Na majušnom prostoru smještene su dvije starinske masivne školske klupe, učiteljev veliki stol, stara zelena školska ploča, golemo ručno računalo, stari školski imenici i pribor...
LUKOVDOL Zahvaljujući strelovitom i strahovitom tehnološkom skoku kojem posljednjih dvadesetak godina svjedoči cijeli svijet, sve je teže danas, pogotovo mladima, shvatiti kako pred svega dva desetljeća još nije bilo ni mobitela, ni PC igrica, ni Facebooka, ni e-maila…
A ako si želio saznati nešto o, primjerice, Wales, morao si u knjižnicu pa tražiti knjige, ispisivati podatke, fotokopirati fotografije… Danas samo »uguglaš« Wales i eto ti svega što ti treba, od Anthonyja Hopkinsa do rock grupe Manic Street Preachers ili nogometaša Garetha Balea.
Upravo zbog te, pomalo možda i nezdrave brzine promjena, iznimno je važno čuvati sjećanja na ono što je bilo, a na sjajan primjer takvog odnosa naišli smo u maloj područnoj školi u Lukovdolu u kojoj od 2009. godine postoji lijepo i skladno uređena te sve posjećenija »Učionica naših baka i djedova«.
Uz unutrašnjost, lukovdolski školarci žele urediti i okoliš škole pa smo ih zatekli kako na čelu s domarom čiste vrt, a krajnji je cilj, ističe njihova učiteljica Vesna Trope, uređenje sjenice čiji bi sastavni dio bile školske klupe i stolovi koji bi, kad god je lijepo vrijeme, služili za nastavu u prirodi. A kud ćeš ljepše nastave u prirodi od one u Goranovu Lukovdolu
Na majušnom prostoru koji zaista izgleda kao nekadašnja učionica, smještene su dvije starinske masivne školske klupe, nastavnikov veliki stol, stara dobra zelena školska ploča, golemo ručno računalo (klinci, ne miješajte to s kompjutorom!), stari školski imenici i dnevnici, nekadašnji školski pribor… O svemu ovome brine 12 lukovdolskih školaraca, učenika prvih, drugih i trećih razreda, kao i njihove nastavnice Vesna Trope i Đurđica Vignjević.
Prikupljali eksponate
Učionica je stvorena tako što su matična i sve područne škole OŠ Ivana Gorana Kovačića iz Vrbovskog kroz djelatnost »Mladih čuvara baštine« koji djeluju nu okviru Učeničke zadruge »Kamačnik« prikupljale neko vrijeme eksponate i materijal vezan uz to kako je nekada bilo ići u školu, kako su živjeli učitelji, kako je izgledao razred, kakvi su bili učenici…
Prikupljenog materijala bilo je puno pa su u matičnoj školi, nakon vrlo uspješne prve izložbe u Vrbovskom, odlučili urediti jedan prostor koji bi bio spomen-soba nekadašnjem školstvu. Budući da je u školi u Lukovdolu bila jedna prostorija pogodna za tu namjenu, izbor je pao na rodno mjesto Ivana Gorana Kovačića, jednog od ponajboljih hrvatskih književnika.
S ideje brzo se prešlo na djelo i u maloj lijepoj školi u Lukovdolu zaživjela je »Učionica naših baka i djedova«. Učiteljica Vesna Trope ističe kako ovaj mali spomen-prostor ima vrlo vrijednih eksponata:
Česti posjetitelji
»Školske klupe su s kraja 19. stoljeća, dokumentacija najstarijeg datuma vezana je uz 1870. godinu, sačuvali smo i starinsku ploču te računalo, pločice na kojima su pisali učenici, a dio spomen-prostora su i fotografije iz starih dana koje smo postavili na zid uz stepenište koje vodi do ove učionice.
Zahvaljujući tome što se nalazimo neposredno uz rodnu kuću I. G. Kovačića u kojoj je smješten i njegov muzej, često imamo posjetitelje, a namjera nam je naš prostor u ovom stilu uređivati i dalje.
Konkretno, željeli bismo u potkrovlju ove naše školske zgrade urediti malu zavičajnu zbirku za koju već imamo dio eksponata, a krajnje je vrijeme da ozbiljnije krenemo u daljnje prikupljanje. Naime, stariji ljudi polako umiru, a mlađi uglavnom nemaju želju sačuvati neke stvari pa bi upravo jedna zbirka uspjela sačuvati sjećanja«, govori Vesna Trope, dodajući kako zavičajne zbirke imaju i ostale škole koje su u sastavu matične vrbovščanske škole pa se već javlja ideja o prikupljanju svih tih eksponata i njihovom smještanju u svojevrsnu Goransku kuću koja bi na jednom mjestu oživjela goransku etnoprošlost.
