Ovih osam je tijekom prošle godine spašeno, u bolnici – letnoj volijeri imali su sve uvjete za oporavak, dobro su hranjeni, prostor je dovoljno velik da mogu vježbati letenje i jačati krilne mišiće, naučili su se u grupi izboriti za hranu i nakon što su prošle godine svega nekoliko mjeseci živjeli u divljini, nakon godinu dan sada su ponovno dobili priliku za život na slobodi
Pljeskom i uzdasima oduševljenja ispratili su promatrači iz staklenog tunela prvog bjeloglavog supa koji je nakon godinu dana oporavka u »ptičjoj bolnici« Eko Centra Caput Insulae Beli odletio na slobodu.
Puštanje supova na slobodu bilo je prigoda i za promociju najnovije nagrade Eko centru Caput Insulae Beli, koji je od strukovne međunarodne organizacije turističkih djelatnika Skal Club International nagrađen godišnjom nagradom za projekt održivog razvoja u turizmu u kategoriji »General Countryside« u konkurenciji velikog broja svjetskih turističkih agencija i nacionalnih parkova. Gosti i posjetitelji Eko centra imali su se priliku detaljno upoznati sa svim programima o čemu su govorili Goran Sušić i Vesna Radek, predsjednik i dopredsjednica Centra.
Najhrabrija je bila »supica« Japica koja se put slobode odlučila dvadeset minuta nakon što su vrata volijere bila otvorena, a u idućih četrdeset minuta za njom je, neki s više, a neki s manje odvažnosti, sve jedan po jedan, ukupno osam »kraljeva nebeskih visina« krenulo u novi život. Ovih osam supova, proteklih je 12 do 14 mjeseci boravilo u oporavilištu u Belom, jedinoj od države ovlaštenoj zdravstvenoj ustanovi specijaliziranoj za ovu ptičju vrstu koja svojom veličinom i rasponom krila, a koji doseže i do tri metra, ide u skupinu najimpozantnijh ptica.
Preplašene ptice
Ali, u bejsko oporavilište ptice su došle kao sasvim mlade i male. Svih osam stradalo je prošle godine u moru podno svojih gnijezda, najčešće zato što izletnički brodovi i ljudi s barkama općenito, dolaze preblizu kako bi u gnijezdu vidjeli pticu. Pritom ljudi nerijetko mlataraju rukama, trube i izazivaju supove, a dok su roditelji u potrazi za hranom, mladi supovi prestrašeni i sami izbezume se, i kako još nisu spremni za let, završe u moru što je za njih pogubno.
Nekoliko posjetitelja komentiralo je rad Eko centra, redom ne skrivajući oduševljenje. Katarina Hauptfeld, direktorica Agencija Katarina Line i predsjednica međunarodne strukove organizacije Skal za Kvarner, kaže kako je rad Eko centra prepoznat na međunarodnoj razini te da bi trebao više biti cijenjen u regiji i našoj zemlji. Renata Vincek, djelatnica Turističke zajednice PGŽ-a ne krije oduševljenje učinjenim u Eko Centru, jer kaže, bila je ovdje prije sedam godina i ne može prepoznati koliko je toga u međuvremenu učinjeno. Kiparica Renata Vranyczany Azinović iz Zagreba, prvi susret sa supom imala je na terasi svoje vikend-kuće u Miholašćici prije 30 godina:
– Bilo je pozitivno šokantno, a moja veza sa supovima nekako posebna, pa se radujem svakom uspjehu Eko centra i cijenim njihove programe i goleme napore koje ulažu na očuvanju ove jedinstvene ptice, a najvrednije je što su svoje eduakcijske programe posebno prilagodili djeci, zaključuje kiparica Vranycany Azinović.
Ovih osam je tijekom prošle godine spašeno, u bolnici – letnoj volijeri imali su sve uvjete za oporavak, dobro su hranjeni, prostor je dovoljno velik da mogu vježbati letenje i jačati krilne mišiće, naučili su se u grupi izboriti za hranu i nakon što su prošle godine svega nekoliko mjeseci živjeli u divljini, nakon godinu dan sada su ponovno dobili priliku za život na slobodi. No, sudeći po reakcijama osam bjeloglavih supova, nije u slobodu lako otići.
Volonteri Eko centra, dan prije oslobađanja, nakon što su ih izvagali, pregledali i utvrdili da su kondicijski spremni za puštanje, izdvojili su ih od preostalih pet supova koji i dalje ostaju u oporavilištu te smjestili u veliki kavez neposredno uz oporavilište. Iako je prva misao kako će odmah po otvaranju volijere sve ptice pojuriti van, nije tako. Kad je prostor otvoren, većina ih je vratima okrenula leđa, supovi su se stisli jedni uz druge, neki se preplašeni ščućurili u kutu, gledajući prema ostatku ekipe u oporavilištu, koji su također sa zanimanjem promatrali što se to događa u susjednom prostoru.
Leticija godinu provela u Hercegovini
Sve se to moglo promatrati zahvaljujući staklenom tunelu i jednosmjernom staklu pa promatrači vide supove, ali ne i oni njih. I nakon što su ptice prevladale prve strahove, najhrabriji su se počeli pripremati za izlazak, a prvi letovi na slobodu završili su u neposrednoj blizini, pa je tako Japica dugo nakon izlaska stajala na stupu volijere, jedan sup je bio na krovu prve kuće do Eko Centra, a nekoliko ih se zaustavilo u nedaleko u grmlju, dok se jedan smjestio uz samu letnu volijeru i činilo se da bi dao sve da se može vratiti u sigurnost oporavilišta.
Ornitolog dr. sc. Goran Sušić, predsjednik Eko Centra Beli, kaže kako će se ovih osam ptica još sigurno petnaestak dana zadržavati u blizini, pa je zato na platou ispred volijere iz koje su pušteni ostavljena uginula ovca kako bi mogli doći po hranu. Lani u ovo vrijeme na slobodu je pušteno 11 supova, za dva se zna da nisu preživjeli, dok za osam nema podataka, a jedino se u potpunosti prati kretanje Leticije, lani puštenog supa koji ima ugrađen čip te u Eko Centar svaka tri dana stiže izvješće o njenom kretanju. Posljednjih godinu dana provela je u Hercegovini, a potom se nadlijećući povremeno i Cres, kretala na području Italije i Austrije.
Inače, Leticija je vrlo nestašna supica, izlegla se 2008. godine, a nakon što je pronađena u Poljskoj i neko se vrijeme oporavljala u Zološkom vrtu u Varšavi, avionom je preko Frankfurta stigla u Zagreb, a potom i na svoj rodni otok. Nakon oporavka u Belom lani je puštena na slobodu, ali se zahvaljući satelitskom praćenju zna njeno kretanje. Iako bi ovakva vrsta monitoringa bila idealna u istraživanjima, za sada u Eko centru jedva uspijevaju osigurati sredstva za tekuće održavanje, a kamo li za ovu vrstu istraživačko-znanstvene nadogradnje.
