Priče da nekad nije bilo tako toplo ne drže vodu. Primjerice, 1928. i 1945. izmjereno je 39 stupnjeva. Istina je pak da više nema zima poput 1929. godine kada je bilo minus 14
CRIKVENICA Priče o globalnom zatopljenju idealne su za dosadne nedjeljne ručkove koje morate odraditi. Posjećujete li napornu rodbinu, buduću punicu ili svekrvu ili pak roditelje koji će nakon prvog zalogaja promrljati da je vrijeme za unuke, globalno zatopljenje je nepogrešiv izbor.
Svi su po tom pitanju istomišljenici i nema bojazni da će doći do verbalnih nesuglasica. Je li teza o globalnom zatopljenju uopće točna? Nebitno. Najbitniji je mir u kući.
Istine radi, globalno zatopljenje je na crikveničkom slučaju čista zabluda, barem kad je u pitanju ljeto. Priče kako se nekad temperature nisu penjale tako visoko potpuni su promašaj.
Primjerice, 1928. i 1945. godine temperature su dosezale 39 stupnjeva. Do 37 stupnjeva živa se penjala 1921. godine, a do 36 stupnjeva 1911. godine. Za ilustraciju, prošlo ljeto bilježi rekord su 34 stupnja.
Globalno zatopljenje možda je pristala priča za zimu. Posljednjih godina temperatura rijetko pada ispod minus tri dok je početkom i sredinom prošlog stoljeća padala daleko niže. Nevjerojatno zvuči podatak da je u veljači 1929. godine izmjereno minus 14 stupnjeva, a »pingvini su šetali« Crikvenicom i 1947. i 1956. godine kada se smrzavalo na minus 13 stupnjeva.
Današnja motriteljica klimatološke postaje Crikvenica Anđelka Radil, kao i njeni prethodnici, očitava temperaturu tri puta dnevno, u 7, 14 i 21 sat, na dva metra iznad tla.
Uoči rođendana postaje nije zaboravila spomenuti svoje prethodnike, ljekarnika Ivana Polića sa stažom od deset godina, Ivana Kostrenčića koji je očitavao podatke 52 godine, Ivana Cara-Balina koji je svakodnevno posjećivao postaju 13 godina. Od 1967. do 1987. godine o postaji brine krojač Luka Radil, a nasljeđuje ga Mladen Car koji 2008. godine prepušta mjesto prvoj ženi, današnjoj motriteljici
Čemu svi ovi podaci? Prvog dana srpnja obilježit će se 120 godina od utemeljenja meteorološke postaje u Crikvenici. Postaja nije tek tako osvanula u Crikvenici već kao rezultat zapažanja da se Crikvenica nalazi na izvanrednom mikroklimatskom položaju, idealnom za zdravstveni turizam. Crikvenička klima bila je zanimljiva pacijentima, ali i vizionarima koji su razvijali Crikvenicu kao lječilište.
Za vladavine omraženog Khuena Hedervaryja u parku ispred pošte 1891. godine postavljena je prva meteorološka postaja u Crikvenici i od tada se svaki dan podaci šalju u Državni hidrometeorološki zavod u Zagrebu. Prvi motritelj bio je ljekarnik Ivan Polić.
Postaja je više puta mijenjala lokaciju. Selila je iz parka na Trg Stjepana Radića pa još zapadnije od parobrodskog pristaništa da bi 1940. godine došla u park ispred plivališta. Šezdesetih godina postaja se »utvrdila« na današnjoj lokaciji, u parku kod plivališta. Uz službenu meteorološku postaju, Crikvenica je 1901. godine dobila gradsku postaju.
Prije 25 godina i Thalassotherapia je dobila automatsku meteorološku postaju, no zbog dotrajalosti uređaja je ugašena 1999. godine.
Crikvenica je 2002. godine u suradnji s DHMZ otvorila automatsku postaju s koje su se podaci odašiljali u Zagreb svakih sat vremena. Nažalost, sustav je stao zbog neodržavanja i traži modernizaciju. Možda je 120. rođendan meteorologije u Crikvenici prilika za oživljavanje automatske postaje.
