Priroda i domaće

Učkarski sajam petu godinu zaredom promiče autohtone proizvode

P. N.

Ostali smo dosljedni sebi, bez bižuterije i ćevapčića, pa vjerujem da je to glavni razlog što iz godine u godinu na Poklon stiže između osam i deset tisuća posjetitelja, kaže Suzi Petričić. Dan je počel već na četiri ure kad se muzlo, priča Marijana Kalčić Grlaš

Sajam na najvišoj mogućoj razini – dvostruka igra riječima, koju je voditelj programa Robert Ferlin iskoristio kako bi opisao Učkarski sajam, doista je i više nego primjenjiva na manifestaciju koja se već petu godinu zaredom od sličnih događanja razlikuje »visokom razinom« – kako organizacijskom, tako i onom »nadmorskom«, jer smješten je na prijevoju Poklon čak tisuću metara iznad morske razine. Na mjestu na kojem su se nekad klanjali hodočasnici, danas hodočaste tisuće zaljubljenika u prirodu, autohtone proizvode, domaća jela i pića te tradicionalne zanate – stvari koje su postale zaštitni znak Učkarskog sajma. Planina Učka, kao »most« između Primorsko-goranske i Istarske županije privukla je više tisuća posjetitelja, koji su stigli autobusima, pješice ili automobilima na kojima su najčešće bile riječke i pulske registarske oznake, ali nije manjkalo niti onih inozemnih.   

Privukli i strance


– Učkarski sajam jedina je manifestacija ovakve vrste na našem prostoru. Od svog početka zadržali smo isti koncept i ostali dosljedni sebi kroz promociju isključivo domaćih i autohtonih proizvoda, bez bižuterije i ćevapčića, pa vjerujem da je to glavni razlog što iz godine u godinu na Poklon stiže između osam i deset tisuća posjetitelja. Ljudi su željni nečega drugačijeg, što ne mogu naći na nekoj od nekoliko desetaka ribarskih fešti koje se organiziraju tijekom ljeta, a uz to pokrivamo i područje dvije županije, iz koje nam uglavnom stiže podjednak broj gostiju. Ove godine napravili smo iskorak i prema stranim turistima, jer smo krenuli s višejezičnom promocijom po hotelima, pa se javljaju pojedini gosti koji su kazali da su produžili svoj boravak samo kako bi mogli razgledati sajam. To je naš mali doprinos produljenju turističke sezone, kazala je Suzi Petričić, ravnateljica Javne ustanove Park prirode Učka, koja stoji iza organizacije već tradicionalne manifestacije.   




Usred šume na Poklonu je uređena i prava učionica opremljena modernom tehnologijom, koja umjesto zidova ima visoko drveće, a umjesto stropa plavo nebo. To je centralno mjesto za edukaciju Učkarskog sajma, na kojem su ove godine održana tri predavanja – o biologiji vukova i njihovoj pojavnosti na Učki govorio je Josip Kusak, o pretkršćanskim bogovima Tomo Vinšćak, a zanimljivo predavanje nazvano »Umjetnost zavođenja u životinjskom svijetu« održao je Duje Lisičić.


– Predavanja su zanimljiva, a i sajam ima brojnih zanimljivosti koje nas privlače svake godine. U svakom slučaju, interesantno je za pogledati, ali i za maknuti se s vrućine asfalta, kazali su Željka i Zlatko Bilandžija.


Ove godine formiran je i dječji kutak, s raznim didaktičkim igrama tematski vezanim uz učkarsko područje, koji je smješten tik uz tor sa životinjama, najveću atrakciju Učkarskog sajma kad su djeca u pitanju. Uz već »domaćina« boškarina, svoju su raskoš predstavile koze, istarska ovca pramenka te istarski tovar.





Med i marmelade


Peta godina donijela je i najveću ponudu dosad, jer na Poklonu se »stisnulo« četrdesetak izlagača, uglavnom pristiglih s učkarskih padina, koji su prezentirali svoje proizvode – od meda i marmelada, preko mesnih i mliječnih prerađevina, do prepeličjih jaja, tartufa, ljekovitog bilja i maslinova ulja. A svake godine barem jedan »novi, a stari« proizvod – dakle, nanovo promišljen tradicionalni domaći specijalitet – svoju premijeru doživi upravo na Učki.


