Prava čabarskih ljudi neprekidno se zakidaju, i to gašenjem mnogih institucija: općinski i prekršajni sud, katastar, škole, hitna medicina, laboratorij... Što slijedi i kamo to vodi?, pita svoje stranačke kolege gradonačelnik Željko Erent
U svom dopisu Vazma Malnar tvrdi kako postojeće rješenje o vađenju krvi u čabarskim ambulantama zadovoljava tek neke kategorije pacijenata: »Najosjetljiviji dio stanovništva, a to su djeca do šest godina starosti, morat će putovati najmanje do Delnica, a isto tako krv neće biti moguće vaditi ni onkološkim pacijentima koji su posebno osjetljivi na transport«, tvrde u Udruzi »Goransko srce« iznoseći opravdani strah o tome kako će cijeli sustav funkcionirati tijekom zime kad je ionako od Hrvatske odsječeni Čabar još izoliraniji i udaljeniji.
To je, naravno, izazvalo brojne reakcije, od kojih je najmasovnija peticija pod nazivom »I Čabar je dio Hrvatske« koju je provela Udruga žena »Goransko srce« i koju je potpisalo više od dvije tisuće Čabrana, dakle više od 50 posto ukupnog stanovništva! Upućena na adresu ministra Darka Milinovića, Ured predsjednika Ive Josipovića i niz drugih institucija peticija ima vrlo zanimljiv tekstualni uvod u kojem u ime Udruge Vazma Malnar analizira situaciju te traži promjenu odluke: »Laboratorij je prestao s radom tijekom proljetnih mjeseci ove godine, a nadomješten je sustavom vađenja krvi u ambulantama te potom njenim transportiranjem na laboratorijsku obradu u Delnice. Transport krvi, koji od Čabra do Delnica u idealnim uvjetima traje jedan sat (ako je kiša ili snijeg to vrijeme bitno će rasti), sasvim sigurno ne djeluje povoljno na kvalitetu testiranja pa često krv završi u odvodu, a pacijent mora ponovo u ambulantu na vađenje. Svi znamo koliko je u borbi za ozdravljenje bitna brza i točna dijagnoza pa se pitamo koliko ona može biti dobra ako se donosi, u nekim slučajevima, s odgodom od pet dana! A uz nju slijedi, logično, i odgoda terapije, možda i odlaska u bolnicu, što u konačnici znači da ljudi ovoga kraja imaju pravo na liječenje i život – ali s odgodom!«, konstatira Vazma Malnar, pitajući se tko će od ljudi s ovog područja prvi platiti životom zato što će od trenutka vađenja krvi pa do dijagnoze i početka liječenja jednostavno proteći previše vremena! Zbog svega toga, a pozivajući se na Ustavom zajamčena prava, Udruga »Goransko srce« peticijom se zalaže za ponovno otvaranje laboratorija u Čabru, organizaciju službe hitne medicinske pomoći i nabavku adekvatnog vozila.
Pisma Milinoviću
No, peticija s masovim odazivom ljudi koji žive na ovom području krajnjeg zapada Hrvatske nije ni prvi ni jedini oblik borbe za zadržavanje postojećeg standarda. Naime, još 14. prosinca 2009., neposredno nakon najave izmjene Mreže javne zdravstvene zaštite iz koje je bilo jasno da se Čabru sprema gubitak laboratorija, čabarski je gradonačelnik Željko Erent ministru Milinoviću uputio pismo u kojem traži da za područje Grada Čabra ostane jedan zaseban laboratorij te podsjeća ministra kako su u predizbornom programu za lokalne izbore najavljivali osnivanje samostalnog Doma zdravlja Čabar, a ono što se događa potpuno je suprotno tome. Nažalost, nikakvog odgovora nije bilo, a iz gradonačelnikova ureda potom je 1. ožujka 2011. iznova poslano pismo u kojem se traži prijem kod ministra Milinovića, i to ne samo zbog najave gubitka laboratorija, već i zato što bi po prijedlogu mreže hitne medicinske pomoći Primorsko-goranske županije na području Čabra trebao djelovati samo tzv. tim pripravnosti, a ne i tzv. nužni tim 2. Drugim riječima, Čabar bi ostao i bez hitne pomoći, što bi za tako izolirano i raštrkano područje bilo itekakvo urušavanje zdravstvenog standarda.
