HDZ-a s jedne, te koalicije CDU/CSU s druge strane. Sada se ona preselila na zelenu magistralu. Njemački Zeleni odavno više nisu bradati dugokosi pripadnici kontrakulture koji danju prosvjeduju protiv rata u Vijetnamu, a noću beskrajno raspravljaju o konkretnoj utopiji i revolucionarnom subjektu. Riječ je o dobro ustrojenoj stranci iza koje stoji ozbiljan novac. Budući da je posredno i neposredno suradnja HDZ-a i njemačkih demokršćana utjecala na politički život u Hrvatskoj, isto bi se sada moglo očekivati i od njihovih zelenih kolega. Bez obzira na početne posrtaje u Zagrebu, Možemo! je i dalje u usponu, i uz pomoć svojih donatora i političke snage koju će imati njemački Zeleni, za dvije i pol godine kada će se održavati sljedeći parlamentarni izbori mogli bi imati veliku, moguće i odlučujuću ulogu u hrvatskom političkom životu.

Naravno, tu su i svjetonazorski ratovi. Na primjer, slučaj s nedavno objavljenim smjernicama Europske komisije svojim zaposlenicima o tome kako se politički najkorektnije moguće obraćati u internoj, ali i javnoj komunikaciji. Ukratko, termin »božićni praznici« odjednom je nakon skoro dvije tisuće godina zamalo postao nepoželjan. Za očekivati je da će nova njemačka vlada, s obzirom na njen sastav, biti na strani ovakvih tumačenja. Tko zna kako ćemo morati komunicirati za četiri godine. Ovaj pokušaj nije uspio, sljedeći vjerojatno hoće. Nova će njemačka vlada legalizirati kanabis. I da, naravno, smanjit će se dob za glasanje na 16 godina. A ako se to zaista dogodi, nije baš najjasnije kako bi se CDU/CSU mogao ikad vratiti na vlast.

Kao i u većini zapadnoeuropskih država, promjena vlasti donosi tek veći ili manji naglasak na povećanju prava LGTBQ+ populacije, te veću ili manju sklonost kako legalnoj tako nelegalnoj imigraciji. I još nekoliko promjena na čisto svjetonazorskoj razini.

Što se tiče konkretnih promjena, posebno onih koje bi utjecale na život običnih ljudi, tu ne treba očekivati ništa novo. I semafor-koalicija će inzistirati na zelenoj tranziciji i digitalizaciji. Što se tiče radnih prava, ne treba očekivati neka poboljšanja bez obzira što se dvije od tri vladajuće stranke smatraju lijevima. Socijaldemokratski kancelar Gerhard Schröder za svoje je sedmogodišnje vlasti donio niz zakonskih mjera kojima je dodatno obespravio one koji žive od svog rada. Slično je napravila i zadnja SPD-ova vlada koja je izmijenila Zakon o radu na način da je, kako se to moderno i bešćutno kaže, dodatno fleksibilizirano tržište rada. Naravno, postoji i jedna razlika. Istina, njemačke realne plaće i mirovine su znatno pale, a infrastruktura počela propadati, ali je cijelo gospodarstvo poletjelo na gore. Suhe brojke bile su fantastične.

Mudro je prije šest godina rekao tadašnji njemački ministar financija Wolfgang Schäuble svom grčkom kolegi Yanisu Varoufakisu – ishod izbora ne smije na bilo koji način promijeniti ekonomsku politiku.