– U prvom desetljeću novog stoljeća područje Grada Čabra bilo je odsječenije no ikad u bližoj povijesti. Schengenska granica blokirala je našu stoljetnu suradnju sa Slovenijom koja nam je odjednom postala druga država, a da stvar bude gora, mi – zbog nepostojanja prometnice Kupskom dolinom – nismo bili najbližom cestom vezani ni s matičnom državom! Uz to, Čabar je posljednjih desetljeća na području privrede bio vezan ponajprije uz primarnu proizvodnju drva koja mlade gotovo uopće ne zanima. Sve to dovodilo je i dovodi do odlaska ljudi iz našeg kraja, a zaustavljanje tih odlazaka moguće je jedino ako stvorimo uvjete za zapošljavanje u nekim novim djelatnostima (turizam, dom za starije osobe, mala privreda…) te napokon cestovno otvorimo naselja čabarskoga kraja prema Kupskoj dolini. To nam je strateški zadatak, ali realizirati ga ne možemo bez pomoći države koja mora shvatiti da cesta, u ovom slučaju tzv. Kupska magistrala, zaista znači život te da zbog težih uvjeta života stanovništvu ovoga kraja stope poreza moraju biti niže. Također, već sada treba sa stručnjacima iz EU razmotriti koje su mogućnosti institucionalne pomoći jednoj mikroregiji kakva je Gorski kotar. Naime, budu li se strogo poštovala EU pravila Gorski kotar, koji je dio razvijene Primorsko-goranske županije, neće imati pravo ni na kakve povlastice. A to će značiti da će razlika između razvijenog i nerazvijenog dijela naše županije i dalje rasti, odnosno Gorski kotar sve će više zaostajati, upozorava Erent.
No, evo kako izgleda tužni ples brojki popisa prve dekade 21. stoljeća. Najveće goransko mjesto i dalje su Delnice na čijem području živi 5.921 stanovnik, što je 5,45 posto manje no prije deset godina kad ih je bilo 6.262. Drugo po veličini je Vrbovsko s 5.019 izbrojenih, a to je dramatičnih 17 posto manje no 2001. kad ih je bilo 6. 262. Treći je Čabar s nekadašnjih 4.387 pao na 3.811 što je za 576 ljudi ili oko 13 posto. Četvrta je Ravna Gora s 2.439 stanovnika, što je za 285 ljudi (11 posto) manje, pete su Fužine koje imaju 1.595 stanovnika što je za 14 posto manje no 2001. godine kad ih je bilo 1.855. Nešto manji postotak gubitka bilježi i Mrkopalj gdje je upisano 1.208 stanovnika, što je za 199 manje no prije deset godina. U Skradu žive 1.054 čovjeka što je za 279, ili ogromnih 20,9 posto manje u odnosu na prethodnu dekadu. Lokve su zabilježile mali (6,52 posto) pad i s nekadašnjih 1.120 došle na današnjih 1.047, a Brod Moravice su s 985 mještana iz 2001. godine sada došle na 865 što je pad od malo više od 11 posto.
Kako reagiraju na ove brojke i što misle o budućnosti, upitali smo čelne ljude goranskih lokalnih samouprava. Prednost dajemo načelniku Općine Skrad Damiru Grguriću na čijem je području, gledano u postocima, zabilježen najveći pad od čak 20,9 posto.
– Taj je minus zaista vrlo bolan, a rezultat je činjenice se na području Općine Skrad godinama nije ulagalo u proizvodnju i otvaranje novih radnih mjesta pa je logično da su ljudi odlazili. Skradu i Gorskom kotaru u cijelosti trebaju nova radna mjesta i to je jednostavno imperativ. Vjerujem da poslovi oko otvaranja poslovne zone, kao i dolazak novog investitora koji namjerava uložiti u kompleks bivših odmarališta u Šiljaru znači za Skrad bolju budućnost, ali svi moramo biti svjesni da do pozitivnih promjena ne može doći preko noći.
No, uz nas pomoć u spašavanju opstanka ljudi na ovim prostorima mora pružiti i država, pri čemu ne treba izmišljati toplu vodu, već samo poštovati sustav i odnos kakav je prema ovom kraju svojedobno imala carica Marija Terezija. Neosporna je činjenica da je ovdje život složeniji i znatno skuplji no u Rijeci ili Zagrebu do kojih autocestom iz Skrada dolazimo za sat vremena. Tek kad ljudi koji ovdje žive i rade budu imali, primjerice, 30 posto veću plaću zato jer žive u takvim uvjetima, tek onda neće dolaziti do iseljavanja i jedino tako bit će moguće u Gorskom kotaru zadržati ljude. Nadalje, nužne su i druge zakonske odredbe koje će pomagati pojedincu. Primjerice Zakon o brdsko-planinskom području korist je direktno donosio samo lokalnim samoupravama, a prava stvar bio bi zakon koji bi direktno pomagao pojedincu i motivirao ga za ostanak. Drugim riječima, ako država iskreno želi opstanak ljudi na ovom i sličnim ruralnim područjima, morat će u njih investirati. U suprotnom, mi ćemo i za deset godina opet bilježiti pad broja stanovnika, rekao je Grgurić.
