Kada imaš apsolutnu političku vlast i nimalo osjećaja za demokratski legitimitet, onda sjedneš sredinom 90-ih godina prošlog stoljeća za stol, uzmeš škare i sukno i kreneš krojiti političku kartu Hrvatske na nakaradan politički način
Kada imaš apsolutnu političku vlast i nimalo osjećaja za demokratski legitimitet, onda sjedneš sredinom 90-ih godina prošlog stoljeća za stol, uzmeš škare i sukno i kreneš krojiti političku kartu Hrvatske na nakaradan politički način. Ali oportun jer ti donosi već u početku izbornu prednost.
Kao da ti sudac svira dva penala po utakmici. Krojiš kako ti odgovara, a ne kako je pravedno. I nije te briga što o svemu misle žuti, crveni i ini vragovi, tebi je, jer si u poziciji moći, najbitnije razbucati staništa tih istih vragova. Tako je nastao Zakon o izbornim jedinicama.
Ustavni sud još je 2010. godine upozorio nacionalni parlament na prekomjerna odstupanja u broju birača po izbornim jedinicama.
Navedeno je tada da su se prema podacima Državnog izbornog povjerenstva pojavila protuzakonita odstupanja već na izborima 2007. godine, kada je u četvrtoj izbornoj jedinici bilo oko 335.000 birača, a u devetoj oko 428.000, što je razlika od gotovo 100.000, ili nešto manje od 30 posto. Zakonom o izborima zastupnika za Hrvatski sabor dopušteno je odstupanje u broju birača od plus/minus pet posto.
Dakle, ponovimo još jednom, bilo je to još krajem 2010. godine. I što se dogodilo nakon toga – održani su brojni parlamentarni izbori prema protuustavnom Zakonu o izbornim jedinicama, konstituirani su brojni sazivi Sabora sa saborskim zastupnicima koji nisu imali legitimitet, formirale su se brojne hrvatske vlade koje su osmišljavale brojne zakone, a nacionalni parlament ih je izglasavao.
Iako je rezultat izbora bio protuzakonit. Sve je to Ustavni sud tolerirao, dijeleći savjete predstavnicima građana u Saboru. Za mišljenje Ustavog suda znale su i SDP-ove i HDZ-ove vlade. I nije im palo na pamet ispraviti ono što se moralo ispraviti kako bi izborni proces imao i legalitet i legitimitet.
Krajnje je čudno da SDP nije odradio taj posao kada je bio u prilici. Ako HDZ nije htio jer su mu izbornim inženjeringom skrojene izborne jedinice odgovarale.
A još je čudnije da je Ustavni sud sve do sada čekao, a prošla su dva popisa stanovništva od kada se za problem zna i koja su potvrdila da izborne jedinice ne funkcioniraju, preuzeti inicijativu i okončati agoniju koju nisu znale ili htjele okončati HDZ-ove i SDP-ove vlade.
Hrvatska je podijeljena u 10 izbornih jedinica i u svakoj se bira 14 saborskih zastupnika. Bez zastupnika manjina i dijaspore. Problem nastaje kada je odstupanje toliko veliko da rezultira time da glas birača u jednoj izbornoj jedinici ne vrijedi isto kao glas birača u nekoj drugoj izbornoj jedinici.
Predsjednik Ustavnog suda Miroslav Šeparović upozorio je i da bi se granice izbornih jedinica trebale što više podudarati s upravno-teritorijalnim jedinicama. Svi, a naročito građani svrstani u 7. i 8. izbornu jedinicu, najbolje znaju da to nije slučaj.
Upravo cijepanje Rijeke i riječke okolice u dvije izborne jedinice svjedoči o nakaradnosti izbornog inženjeringa koji je bio aktivan krajem 90-ih godina prošlog stoljeća, kada se prihvaćao Zakon o izbornim jedinicama.
Nakon što je Ustavni sud utvrdio da utvrđene razlike u broju birača između velikog broja izbornih jedinica, koje proizlaze iz neovisnih službenih izvora i koje su prisutne kroz dugo razdoblje, dovode u sumnju demokratski karakter cjelokupnih izbora s obzirom na očito odstupanje od supstancijalnog aspekta jamstva jednakog i općeg biračkog prava iz članka 45. Ustava, glava u pijesak se više nije mogla zabijati.
Svako društvo je živ organizam i mijenja se. Čak i da nije bilo HDZ-ovog izbornog inženjeringa i prekrajanja izbornih jedinica kako bi se maksimizirao izborni rezultat, taj bi se zakon s obzirom na negativne demografske trendove morao mijenjati. Odgovorna politika odradila bi taj posao konsenzusom kako bi se ispravile povijesne političke nepravde, a oko pravila igre politički akteri trebali bi se znati dogovoriti na civiliziran način.
Ali ne ide pa ne ide. I zato nema druge nego motkom po leđima izbornog inženjeringa. Nažalost, nitko ne može vratiti vrijeme pa se ne mogu ispraviti nepravde prijašnjih izbora. Ali može se utjecati da izborni ciklusi koji su pred nama budu legalni i legitimni, i u skladu s Ustavom i izbornim pravom.
