U godinu dana obnovljeni su crkva sv. Ivana na Krasi, crkvica sv. Lucije na zapadnom ulazu u Novi, unutrašnjost crkvice sv. Trojice i pročelja na župnoj crkvi sv. Filipa i Jakova
NOVI VINODOLSKI Malo je koji svećenik u Novom Vinodolskom u proteklih pedesetak godina učinio toliko u očuvanju i obnavljanju sakralnih objekata u ovom gradu.
Velečasni Ivan Peranić, premda ističe kako mu Nadbiskupija već produljuje novljanski mandat župnika, što znači da želi reći kako mu se vrijeme vođenja župe postupno bliži smjeni s nekim od mlađih kolega, upravo može reći da je učinio najviše u graditeljskom smislu i značenju te atribucije u završnom ali i – u graditeljskom značenju – najplodnijem razdoblju svojeg vođenja novljanskom Župskom zajednicom.
Međutim, upravo u proteklih godinu dana zaredale su graditeljske akcije, pa je tako obnovljena crkva svetog Ivana na novljanskoj Krasi, unutrašnjost crkvice sv. Trojice, obnovljena su pročelja na župnoj crkvi svetih Filipa i Jakova novljanskih zaštitnika, a posebice njezin apsidalni dio, te, najnovija, obnova crkvice svete Lucije na zapadnom ulazu u Novi Vinodolski.
Međutim, kao i u mnogočemu drugome i ovdje je bila nužna prethodna kvalitetna priprema, pogotovo na financijskom planu.
I dok je središnja, župna crkva sv. Filipa i Jakova uglavnom stalno u funkciji, svakodnevno otvorena vjernicima a ljeti i turistima koji je posjećuju i u razdobljima kada u danu nema misa, zavjetna crkva sv. Lucije bila je godinama izvan namjene, premda sačuvana od većih oštećenja ipak podosta zapuštena.
U obližnjem hotelskom naselju gradili su se objekti, ali je ta gradnja i moguća obnova stalno zaobilazila sv. Luciju. Biblijska zaštitnica vida sada ima posve nov izgled i lijepo ju je vidjeti izvana i iznutra.
Prema iznimno uspješnoj i obostrano plodnoj komunikaciji s vjernicima i njegovoj vitalnosti, u fizičkom i u intelektualnom smislu, župnik Peranić je omiljeni svećenik kojeg Novljani, ako se njih bude pitalo, još dugo neće htjeti pustiti u mirovinu.