Nakon tog pisama uslijedio je sastanak u prostorijama Hrvatskog zavoda za hitnu medicinu na kojem je predstavnicima Čabra rečeno kako jednostavno nema dovoljno kadrova za osiguravanje rada tzv. tima 2 Hitne medicinske pomoći, što je pogodilo Gorane koji 23. svibnja ove godine ministru Milinoviću pišu već po treći put te uz ogorčenje vezano uz argumentaciju o nedostatku kadrova navode kako su zbog nerada laboratorija počeli i prvi problemi: »Radi nepravovremenosti dostave krvi na analizu u Delnice te preopterećenosti, obrada nije pravodobna pa naši žitelji čak ni dva dana od dostave krvi na analizu ne dobivaju nalaze s oznakom hitnosti!«, piše Erent pitajući se što će, ako se nalazi tako sporo dostavljaju za idealnog vremena, biti zimi.
HDZ ne igra ulogu
Budući da od ličkog ministra ni nakon ovog dopisa gradonačelnik Čabra, inače Milinovićev stranački kolega, nije dobio ni slova, 1. srpnja Erent šalje novo i do sada najoštrije pismo koje je uz Milinovića ovog puta naslovio i na Vladu RH, točnije premijerku Kosor, koju upoznaje sa situacijom i traži pisani odgovor o tome što je Ministarstvo zdravstva učinilo vezano uz njihove upite: »Ponovo moramo izraziti nezadovoljstvo jer na naša traženja nema nikakvih povratnih pisanih odgovora. Kako imamo saznanja da Vi kao ministar možete promijeniti dosadašnje odluke ponovo Vam se obraćamo sa zamolbom za izmjenom odluke o mreži Hitne medicinske pomoći i načina obavljanja laboratorijskih usluga vađenja krvi. Naime, bez obzira na obrazloženja, ne možemo shvatiti kalkulaciju o smanjenju dosadašnjih troškova. U Čabru postoji stručni kadar, postoji oprema, postoji i prostor, a umjesto korištenja toga, ide se na svakodnevna putovanja na relaciji Čabar-Delnice (100 km) pri čemu se često događa da obrada krvi nije pravodobna. Prava čabarskih ljudi neprekidno se zakidaju, i to gašenjem mnogih institucija: općinski i prekršajni sud, katastar, škole, hitna medicina, laboratorij… Što slijedi i kamo to vodi?«, pita Erent.
»Žalosno je da se povoljniji uvjeti ukupne zdravstvene zaštite, pa tako i hitne medicinske pomoći te usluge laboratorija, osiguravaju za neke jedinice lokalne samouprave koje imaju bolji geografski položaj, znatno povoljnije klimatske prilike i bolju prometnu povezanost od dislociranog i prometno izoliranog Čabra«, napisao je Erent u trećem pismu upućenom Milinoviću, iznova ga moleći za žurni prijem.
Naravno, odgovora ni na ovo pismo još nema, a vjerojatno ga i neće biti jer Čabar ne spada u ona područja kod kojih ministar Milinović reagira vrlo promptno. Paradoksalno je u ovom slučaju i to što uz Čabar, gdje je na vlasti HDZ, staje županijska SDP-ova vlast, ali ne i državni HDZ-ov vrh, a cijela je priča samo najava onoga što Hrvatsku čeka kad uđe u Europu – postupat će se isključivo po brojkama (po broju stanovnika Čabar nema pravo na laboratorij), a ljudske sudbine bit će potpuno nevažne.