Piše Damir Cupać
Dolijao izborni inženjering
Damir Cupać
08. veljača 2023 09:57
Foto Davor Kovačević
Kada imaš apsolutnu političku vlast i nimalo osjećaja za demokratski legitimitet, onda sjedneš sredinom 90-ih godina prošlog stoljeća za stol, uzmeš škare i sukno i kreneš krojiti političku kartu Hrvatske na nakaradan politički način
Kada imaš apsolutnu političku vlast i nimalo osjećaja za demokratski legitimitet, onda sjedneš sredinom 90-ih godina prošlog stoljeća za stol, uzmeš škare i sukno i kreneš krojiti političku kartu Hrvatske na nakaradan politički način. Ali oportun jer ti donosi već u početku izbornu prednost.
Kao da ti sudac svira dva penala po utakmici. Krojiš kako ti odgovara, a ne kako je pravedno. I nije te briga što o svemu misle žuti, crveni i ini vragovi, tebi je, jer si u poziciji moći, najbitnije razbucati staništa tih istih vragova. Tako je nastao Zakon o izbornim jedinicama.
Ustavni sud još je 2010. godine upozorio nacionalni parlament na prekomjerna odstupanja u broju birača po izbornim jedinicama.
Navedeno je tada da su se prema podacima Državnog izbornog povjerenstva pojavila protuzakonita odstupanja već na izborima 2007. godine, kada je u četvrtoj izbornoj jedinici bilo oko 335.000 birača, a u devetoj oko 428.000, što je razlika od gotovo 100.000, ili nešto manje od 30 posto. Zakonom o izborima zastupnika za Hrvatski sabor dopušteno je odstupanje u broju birača od plus/minus pet posto.
Dakle, ponovimo još jednom, bilo je to još krajem 2010. godine. I što se dogodilo nakon toga – održani su brojni parlamentarni izbori prema protuustavnom Zakonu o izbornim jedinicama, konstituirani su brojni sazivi Sabora sa saborskim zastupnicima koji nisu imali legitimitet, formirale su se brojne hrvatske vlade koje su osmišljavale brojne zakone, a nacionalni parlament ih je izglasavao.
Iako je rezultat izbora bio protuzakonit. Sve je to Ustavni sud tolerirao, dijeleći savjete predstavnicima građana u Saboru. Za mišljenje Ustavog suda znale su i SDP-ove i HDZ-ove vlade. I nije im palo na pamet ispraviti ono što se moralo ispraviti kako bi izborni proces imao i legalitet i legitimitet.
Krajnje je čudno da SDP nije odradio taj posao kada je bio u prilici. Ako HDZ nije htio jer su mu izbornim inženjeringom skrojene izborne jedinice odgovarale.
A još je čudnije da je Ustavni sud sve do sada čekao, a prošla su dva popisa stanovništva od kada se za problem zna i koja su potvrdila da izborne jedinice ne funkcioniraju, preuzeti inicijativu i okončati agoniju koju nisu znale ili htjele okončati HDZ-ove i SDP-ove vlade.
Hrvatska je podijeljena u 10 izbornih jedinica i u svakoj se bira 14 saborskih zastupnika. Bez zastupnika manjina i dijaspore. Problem nastaje kada je odstupanje toliko veliko da rezultira time da glas birača u jednoj izbornoj jedinici ne vrijedi isto kao glas birača u nekoj drugoj izbornoj jedinici.
Predsjednik Ustavnog suda Miroslav Šeparović upozorio je i da bi se granice izbornih jedinica trebale što više podudarati s upravno-teritorijalnim jedinicama. Svi, a naročito građani svrstani u 7. i 8. izbornu jedinicu, najbolje znaju da to nije slučaj.
Upravo cijepanje Rijeke i riječke okolice u dvije izborne jedinice svjedoči o nakaradnosti izbornog inženjeringa koji je bio aktivan krajem 90-ih godina prošlog stoljeća, kada se prihvaćao Zakon o izbornim jedinicama.
Nakon što je Ustavni sud utvrdio da utvrđene razlike u broju birača između velikog broja izbornih jedinica, koje proizlaze iz neovisnih službenih izvora i koje su prisutne kroz dugo razdoblje, dovode u sumnju demokratski karakter cjelokupnih izbora s obzirom na očito odstupanje od supstancijalnog aspekta jamstva jednakog i općeg biračkog prava iz članka 45. Ustava, glava u pijesak se više nije mogla zabijati.
Svako društvo je živ organizam i mijenja se. Čak i da nije bilo HDZ-ovog izbornog inženjeringa i prekrajanja izbornih jedinica kako bi se maksimizirao izborni rezultat, taj bi se zakon s obzirom na negativne demografske trendove morao mijenjati. Odgovorna politika odradila bi taj posao konsenzusom kako bi se ispravile povijesne političke nepravde, a oko pravila igre politički akteri trebali bi se znati dogovoriti na civiliziran način.
Ali ne ide pa ne ide. I zato nema druge nego motkom po leđima izbornog inženjeringa. Nažalost, nitko ne može vratiti vrijeme pa se ne mogu ispraviti nepravde prijašnjih izbora. Ali može se utjecati da izborni ciklusi koji su pred nama budu legalni i legitimni, i u skladu s Ustavom i izbornim pravom.