Općina Perušić

Butina: Nitko nas ne šljivi; Turić: Oni su neradnici!

Marin Smolčić

Napredak Perušića, smatraju Zdenka i Stjepan Butina, njih zaobilazi, žive u zgradi bivše škole od socijalne pomoći. Nikome ne možemo dodijeliti praznu kuću, kaže načelnik Turić

PERUŠIĆ Zadnjih mjeseci Općina Perušić bilježi brojne uspjehe. Izgrađeno je veliko skladište lanca supermarketa »Lidl« u kojemu će posao naći stotinjak ljudi. Uznapredovala je izgradnja stotinu kuća u novom naselju Kunjača, u završnoj su fazi brojni projekti vezani uz infrastrukturu… Po riječima Zdenke Butine i njezinog supruga Stjepana, njihovu peteročlanu obitelj sve spomenuto jednostavno zaobilazi. Zdenka je uputila poziv novinarima ne bi li u javnosti kazala riječ više o životnim nedaćama.   

Po vodu u zahod




Obitelj Butina stanuje u derutnoj zgradi nekadašnje Ekonomske škole. U pripremi je projekt obnove ove zgrade koja će se pretvoriti u moderne stanove. Ova metamorfoza njihova sadašnjeg doma iz ručnog pačeta u labuda najveći im je problem. Od Butina nitko ne radi, pa im je otkup stana u obnovljenoj zgradi samo daleko sanje. Supružnici u razgovoru stalno ističu navodno ignoriranje Općine Perušić koja se stalno oglušuje na njihove probleme.



Zgrada u kojoj sada žive ide u rekonstrukciju. Osobno bih volio da među 26 stanova, koliko će ih se ondje graditi, bude i stan te obitelji. Problem je što će se stanovi prodavati, a prema sadašnjem stanju stvari supružnici Butina ne kane raditi, pa tako neće moći podići stambeni kredit za zbrinjavanje svoje obitelji, kaže načelnik Turić.



– Ja sam razvojačeni branitelj, ali kada sam tražio mirovinu rekoše mi da trebam imati više godina, kaže Stjepan (41). Imamo troje djece, tri đaka. Živimo u ovoj prostoriji, a ovdje preko sam malo uredio jednu sobu koja je uništena u ratu. U njoj nam je i kada. Po vodu moramo ići u školski zahod jer su ovo nekada bile učionice i ovdje nema vode. Krov prokišnjava, zgrada propada, a mi nemamo stana. Tražio sam kuću od općine. Načelnik Turić nam ne da ništa, pa je onda nešto nudio, ali ja ne radim pa kako onda da nešto gradim? Zadnji puta je supruzi kazao da sam neradnik, da nam zato ne pomaže. Niko ne obadira u nas, a ovdje živim 30 godina, ojađeno pripovijeda Stjepan Butina. Supruga Zdenka dodaje kako peteročlana obitelj živi od socijalne pomoći koja mjesečno iznosi 1.500 kuna, a situaciju malo popravlja dječju doplatak od 1.300 kn. Veli, ovako se dalje ne može i samo im novinari mogu pomoći.   

Nema »ključ u ruke«




Načelnik Općine Perušić Ivan Turić dijelom potvrđuje riječi supružnika Butina, ali veći dio demantira. Perušić je mala sredina, svako svakoga zna pa načelnik ističe kako ovu problematiku itekako poznaje.


– Stjepan Butina je od mene uistinu tražio kuću. Ne postoji modus da Općina Perušić bilo kome dodijeli praznu kuću čiji je vlasnik tijekom rata napustio ovo područje. U konkretnom se slučaju radi o kućama građana srpske nacionalnosti. Riječ je o privatnoj imovini i tu nema rasprava. To sam Stjepanu i Zdenki kazao u više navrata. Kazao sam im da se zaposle, da ćemo im pomoći da ostvare kredit koji bi otplaćivali u iznosu od stotinjak eura mjesečno. Međutim, Stjepan je neradnik i ja to i sada ponavljam. Predlagao sam im novo naselje Kunjača gdje se grade kuće iz programa poticane stanogradnje. Država budućim stanarima poklanja zemljište, građevinski materijal, priključke… Sve u vrijednosti od zamalo pola milijuna kuna. Mnoge su obitelji ovu ponudu sa zahvalnošću prihvatile i same će graditi svoje domove. Obitelj Butina ne žele niti tu soluciju, već samo princip »ključ u ruke«. Ova općina to nikome ne može priuštiti. Kada su s vama razgovarali zaboravili su kazati da im je Centar za socijalnu skrb dao novac za ogrjev. Zaboravili su reći da im je Općina Perušić dala tisuću kuna za opremanje troje učenika, odnosno za njihove knjige. Pomogli smo im novčano u više navrata. Ukoliko ti ljudi žele dobro svojoj djeci onda bi trebali razmisliti o nekakvom ozbiljnom poslu kojega će poštovati, a ne mijenjati poslove svakih par mjeseci, veli Turić.