Posebno su porazni rezultati na području Vrbovskog koje je u deset godina izgubilo 1.028 stanovnika! Gradonačelnik Željko Mirković smatra kako su tom drastičnom padu pridonijeli različiti faktori.
– Teško gospodarsko stanje u kojem ovaj kraj živi nakon propasti Drvne industrije Vrbovsko jedan je od temeljnih uzroka. No, tu su i slab prirodni priraštaj, odnosno sve izraženija prevlast starijeg stanovništva, a ne treba zanemariti ni činjenicu da se nakon Domovinskog rata dio ljudi iselio u druge države. Pravo je pitanje što činiti dalje, a odgovor može ponuditi jedino država i to dugoročnim strateškim planom vezanim uz očuvanje ljudi na ovakvim i sličnim područjima. Nije tu u pitanju samo Vrbovsko i Gorski kotar, već i brojni drugi dijelovi Hrvatske jer rezultati popisa upućuju na to da osim Zagreba, čast izuzecima, broj stanovnika pada u gotovo svim dijelovima Hrvatske, smatra Mirković.
Bolan udarac
Fužine, po mnogima najuspješnije goransko mjesto, također su doživjele bolan udarac jer ih je po popisu manje za 14 posto. Načelnik Općine Fužine Marinko Kauzlarić ističe kako su na temelju broja novorođenih i umrlih pretpostavljali pad, ali se nadali da će, zbog sve većeg broja ljudi koji gradi kuće na području Fužina, stanje ipak biti bolje.
– Nažalost, to se nije dogodilo i moramo činiti sve da povećamo rast broja ljudi, odnosno stvorimo trend povratka kod onih Gorana koji žive u gradovima. Pokušavamo to činiti stvaranjem što boljih uvjeta života i standarda – značajnim smanjenjem komunalnog doprinosa, proširenjem građevinskih i poslovnih zona, a u sve većoj mjeri okrenut ćemo se i u traženju EU sredstava kojima ćemo još podići razinu komunalnog standarda, rekao je Kauzlarić.
U Općini Mrkopalj pad je nepunih 12 posto, a načelnik Ivica Padavić napominje kako je taj postotak dobar samo ako se prisjetimo da je 2001. godine pad broja stanovništva na mrkopaljskom području bio čak 25 posto u odnosu na 1991. godinu.
– Dakle, smanjili smo postotak, ali i dalje smo u minusu i to nikako nije dobro, a najgore je što gubimo mlade koji čim završe srednju školu najčešće odlaze i to ne zato što bi htjeli, već stoga što ovdje nema dovoljno posla. Jasno je, dakle, što treba. Demografski pad zaustavit će samo otvaranje novih radnih mjesta, a tu uvelike može pomoći država koja olakšicama i povlasticama prema poduzetnicima itekako može motivirati razvoj poduzetništva i otvaranje novih radnih mjesta, smatra Padavić.
Dragutin Crnković, načelnik Brod Moravica, najmanje goranske općine, rezultate sažima u jednu jedinu riječ – katastrofa!
– No, moram priznati da sam u Brod Moravicama očekivao čak i gore od tih minus 11 posto. Od drastičnijeg pada nas je spasilo to što je nešto mladih ljudi ipak ostalo, otvorena su nedavno i dva pilanska pogona, što ipak svemu daje neku blagu notu optimizma. No, stanje nije dobro, a najgore je što je ovo u sve većoj mjeri kraj starih ljudi i neke bitnije promjene na bolje teško je očekivati. Tijekom proteklih desetak godina mi smo kao općina pokušali na razne načine stimulirati naseljavanje i život u našem kraju pa smo tako novčano potpomagali sve nove obitelji i rođenu djecu, dijelili stipendije, umanjili komunalni doprinos za 50 posto i napravili još niz drugih slilčnih poteza. Nažalost, budući da nam je proračun iz godine u godinu sve tanji, više i nemamo odakle ozbiljnije pomagati, a pravu pomoć mogu pružiti tek država i županija posebnim zakonskim odredbama kojima bi stvorile takve uvjete zbog kojih bi Gorski kotar postao područje u kojeg bi se zbog tih olakšica dolazilo živjeti. Ne dođe li do toga, mi ćemo i dalje, iz desetljeća u desetljeće, kukati nad sve manjim i manjim brojem stanovnika našega zavičaja, rekao je Crnković, posebno naglasivši kako se boji najavljenog preustroja lokalne samouprave, jer ako u Gorskom kotaru dođe do ukidanja nekih općina, ljudi će u još većoj mjeri bježati u veće sredine.
