Knjižara Pontes bila je mjesto gdje su se okupljali mališani na  »dječjim pričaonicama«, mjesto u kojima su se održavale svakojake radionice, ne samo književne, između ostalog i one o izradi krčkog sira.  Ovdje su se tri godine zaredom okupljale otočanke i razmjenjivale iskustva stvaranja tog vrijednog autohtonog proizvoda. Djelovao je i klub  čitatelja, u knjižari su mnogi domaći autori javnosti predstavljali svoje  nove radove. 

– Dugi smo niz godina organizirali i međunarodne književne festivale  koji su u ovaj grad dovodili na desetke poznatih književnika i kulturnjaka svih vrsta, sa svih krajeva svijeta. Bilo je lijepo, a zašto to nije bilo  dovoljno, uistinu ne znam, zaključila je još uvijek pozitivom nabijena  Mažuran Jurešić. 

– Žalosna sam zbog spoznaje da smo došli do kraja puta i da unatoč  svim nastojanjima i neupitnim unutarnjim zadovoljstvima koja su nas  ispunjavala tijekom proteklog desetljeća rada ove knjižare, ali i ustanove Pontes, surova matematika pokazuje kako Krku ni Krčanima  knjižara očito nije potrebna, prenijela nam je njena vlasnica i ravnateljica ustanove Pontes, prof. Katarina Mažuran Jurešić. 

Na pitanje što je, osim globalnih trendova koji nikako ne idu u prilog  ničemu što je otisnuto na papiru »pomoglo« donošenju odluke o zatvaranju domaćim ljubiteljima knjige ipak vrlo drage knjižare, Mažuran Jurešić kaže da je to zasigurno manjak sluha onih koji su mogli, ali zbog  nekog razloga ipak nisu pomogli. 

Pusta obećanja

– S jedne smo strane svjesni da živimo u vremenu u kojem su, kad su  knjige u pitanju, mnoge stvari postavljene naglavačke. Nezavisne  knjižare kakva je bila Pontes u nas očito ne prolaze. To, duboko sam  uvjerena, nije dobro ni za kupce, ni čitatelje, ali ni za kulturnu politiku  uopće. Ostalo ih je tek nekoliko u cijeloj zemlji i danas još jedino prolaze nakladničke knjižare, one koje idu prema megastoru i koje forsiraju samo naslove izdavača koji je vlasnik knjižare. Ljudi koji u njima rade nisu educirani knjižari već tek prodavači, kao bilo koji drugi. Ideja  male kvartovske knjižare koja će okupljati nezavisnu kulturnu scenu,  koja će raditi programe i podizati svijest o vrijednosti knjige i književnosti te poticati ljude na čitanje (kakvom je Pontes nastojao i uspijevao  biti) zapravo pada u vodu i prepušta mjesto trendu pretvaranja knjige u  običnu trgovačku robu koja se danas i u krčkim supremarketima prodaje tik do šunke u ovitku, kaže vlasnica i ravnateljica Pontesa. 

Mažuran Jurešić kaže kako nastojanja Pontesovaca nažalost, osim  one deklarativne nisu naišla na ozbiljniju i konkretniju podršku lokalne  zajednice, posebice tijela lokalne uprave. 

– Zaista ne želim čin skorašnjeg zatvaranja pretvoriti u optuživanje  bilo koga za situaciju koja nas je snašla. Ipak, teško je nakon svih ovih  godina mukotrpnog rada ne primijetiti da su mnoga obećanja ostala  neispunjena. Bitan čimbenik koji je možda mogao utjecati na drugačiji  rasplet vezan je uz prostor u kojem radimo. Prostorije u kojima smo  smješteni oduvijek su bile tek privremeno rješenje, rješenje koje nam je  trebalo poslužiti do stavljanja u funkciju gradskog prostora smještenog  u najfrekventnijoj ulici središta grada gdje smo, kako nam je prije desetak godina obećano, trebali dobiti mogućnost rada zajedno sa planiranim Turističko-informativnim centrom. Zbog nekih pravnih zavrzlama  do preseljenja nikad nije došlo, a nakon što je nedavno dotadašnji zakupnik ispraznio prostor smješten nasuprot galeriji Decumanus, naša  su pitanja vezana uz ispunjavanje tog davnog, od Poglavarstva danog  obećanja, ostala bez odgovora. 

Knjige i vlaga

Shvatili smo da je ostanak u knjižari neprimjerenim prostorijama u  kojima godinama djelujemo jedino na što možemo računati, a kako se  radi o vlažnom i mokrom prostoru u kojemu je teško čuvati knjige, zaključak da je najbolje zatvoriti i prestati besperspektivno »gomilati minuse« nametnuo se sam po sebi, priča naša sugovornica, profesorica  književnosti i filozofije koja ipak ne kani dići ruke od kulture i promoviranja knjige i književnosti među otočanima. 

– Nakon što u narednih mjesec dana odradimo planiranu rasprodaju  knjiga i obavimo sve preuzete obveze vezane uz dobavu i distribuciju  školskih udžbenika zatvorit ću knjižaru, vjerujem već do 1. listopada.  Nakon toga planiram se posvetiti organizaciji i vođenju obrazovnih radionica po krčkim školama i raditi na jednom prilično velikom književno-kulturnom projektu kojeg organizira i vodi jedna udruga civilnog  društva iz Srbije, a koja se financira sredstvima EU. Spomenuta je  udruga za hrvatskog partnera odabrala upravo Pontes tako da će posla  očito biti, zaključuje Katarina Mažuran Jurešić. 

Kako bilo, Krk koji se diči nazivom »grada povijesti i kulture« tako će  se uskoro, osim činjenicom da je grad bez kazališta, kina, muzeja,  društvenih prostorija i brojnih drugih elemenata koji grad čine gradom  moći pohvaliti i činjenicom da je grad čiji stanovnici zbog kupnje željenog naslova moraju »potegnuti« do Rijeke. Netko bi se nad time ipak  trebao zamisliti.