Senjanka s paškom adresom nedavno izlagala u New Yorku

Vesna Herenda paškom čipkom isheklala snove

Sandy Uran



New York san mnogih, naročito u poslovnom smislu jer su mogućnosti velike. Nametnuti se na jedno takvo tržište, zahtjevan je i težak posao i kad jednom krenete bitno je ostati unutra. Moram priznati da smo mi obrtnici što se toga tiče u vrlo nezavidnoj situaciji. Uz vrlo loše poticaje koje dobivamo od države i unatoč svim problemima na koje nailazimo, ovakva prilika se jednostavno ne propušta, kaže naša sugovornica i dodaje kako smatra da se uz adekvatnu potporu, dobru suradnju i marketing na američko tržište može plasirati daleko više od onoga nego što Hrvatska na njemu danas nudi.. Najveći problem je što ni kod nas tržište ponude i potražnje ne funkcionira onako kako bi trebalo.


Hrvatska je bogata upravo zbog svoje raznolikosti i mi umjesto da stvorimo uvjete za stvaranje branda, uvozimo i prodajemo, znamo što. I naravno da se tada događa da naši proizvođači autohtonih suvenira i oni koji na bilo koji način stvaraju nešto što obilježava Hrvatsku, bilo kroz umjetnost, etno, gastro itd. teško prodaju svoj proizvod. Umjesto olakšica umjetnike se  »guši« silnom administracijom, plaćanjem svega i svačega te naprosto prisiljavaju obespravljenog obrtnika da zatvori obrt.



Otvorenje je počelo revijom hrvatskih dizajnera Cro Fashion 2 i u nastavku izložbom Featuring Artisans i Artisan Food Producers pod nazivom Croatian art & craft 4. Izložbu su posjetili mnogi među ostalim i naši hrvatski iseljenici. Koliko znači nama izlagačima mislim da isto tako mnogo znači i njima, jer to je neposredan kontakt s njihovom zemljom ili barem korijenima. Oduševljenje je bilo obostrano i sve se pretvorilo u prekrasno druženje. Izložba je potrajala danima i mnogi su imali prilike uživati u umjetnosti i okusu hrvatskih delicija. I mojih tjedan dana boravka prošli su kao u snu pa se tako prisjetih nedavnog razgovora s jednom mojom sugrađankom koju također vežu lijepe uspomene uz taj veleban grad. U nedoumici je li bolje maštati i ne vidjeti ili vidjeti pa opet maštati, definitvno, bolje je u ovo drugo…. Tako je glasio odgovor Vesne Herende, rodom iz Senja, a koja više od 20 godina živi i radi u Pagu na naše pitanje o dojmovima nakon što su njezini radovi bili izloženi u New Yorku. Točnije u Gallery MC stajali su njezini osebujni crteži paške čipke aplicirani na tanjurima, satovima, božićnim kuglicama.    

Kreativni gen




Što je utjecalo na to da se umjetnički krenete izražavati putem crteža na keramici, staklu? 


– S ovim umjetničkim izričajem kojim se bavim počela sam sasvim slučajno. Uvijek mi je bila želja imati svoj vlastiti dućan u kojem bih izlagala i prodavala lijepe stvari. Znala sam se šaliti da mi je to svojevrsni dnevni boravak, jer tu mogu pustiti mašti na volju. Znate kako je to kod nas žena, natrpamo svoj životni prostor nebrojenim sitnicama, a gdje su obitelj i djeca perfekcionizam graniči s ludošću i nemogućom misijom. Moj prvi rad crtane paške čipke nastao je na prekrasnim mirisnim svijećama. Uz moja nastojanja da netko drugi to radi za mene jer u tom trenutku nisam mogla ni zamisliti da bih to radila ja, glatko su me odbili jer crtanje po parafinu motiv paške čipke nije bio lak posao. Rekla sam, dobro, onda ću sama. Makar kroz obiteljsku lozu nosim taj kreativni gen pa i u školi sam jako lijepo crtala i bila nagrađivana, nisam razmišljala da ću raditi to što radim. To samo dokazuje da su mogućnosti neiscrpne. Crtanje se pretvorilo u nešto što me uvuklo u taj svijet ljepote koju nosi sama čipka. Svakim idućim radom otvarale su se nove ideje koje su jednostavno tražile nešto više. To nešto više, parafin nije zadovoljavao jer me ograničavao upravo u mogućnostima. Onog trena kad sam kao podlogu počela koristiti staklo i keramiku nije postojalo ništa drugo. Makar zbog potrebe tržišta crtam i manje primjerke, najviše uživam kad je u pitanju veći rad jer tada kreativnost, umijeće i preciznost dolaze do izražaja. Hit su bile i božićne kuglice koje su također vrlo zahtjevne ako ih radite na staklenoj podlozi. Tu jednostavno ne smije biti greške, niti u crtanju niti u potisku boje. Stvarno budu prekrasne i mnogi ih koriste kao cjelogodišnje stolne dekoracije. 


Kako izgleda stvaralački proces crtanja na tanjuru motiva paške čipke ili pak na kuglici za bor. Opišite nam po fazama rad na jednom tanjuru: koristite li skice, koje boje koristite i ostale zanimljivosti i koliko vam vremena treba za izradu jednog crteža.