Treća na listi
S oko 11 posto manje stanovnika u odnosu na 2001. godinu Ravna Gora je treća na listi uspješnosti u Gorskom kotaru i to nas malo tješi, ali ta utjeha nije nikakav razlog za zadovoljstvo jer nikome nije drago što broj stanovnika iz popisa u popis pada, govori načelnik Ravne Gore Anđelko Florijan.
– Stanje kod nas nije tako teško kao u nekim drugim goranskim sredinama stoga što imamo solidno razvijenu privredu pa, primjerice, samo u drvoprerađivaštvu imamo 350 uposlenih. No, bez novih radnih mjesta ni mi ni ostali dijelovi Gorskog kotara neće moći zadržati ljude, i to ne samo mlade, već i one zrelije koji jednostavno idu trbuhom za kruhom. Uz privredu, mi u Ravnoj Gori nastojimo što više razviti i ostala područja na kojima je moguće povećati broj zaposlenih (turizam, malo poduzetništvo…), a izradom kvalitetne prostorne dokumentacije nastojimo privući potencijalne ulagače. Naravno, naše mogućnosti nisu velike i jako puno mogla bi nam pomoći država, bilo zakonskim odredbama koje bi olakšavale život ljudi ovog područja, bilo konkretnim oblicima pomoći. Primjerice, mi smo krenuli u projekt izgradnje sportske dvorane koja bi koristila ne samo djeci i sportašima ovoga kraja, već i razvoju turizma. Naravno da je sami ne možemo izgraditi i tu bi pomoć države direktno bila vezana uz mogućnost zapošljavanja i rast standarda, a to je ono što može pomoći u borbi za bolju demografsku sliku, rekao je Florijan.
Za mnoge i pomalo neočekivano među onima koji su zabilježili najmanji pad je Općina Lokve čiji solidan rezultat od svega 6,52 posto manje stanovnika načelnik Anton Mihelčić vidi ponajprije u činjenici da su Lokve blizu Rijeci i Delnicama, mjestima u kojima najveći dio Lokvaraca, uz same Lokve, ima posao.
– Čini mi se da znatan dio tih mještana našega kraja nije, poput stanovnika nekih drugih dijelova Gorskog kotara, morao zbog posla mijenjati mjesto života pa se to odrazilo i na rezultate popisa. Naravno, mi se kao lokalna samouprava trudimo svima koji ostaju osigurati što bolje uvjete komunalnog i životnog standarda, a radit ćemo to i ubuduće. No, uz to svakako nam je nužna i pomoć šire društvene zajednice, županije i države bez kojih ne možemo ići u velike i zahtjevne projekte poput izgradnje kanalizacije, rekao je Mihelčić.
Nemamo pogodnosti
Sa smanjenjem od svega 341 čovjeka (5,45 posto) Delnice su i u ovom popisu stanovništva prošle najbolje, ali to nije nikakav razlog za zadovoljstvo, ističe Marijan Pleše koji godinama upozorava na sve teže demografsko stanje Gorskog kotara.
– To što smo doživjeli najmanji pad nije utješno jer Gorski kotar u cijelosti i dalje gubi prevelik broj stanovnika. To se može spriječiti samo posebnim zakonom za što je najbolji primjer Zakon o otocima koji je upravo za ovog popisa pokazao kako se zakonskim odrednicama mogu ne samo sačuvati ljudi na jednom prostoru, već i povećati njihov broj. Otoci ne samo da dobivaju znatna sredstva za različite namjene već su otočanima i troškovi vezani uz svakodnevicu, od putovanja i slično, znatno umanjeni ili uopće ne postoje. To sve motiviralo je ljude da ostaju na otocima, a svega toga nema u Gorskom kotaru jer, primjerice, mi nemamo besplatan prijevoz, nemamo pogodnosti zbog toga što zimi daleko više novca trošimo na grijanje, na odjeću i obuću… Sportskim rječnikom rečeno, mi svaku utrku, za razliku od naših konkurenata, počinjemo startom iz – svlačionice! I dok mi dođemo na stazu, drugi su već daleko ispred. Strah me je da će tako biti i dalje jer živimo u bogatoj županiji čiji smo mi najsiromašniji dio, što EU ne prepoznaje i tretirat će nas isto kao priobalje ili otoke koji su puno bogatiji od nas. Zato bi jedino rješenje bilo poseban zakon o nama. Ako nam se uopće iskreno želi pomoći, rekao je Pleše.
