Dok Keller očekuje isplatu treće rate za parcelu koju je prodao Općini Lovran, druga strana smatra da je teren prije 20 godina plaćen njegovoj majci – konačnu odluku morat će donijeti sud
LOVRAN Narušili su mi zdravlje, pokušao sam suicid, sve mi žele uzeti. Ne znam više što, želim da ljudi vide što mi rade – priča je Radivoja Kellera iz Ike koji je u sudskom sporu s Općinom Lovran zbog terena na području općine. Naime, prema Kellerovim tvrdnjama i pismenim materijalima, sporno je parkiralište ispred nikad dovršene lovranske sportske dvorane.
Keller je 2006. godine navedenu parcelu prodao Općini Lovran, a u ugovoru je stajalo kako će mu za 2.160 kvadrata zemljišta isplatiti 65 eura po kvadratu u roku od tri godine. Točnije 40 posto sredstava isplatili su mu u 2006. godini u sklopu prve rate, a kroz iduće dvije godine trebao je dobiti još preostali postotak.
– Prva rata isplaćena mi je u roku, a potom su mi platili i drugu ratu. Isplata je išla svake godine u lipnju, a kada sam trebao dobiti treću ratu u iznosu 42.000 eura, sredstva nisu stizala, niti su mi se gospoda iz općine javljala. Tada sam zvao načelnika općine Emila Gržina na kućni broj da ga pitam gdje je zapelo i zašto mi nisu platili treću ratu, na što mi je on odgovorio kako da je prije znao ne bih ništa bio ni dobio. Dodao je kako je mojoj mami taj teren bio plaćen prije dvadeset godina – priča vidno uznemireni Keller kojeg je navedena situacija natjerala na pokretanje tužbe protiv Općine Lovran.
– Pa recite mi kako je moguće da do 2006. godine taj teren bude u mojem vlasništvu, ako je prije dvadeset godina isplaćen. Zašto ga pred dvadeset godina nisu prepisali? Oba suda presudila su u moju korist. Županijski sud u travnju 2009. godine presudio je u moju korist, a 29. rujna 2010. godine dobio sam rješenje o ovrsi prema kojoj se trebalo s računa lovranske općine skinuti navedeno dugovanje, odnosno iznos od 42.000 eura, plus troškove parničnog postupka u iznosu od 25.610 kuna te troškove ovršnog postupka u iznosu od 6.400 kuna – priča mještanin Ike koji je dio života proveo u njemačkom Hamburgu gdje je zbog bolesti otišao u prijevremenu mirovinu.
U međuvremenu je Općina Lovran odlučila tužiti Kellera tvrdeći kako je njegova presuda ništavna, odnosno kako je njegovoj majci teren isplaćen prije dvadesetak godina. Kao dokaz o toj tvrdnji predočen mu je dokument o Prijavi za zemljište ispunjen početkom 90-tih godina.
– Na rubu sam očaja. Ne znam više što poduzeti. Novca za odvjetnicu koja me dosad zastupala više nemam. Već sam na nju potrošio 10.000 eura, a ona mi je sada predložila da prepišem kuću u Iki na nju ako želim da me dalje zastupa. S druge strane, Općina Lovran je angažirala najskuplje odvjetnike – zaključuje Keller.