– Crtanje motiva paške čipke je minuciozan rad, koji zahtijeva prije svega ljubav prema radu, mirnu ruku, strpljenje i veliku volju. Ako se doista želite posvetiti tom poslu, a ne šaranju bez veze, tada se od vas traži da budete spremni sjediti toliko dugo dok vas jednostavno ne zabole oči, ručni zglob i vratna kralježnica. To nije rad koji se radi kada vas nije volja ili samo zato da to napravite. Takvi propusti se odmah vide i jednostavno ih treba eliminirati. Svaki moj rad je jedinstven, teško da postoje dva ista. Svoj rad temeljim na šivanoj paškoj čipki međutim samo kada je riječ o »bodu«, dok je skica isključivo moja. S obzirom na elemente koje koristim pri crtanju takav rad doista u konačnici svojim izgledom potvrđuje veliku sličnost s prekrasnom paškom čipkom.    


Nošnja u slikovnici


U što sve aplicirate motiv paške čipke: tanjuri, kuglice…? 


– Kroz zadnje tri godine mnogo sam toga nacrtala i od mnogih se teško odvojila. Neke radove čuvam jer je previsoka cijena za njih, a to je golemi trud i ljubav. Tako nešto zaslužuje jedino obitelj, a posebno djeca. To je ono neprocjenjivo. Zbirku mojih radova popunjavaju tanjuri, pladnjevi, vaze, satovi, kuglice, svijećnjaci, čaše, svijeće i sve ono što smatram da je moguće oslikati. Pa su se tako među mnogim lijepim stvarima našle i keramičke ptičice s krilima od čipke. 


Imate li u planu možda i neki novi umjetnički izazov – primjerice korištenje neke druge vrste materijala na kojem ćete crtati?


– Prije nekoliko mjeseci dobila sam jednu interesantnu ponudu koju sam s oduševljenjem prihvatila. Naime Ljiljana Festini koja se također u zadnjih nekoliko godina vrlo uspješno bavi promoviranjem paških prirodnih, kulturnih i etno obilježja ali na jedan vrlo specifičan način, piše slikovnice pod nazivom Solinarka i Kulik u koje vjerno ugrađuje sve bitne elemente vezane uz Pag i na takav način ih približava najmlađima, kako u Pagu tako i širom Lijepe Naše. Koliko mi je poznato radi se i na prijevodima na engleski jezik što dovoljno govori samo za sebe. Zamoljena sam da sudjelujem u izradi jedne takve slikovnice koja obrađuje temu paške nošnje. S obzirom na to da je paška čipka neizostavan element tu će biti i moj doprinos i pomoći ću koliko god bude trebalo kao jedan od ilustratora. 


Privlači li vas umjetničko eksperimentiranje i što vam u tom pogledu pruža zadovoljstvo? 


– Sveukupni moj rad je jedno određeno eksperimentiranje i svaki novi rad je novi izazov. Makar je većina mojih radova crtana bijelom bojom, posebne su mi i one u crnoj varijanti na svijetloj podlozi. Postoje razno-razne kombinacije korištenja boja i neke posebne upravo spremam.    


Festival čipke


Hoćete li uskoro možda izlagati u Rijeci, Opatiji ili Zagrebu?


– Nakon izložbe u New Yorku neke svoje radove sam izlagala ovih dana na međunarodnom sajmu obrtništva u Zagrebu. Sada se spremam za 2. Međunarodni festival čipke u Pagu na kojem sam sudjelovala i lani. Nakon ljeta planiram također jednu izložbu u Zagrebu uz naravno stalnu postavu u svojoj galeriji-dućanu kroz cijelo ljeto. Kako ste doživjeli New York i kvart u kojem se nalazi galerija u kojoj ste izlagali? 

– Prošlo ljeto za Festival čipke kad sam uz ostale alternativce izlagala u crkvi sv. Jurja moram priznati da mi je to bio poseban osjećaj, jer sakralni prostor sam po sebi je kao stvoren za takva događanja. Ono u New Yorku sasvim je nešto drugo. Gallery MC odnosno cijela ta zgrada također ima svoju povijest koja te zaintrigira svojom pričom. Galerija je smještena u 52. ulici, na zapadnoj strani Manhattana, u istoj zgradi gdje se nalazi i poznato off Broadway kazalište »Ensemble Studio Theatre«. Tu često nastupaju poznata glumačka imena kao što su Danny de Vito, Tom Hanks, Sandra Bullock i ostali. Naš kat je bio 8. međutim mi smo onako » slučajno« izašle na 4. i vjerujte nitko nas u čudu nije gledao. Dapače, svi su toliko srdačni i neposredni da se pitaš koji je nama vrag osim što smo svi u »banani«. 


Hoćete li uskoro opet u Veliku Jabuku? 


– Hoću li opet u Veliku Jabuku? Zagrizla sam i to je činjenica, a kako nam je simpatična gospođa s info pulta u hotelu rekla, tako ću i ja, ništa nije nemoguće…