Puno buke nizašto, moglo bi se reći za prvi dan prakse COVID-potvrda u državnim i javnim institucijama. Može i ona druga: sve se hoće kad se može. A Primorsko-goranska županija pokazala je da je, kao i obično, u vrhu dobrih praksi u Hrvatskoj.

Iako sigurno i na ovom terenu ima onih koji se protive ideji COVID-potvrda da bi došli na radno mjesto, u poštu ili slično, građani su pokazali da su po načinu ponašanja često iznad očekivanja. Nikakvih problema u početku primjene novih mjera nije bilo. I dok se političari brutalno svađaju oko svega, koriste uličarski ili vulgarni diskurs koji i djeca putem televizije moraju slušati, dok marginalne političke skupine dižu galamu i prosvjeduju, svima njima lekciju na kraju očitaju sami građani. Ljudi su svjesni da borba protiv virusa može biti završena samo cijepljenjem, odnosno COVID-potvrdama, ili za one najupornije testovima na ulazu u institucije, i tu svijest ne mogu otkloniti ni prebučni političari, ni zlonamjerni pojedinci. To nije nikakva pokornost, to nije nikakvo odricanje od svojih građanskih prava – to je zdrav razum. I dobro je kad s vremena na vrijeme sami građani politici očitaju bukvicu, to je higijenski za politiku koja ponekad misli da može manipulirati logičnim razmišljanjem ljudi. No, svatko tko je završio prvi razred osnovne škole zna da cjepiva smanjuju pobol i smrtnost, i zato je dobro da je nova faza borbe protiv virusa prošla mirno i glatko u većini Hrvatske. Baš u onim naprednijim županijama najmirnije.

S druge su strane oni koji žele galamu radi galame. Kao da dijelu desnog spektra nije dovoljna poruka bila da im je propao pokušaj sazivanja referenduma protiv eura, tako neki sad govore da treba organizirati i referendum protiv COVID-potvrda. Možda ne razumiju da će im ta inicijativa propasti, ali stvarnost će ih već stići demantirati kroz iduće dane i tjedne. Možda je Miro Bulj simpatičan i živopisan saborski zastupnik, ali ta vrsta zadrtosti koju on promovira, nema prolaz. Jednako kao što je i Zlatko Hasanbegović samo usamljeni jahač kojeg malo tko doživljava ozbiljno.

Na koncu, naravno da su podložne analizi, pa i kritici, i razne mjere Vlade i Stožera oko novih mjera. Može se govoriti o tome da su neke stepenice u donošenju tih odluka bile zakašnjele, ili parcijalne, ili nedosljedne, ili nejasne. No, ključ je u tome da bi svaka osoba ili stranka koja je na vlasti u ovakvoj situaciji osjećala odgovornost da donosi određene restrikcije. I predsjednik Zoran Milanović, da je danas premijer, morao bi donositi restriktivne mjere. Iz jednostavnog razloga što se otkako je čovječansta, borba protiv zaraznih bolesti svodi na izolaciju i karantenu. Nikakvo kontrabiološko oružje još nije izmišljeno. Svaka vlast prisiljena je donositi takve restrikcije, bile one slabije kao u Švedskoj ili pak radikalne kao u Australiji. Vlada je tu da odluke i mjere donosi, a dužnost je građana da ih poštuje. Što s onima koji to odbijaju? Za njih sankcija neće biti, kaže ministar pravosuđa i uprave Ivan Malenica. Nove mjere, dakle, imaju snagu preporuke, pa nitko ni u Saboru, ni na Pantovčaku ne mora strahovati da će ostati bez posla ako se »ne bude dao maltretirati COVID-potvrdama«, da citiramo šefa države.

Može li pristup biti liberalniji? Teško. Odgovornost je na samim građanima, a u cijeli taj kontekst relativno liberalnog kalibriranja mjera uklapa se i izjava predsjednika Vlade na jučerašnjem koalicijskom sastanku, gdje je nedvosmisleno kazao da Hrvatska neće kopirati model koji je danas na snazi u Austriji, pa ni onaj njemački tzv. 2G pristup. Radi se o modelu po kojem se necijepljenima izriče mjera lockdowna, osim za odlazak po namirnice, u ljekarnu ili na posao. No, iako to zvuči krajnje nepopularno, zapravo se radi samo o tome da necijepljeni ne mogu uokolo tumarati po kafićima ili koncertima, jer su naprosto opasnost za okolinu. Tako čak ni za austrijske ili njemačke vlasti nije moguće reći da uvode »fašizam«, kako neki to predrastično krste. U odnosu na to, pak, hrvatske su mjere odmjerene, a kazni praktički zasad nema.

Pandemija je globalni problem, mjere su lokalne, a reakcije pojedinaca, »običnih ljudi«, govore da su oni spremni još malo potrpjeti pa da COVID-19 jednom zauvijek nestane.