– Naš novi proizvod je »Opatijski hleb«, koji su naši stari delali na području čitave Liburnije, ali sad se radi samo u još par kuća na ovom području. Radi se o načinu prerade sušenih smokvi – smokve se suše i peru u moru, dodaju im se orehi i lešnjaki, sve se veže moštom i oblikuje kao kruh. Ta se tradicionalna delikatesa delala za Viliju Božju, rezala na fetice i nudila kao specijalitet, predstavila je novu domaću deliciju Nada Klemenc, čija obiteljska tvrtka Klemenc d.o.o. u svom asortimanu ima i čitav niz džemova od breskve, smokve, ribizla, drenjule, kao i sirupe od cvijeta maslačka, bazge i grožđa.   

Stavile smo bjankeriju…


Uz brojne proizvođače, centralno mjesto na Učkarskom sajmu rezervirano je za razne kulturne udruge koje prezentiraju starinske zanate i daju doživljaj »kako su živeli naši stari«.


– Prišli smo pokazat kako je nekad zgledalo živjenje, kad je dan počel već na četiri ure jutro kad su se muzle koze i krave. Stavile smo sušit »bjankeriju«, a imamo i grabje i motičicu za okopat ovo malo vrta oko nas… Donesle smo i stare »aparate«, kao što je pegla, a imamo i dječji kutak kade je karijola za se igrat i pupi. Najbitneji del je komoda na koj je slika od pira, vrčina i druge stvari, kazala je Marijana Kalčić Grlaš uime rukavačke udruge »Domoljub 1909«, koja je preslikala težački život otprije stotinu godina u današnje vrijeme.



Pored njih preradom vune bavile su se »divojke« iz »Radionice Ćićarija« iz Lanišća.


– Najprije se ošiša ovca, vuna se opere, pa se skube, prede, onda se suče i na kraju se plete. Od nje se more storit čarape, maje, kape, šalovi, manje-više se ča se oteje, objasnila je Ana Mejak. Uz predenje vune, starinsku kovačnicu i lončarenje po starinski, veliku je pažnju plijenio i rad Antona Zovića iz Udruge »Ognjišće« iz Lignja, u koji je utkano više od pedeset godina prakse.   

Košići za črešnji


– Ča delan? Evo, vidite i sami ča delan – košići za črešnji i smokve. Za to prvo treba nać pravo drvo – kuka je od drenjula, rebra su od kostanja, a traki su od leska. Drevo se para na traki, stavi se na ravno i blanje, tako da bude elastično i da se lakše provlači kroz rebra. Za storit jedan košić treba jedan dan, a ja san to navadil delat od svojega nonića. Počel san košići delat kad sam imel samo 15 let, rekao je Zović.



Osim među štandovima i na šankovima, živosti nije nedostajalo niti na glavnoj pozornici, na kojoj su nastupile poznate glazbene snage Istre i Kvarnera. Zabavni program otvorile su Mažoretkinje grada Opatije, a tijekom ranog poslijepodneva nastupili su i Ženska klapa »Volosko«, Kumpanija »Kosirići« iz Tinjana, Trio »Šaltin« iz Buja, dok su glavne zvijezde bili – kako ih je prozvao voditelj programa Robert Ferlin – »neuništivi« Anelidi, te Dražen Turina Šajeta. Nisu glazbenici bili jedni gosti Učkarskog sajma, jer su se posjetiteljima predstavili i svi nacionalni parkovi na području Republike Hrvatske, a svoje su štandove zaslužili i mreža škola Parka prirode Učka te Ivica Mesar iz Marije Bistrice, izrađivač drvenih dječjih igračaka koje su pod zaštitom UNESCO-a kao kulturna baština.



Široka sajamska ponuda privukla je i različite posjetitelje, od koji neki svake godine »uporno« stižu na sajam, dok su drugi Poklon »pronašli« tek prvi puta.


– Prvi put smo ovdje, i možemo reći da je stvarno jako lijepo. Poticajno je vidjeti da se ljudi još uvijek trude i rade, posebno da ulažu vrijeme u neka obiteljska zanimanja i obrte, vjerojatno i pored svog redovnog posla, kazali su Marijan Gvozdić i Željka Žeželić, dok je predsjednik Mjesnog odbora Veprinac Igor Puž – pod čijom je »ingerencijom« i opatijski dio Učke naglasio kako ga najviše fasciniraju stari zanati.


Osim za razgledavanje, Učka je idealna i za ljetno rashlađenje, a velik broj posjetitelja upravo u ovoj činjenici vidi glavni adut Učkarskog sajma.


– Lakše se diše nego uz more. Ove godine je još i dosta teplo, lani je već bilo prohladno. Ponuda je dobra, kao i organizacija, a posebno uživamo u prirodi i edukativnim predavanjima, istaknule su Ingrid Golojka te Nina i Nataša Žunić.