Kad jednom uzmemo medvjeda, ne možemo mu sutra reći »ne« i vratiti ga u divljinu. Medvjedi odrasli u utočištu ne bi se ni snašli izvan njega, kaže Ivan Crnković Pavenka
RIJEKA Velebitsko utočište za mlade medvjede Kuterevo u lipnju je, bez puno buke, proslavilo deset godina postajanja, a u svoje drugo desetljeće zakoračilo je s velikim planovima. Jedan od većih i značajnijih, za koji se već polako prikuplja potrebna dokumentacija, svakako je neophodno proširenje utočišta.
S obzirom na limitirane uvjete unutar samog sela, utočište bi dobilo novih 5,5 hektara u šumi kraj proplanka Kopija, što je od baze u Kuterevu udaljen oko tri kilometra.
Eko-etno selce
Premda na početku nismo od Kutereva željeli raditi neku veliku priču, jer smo se nadali da ćemo medvjede moći vratiti u divljinu, s godinama smo postali pametniji i shvatili da to doista nije moguće. Jednu smo ženku i pustili; da je ostala u utočištu poživjela bi i četrdeset godina, ovako je već mrtva, ustrijeljena. Dakle, sve govori u prilog činjenici da životinje ne možemo puštati, a ono što možemo jest proširiti utočište, objašnjava nam Ivan Crnković Pavenka voditelj i jedan od osnivača Kutereva.
– Tako da smo za naše medvjede počeli tražiti novo rješenje i čini nam se da smo ga pronašli u planini, iznad Kutereva. Prostor koji smo otkrili bio bi dostatan za sve naše medvjede. Ujedno, proširenje utočišta na novoj lokaciji vjerojatno će potaknuti i neke druge ideje o kojima mi već neko vrijeme sanjamo. Naime, željeli bismo zasnovati, kako ga mi nazivamo, eko-etno selce, dodaje Ivan Crnković.
Posjet Kuterevu doista nameće zaključak da je utočište premalo i za životinje i ljude. No, nova ideja iziskuje novac, odnosno investitora, što će zasigurno biti izazov za Kuterevo. Naime, kako kaže i sam Crnković, utočište s novcem ne zna baš najbolje.
– Nama bi trebala vojska stručnjaka za namicanje novca. Ali oko 600 tisuća kuna bilo bi dostatno da se prostor ogradi. Kalkulirao sam da bi 600 tisuća eura bilo dostatno da prostor dobije svoju nadgradnju: edukacijski centar, prostorije za njegu životinja, zgradice za uposlenike i posjetitelje. Sve bi to činilo naše eko-etno selce. Naravno da to nije nemoguća misija, jer su čuda uvijek moguća. Osim toga, ne želimo samo sanjati o onome što je moguće, hajdemo u ono što se čini nemogućim. Ima nas puno ovdje koji smo zatrovani s tom idejom, egzistencije smo vezali uz Kuterevo, pa zašto ne bismo malo hrabrije i odlučnije krenuli u nove izazov. Također, smatram da selo Kuterevo zaslužuje da ga se ipak bolje vrednuje, dodaje Crnković.
– Nisam siguran da država pomaže. U definiranju države, ja polazim od pojma držati. Pravom državom smatram onu koja ispunjava tri osnovne funkcije: podržava hrabre, održava balans između onih koji imaju i onih koji nemaju i pomaže one najsiromašnije. Dakle, naša država nije u stanju razlučiti bogatstvo od baštine. Jer, bogatstvo se može povećati ili smanjiti, pa i prodati, ali baština je naslijeđene i ona se ni smjela prodavati. Od pomoći države, puno je važnije da čeljad gorske Hrvatske prepozna novo vrednovanje njihovog života ovdje, odnosno da sjede na biserima. Ovdje je priroda još uvijek u balansu, ne samo zbog medvjeda, već i krša. Podneblje krša je posebno važno, njegovo očuvanje važnije je i od amazonskih šuma; krš je dio zemljine kore koja – diše, zaključuje Crnković.
– U povodu deset godina utočišta nije bio puno govorancije i samohvale jer smo smatrali da tomu nema mjesta. Naime, ljudima sa strane možda se čini drukčijim, ali Kuterevo je još uvijek malen i slabašan projekt. Pokušat ćemo malenima i ostati, jer tako nećemo biti zanimljivi pa nas možda puste na miru, da radimo po svome. Potiho želimo nastaviti priču koja je počela još prije tridesetak godina, a koja i danas ide u smjeru da od cestara i lovaca spasimo ovo prirode što je još ostalo u gorskoj Hrvatskoj. Želimo spasiti divljinu oko nas, ali i u nama, kazuje Crnković.
Dostojanstvo
Objašnjava nam da je proširenje utočišta samo jedno od rješenja. Naime, postoji mogućnost da se odrasle životinje preseli u dobro opremljene parkove u Europi koji danas zbrinjavaju medvjede iz cirkusa ili medvjede-plesače. Ipak, ne stječe se dojam da je to izglednija opcija.
– Kuterevo će biti sve manje važno kao sirotište za medvjede, a postajat će sve važnije da se medvjedima vrati njihovo dostojanstvo. Odnosno, da pokušamo promijeniti činjenicu da nam mrtvi medvjedi više vrijede od živih. Za mrtvog medvjeda može se dobiti 15-tak tisuća eura, dok živi vrijedi 25.000 kuna, predviđa Ivan Crnković Pavenka.
