Predsjednik Republike Zoran Milanović jučer je otišao toliko daleko da je dodjelu činova kadetima koji su diplomirali u jesenskom roku preselio s uobičajene adrese vojarne u Zagrebu na Pantovčak, samo kako bi imao izliku da na svoj teren ne mora pozvati i ministra obrane Marija Banožića, koji uobičajeno prisustvuje tom protokolu.

S druge strane, premijer Andrej Plenković »pričepio« je svog ministra Banožića da to jučer ne problematizira, u očekivanju sjednica VNS-a i Vijeća za obranu koje su sazvane za 9. studenoga, za pet dana.

Nakon Banožićevih izjava da bi opoziv predsjednika u ovom trenutku bio normalna i očekivana stvar, premijer je morao dignuti ručnu, ili bar staviti u »ler« njihov sukob, iz jednog jednostavnog razloga što za opoziv šefa države treba imati dvotrećinsku većinu i u Saboru, i u Ustavnom sudu, a on to sada nema.

No, čak i da ima, opoziv šefa države je postupak koji je politički izuzetne specifične težine, a usto je i proceduralno vrlo zahtjevan. Uostalom, to nije bila primarna Plenkovićeva želja ni politička ambicija.

Dapače, on osobno planirao je korektno surađivati s Milanovićem, ali nakon što je ovaj potpalio sukob s ministrom obrane, te je potom sam Banožić rasplamsao vatru, progovorio o »psihičkom stanju« predsjednika i počeo spominjati riječ opoziv koja vjerojatno vrhu Vlade nije bila ni u peti, premijer sada traži načine kako da situaciju, njegovim rječnikom rečeno, dedramatizira.

Predsjednik države Milanović dobio je, naime, potrebnu podršku birača na redovnim izborima, a još je usto najpopularniji političar u državi, stoga nema realnog razloga za dovođenje njegova legitimiteta u pitanje, i premijer to zna.

A vjerojatno je svima jasno i da nitko neće, samo zbog neprimjerenog rječnika, šefa države strpati u košulju stezulju. Zato je i »zauzdao« svog ministra da dalje ne potpiruje sukob. Stvari treba definirati na strateškom, ne samo taktičkom nivou, to je sada jasno.

No, ipak, u eteru su se pojavile riječi poput opoziva, i sada to perje pušteno u vjetar više nije lako zauzdati, mada je u bazi možda čak riječ i o bagatelnom slučaju umirovljenja jednog brigadira Počasno-zaštitne bojne. Stoga je sad logično pitanje koje su daljnje opcije?

Ako je ministar obrane Banožić solirao, i sve što je rekao na račun predsjednika države učinio samo u afektu, nakon što mu je ovaj poručio da je »opušak«, premijer će imati problem kako da opravda takav ispad jednog svog ministra.

Po svemu sudeći Banožić jest solirao, jer je bio iziritiran Milanovićevim doista neugodnim ad hominem uvredama. A u tom kontekstu nije realno baš ni da je Banožić apelirao na opciju da se šefa države smjenjuje čak i bez Sabora, činjenicom da on »nije u stanju« voditi državu.

»Ako je to mislio Banožić, a nije Plenković, onda Vlada ima problem«, konstatirao je jučer komentirajući ovo pravnik i odvjetnik Ante Nobilo.

No, s druge strane, ni ministar obrane ne može govoriti sve što mu kao opcija padne na pamet, stoga je to automatski problem i za samoga premijera. Zasad ga pokušava štititi, pa je zasad i opcija da se strasti smire, i da se dalje s izjavama ne ide, barem do sjednice 9. studenoga.

No, tu je i pitanje statusa načelnika Glavnog stožera Roberta Hranja – jer, ako je potrebna suglasnost i premijera i predsjednika da imenuje načelnika Glavnog stožera, onda i za razješenje trebaju oba potpisa.

Neki drugi stručnjaci stvar vide drukčije, pa tako ustavni stručnjak Mato Palić smatra da se načelnik Glavnog stožera odlučio politički svrstati, a s obzirom na to da je riječ o vojniku, to svakako nije dozvoljeno.

U svakom slučaju, najveća će odgovornost na kraju biti na premijeru. No, poznajući njegov stil rada, jučerašnja šutnja nije slučajna. On sad u miru i tišini kupuje vrijeme do sljedećeg utorka.

A ako je slučajeno zaboravljeno, kad je prošle godine otprilike u ovo vrijeme bjesnio sukob predsjednika i premijera, bila je dovoljna jedna sjednica VNS-a da nakon nje premijer izjavi kako je sastanak bio »sjajan«, a da predsjednik na barem nekoliko mjeseci prestane kritizirati Vladu za bilo što.

Zašto onda sumnjati da će tako biti i 9. studenoga. Premijer je prekaljeni diplomat, a ministar obrane je tu da bude kooperativan ako želi ostati na tom mjestu.