Pitam se, da se kojim slučajem nešto slično umjesto običnom Bodulu dogodilo nekom stranom državljaninu i da su se potom u slučaj uključile institucije zemlje iz koje dolazi, veleposlanstva i strani mediji – kakve bi onda bile reakcije nadležnih? Ovako, ruke se peru na najprljaviji način – pokušajem svaljivanja krivnje na liječnika koji se slučajno zatekao na mjestu nemilog događaja i pokušao reanimirati pacijenta, zaključio je Pinezić.
Improvizacija
Hoće li se i broj raspoloživih hitnih medicinara ušterostručiti i što će biti s domaćim i fureštima kad se, kao nerijetko dosad, dogodi da valja priskočiti u pomoć nekom gastarbajteru koji se natukao dok je mercedesom razvaljivao gromaču kraj Lakmartina, i to k’o zavraga baš u istom trenutku dok je stariji Čeh doživljavao srčani udar na bašćanskoj Veloj plaži, odnosno dok je nizozemska gošća u centru Njivica gubila svijest zbog pretjeranog izlaganja suncu.
– Svaka civilizirana država dužna je omogućiti jednak osnovni životni standard svim svojim građanima na cijelom državnom prostoru. Nažalost, jedno od elementarnih građanskih i ljudskih prava, pravo na zaštitu ljudskog zdravlja i spašavanja od životne ugroženosti, narušeno je svim građanima Hrvatske koji žive van većih gradskih središta. Zaista je teško razumjeti, a još teže prihvatiti ovakvu improvizaciju i neprofesionalnost kakvu pokazuju zdravstvene vlasti u osmišljavanju i implementaciji reformiranog sustava hitne medicinske pomoći, koji niti do sada nije bio dovoljno efikasan. Dapače, trebalo ga je poboljšati. No ovo što se danas tumači kao poboljšanje, u praksi predstavlja dodatnu degradaciju nečega o čemu bukvalno ovisi ljudski život, sutra možda vaš ili moj – naglasio je Pinezić dotičući se goruće problematike koja bi, boje se mnogi, po dolasku prvih predsezonskih posjetitelja otoka Krka već za koji mjesec mogla eskalirati u još žešći problem. Oni koji su putovali po svijetu s kojim se volimo mjeriti, znaju da je sustav hitne medicinske pomoći jednako djelotvoran u austrijskim Alpama, na njemačkim autocestama, po francuskim selima, španjolskoj periferiji ili talijanskim otocima, naglašava naš sugovornik.
Upitna poruka
– A što se dogodilo u nas? Ako zanemarimo činjenicu da na otoku stalno živi tek nešto više od 19 tisuća stanovnika, da je s kopnom vezan mostom i od Rijeke udaljen svega 30 kilometara, ipak moramo ostati svjesni činjenica da je Krk, uz Cres, najveći hrvatski otok (veličine Malte) sa stanovništvom »razbacanim« u sedam jedinica lokalne samouprave i stotinjak naselja, sela i zaselaka, da je dugačak šezdesetak i širok tridesetak kilometara. U ljetnim mjesecima, posebice u dane vikenda na otoku boravi i do 150 tisuća ljudi. Krčki turizam danas ostvaruje 3,5 milijuna noćenja gostiju i dodatnih 1,5 milijuna noćenja vlasnika stanova i kuća za odmor, članova njihovih obitelji i prijatelja. Upravo ti ljudi, pretežito u zrelijim godinama, česti su povremeni stanovnici otoka. I ovoga vikenda bilo ih je na Krku nekoliko tisuća. Na tom se otoku ostvaruje 7 posto godišnjeg turističkog prometa Hrvatske ili u brojkama – oko 350 milijuna eura prihoda od turizma. Uza sve to, Krk je danas sveden na dežurstvo jednog tima hitne medicinske pomoći u Domu zdravlja udaljenom 20 kilometara od Baške i 30 od Krčkog mosta. Ako otok Krk, uz sve navedene brojke i koristi koju daje svojoj državi ne zaslužuje niti onu razinu hitne medicinske pomoći koju je donedavno imao, pitam se što tek onda mogu očekivati ostali »provincijski« krajevi Lijepe Naše? Koju poruku naše zdravstvene vlasti ovakvom »reformom« šalju građanima koji žive na periferiji svih zbivanja, pita se Pinezić. Koju bi pak poruku iz ovakve situacije trebali iščitati postojeći i potencijalni vlasnici nekretnina, posebice turisti? Bojim se to i izreći.
Gdje je simulacija
Na koncu, svaka promjena ozbiljnog i složenog sustava poput ovoga provodi se paralelno s funkcioniranjem postojećeg, ali tek nakon ozbiljnih konzultacija sa strukom i korisnicima na terenu te nakon izvedenih simulacija svih mogućih situacija. Eksperimenti sa živim ljudima nisu dopustivi, a »uhodavanje« sustava uz kolateralne žrtve kažnjivo je djelo, ili bi barem trebalo biti. Nažalost, pacijentu s Krka nije pružena medicinska pomoć kakvu je svojim radom i izdvajanjem iz plaće zaslužio. Smrt skromnog čovjeka, »običnog otočana« očito ne zaslužuje ni izražavanje žaljenja, priznavanje pogreške i moralni čin ostavke najodgovornijih za ovo što nam se događa, zaključio je Pinezić, izražavajući nadu da će nadležni shvatiti što je napravljeno i u čim skorijem roku vratiti stvari »u normalu«.
