Bageri razbili stepenice nastale u akciji "Da se stari puti ne zataru"

Gradilište bez prilaza pojelo nove općinske škaline koje vode na rukavačko groblje

Dolores Juretić

Kako je moguće da u zeleni pojas novog prostornog plana Općine Matulji donesenog 2008. ovih dana ulaze bageri i još »usput« razbiju stepenice koje vode na rukavačko groblje – pita se Mirjana Šabanović



MATULJI  Kako je moguće da u zeleni pojas novog prostornog plana Općine Matulji donesenog u listopadu 2008. ovih dana ulaze bageri i još »usput« razbiju stepenice koje vode na rukavačko groblje, a koje su napravljene u hvalevrijednoj akciji »Da se stari puti ne zataru«?


Retoričko je to pitanje kojim nam se obratila Mirjana Šabanović, predsjednica matuljskog ogranka Udruge Eko Kvarner i usput nas odvela na svježe otvoreno gradilište izniklo »u bespućima« zelenog pojasa ove prostrane općine. Iz dokumentacije koju nam je naša sugovornica podastrla, vidljivo je da se radi o dvijema česticama koje su (k.o. Kućeli) u vlasništvu Zlatice Malec.


Rješenja za građenje izdana su od strane Upravnog odjela za graditeljstvo – ispostava Opatija, a nalaze se u predjelu zvanom Grme. Ako se pogleda prostorni plan, jasno je da nigdje nema nikakvih, po slovu zakona odgovarajućih, javno prometnih površina koje vode do gradilišta, a kao pristupni put što je razvidno iz postojeće dokumentacije, vlasnica terena je prilikom ishođenja dozvole navela put iz pravca Rošići koji je jedva dostatan za prolaz osobnog automobila, a nikako teške građevinske mehanizacije koja se sada nalazi na gradilištu.


Osim toga, put naveden u zahtjevu za dobivanje dozvole za gradnju zapravo je slijepi put, nema kontinuitet i završava na privatnoj parceli.   

Propušten rok za žalbu




– Prilikom izdavanja spornog rješenja o građenju, Općina Matulji je kao stranka u postupku temeljem zakona o Prostornom uređenju i gradnji stavila prigovor koji se sastoji u tome da »pristupni put« u naravi nije legalan i ne može (po)služiti kao pristupni put za građevinu koja se tu namjerava graditi, kaže nam Mirjana Šabanović, objašnjavajući nam povijest ovog slučaja i dajući nam uvid u bogatu prepisku koju ima s nadležnim ministarstvom, inspekcijama i DORH-om.


Nakon prigovora Općine Matulji, zahtjev za gradnju ponovo je poslan uz obrazloženje da građevinska čestica ima neposredan pristup na javno-prometnu površinu s čestice koja spada u k.o. Bregi (?!) što je smiješno jer su isti udaljeni od Kućeli 10 kilometera zračne linije.


A što vjerojatno zna i Velimir Herman, voditelj opatijske ispostave Upravnog odjela za graditeljstvo i zaštitu okoliša koji potpisuje rješenje o zadovoljenim uvjetima za građenje na ovom području. S tim »podatkom o mogućem pristupu« dozvola za građenje na dijelu koji novim prostorim planom ulazi u zeleni pojas se dobiva, a Općina Matulji, kao stranka u postupku ne koristi zakonski okvir od 15 dana da uloži žalbu na takvu nesuvislu odluku. No, nakon pet mjeseci Općina Matulji podnosi zahtjev za inspekcijski nadzor, no time se u konačnici ništa ne mijenja, pogotovo u svjetlu činjenice da je rok za žalbu propušten. Paralelno s tim Općina Matulji obnavlja stepenište, odnosno put u sklopu očuvanja starih pješačkih puteva, smatrajući valjda da neće doći do otvaranja gradilišta. No kao što vidite i sami, dozvola za gradnju je ishodovana, a preko općinskih stepenica koje su trebale očuvati stare pute ovih je dana prešao bager, uništo ih, »malo« proširio put i radovi na iskopu terena za gradnju su započeli, kaže nam Šabanović, a i sami smo se imali priliku uvjeriti u to. 



 Želeći čuti pojašnjenje zbog čega se Općina Matulji u zakonskom roku nije žalila na izdano rješenje o uvjetima građenja, a kojim se dozvoljava investitoru da po idejnom rješenju što ga protpisuje ovlaštena arhitektica Grazia Tricoli (Tiora d.o.o. Matulji) gradi stambeni objekt, pismeno smo se obratli Općini Matulji, no do zaključenja ovog teksta odgovor nismo dobili, kao ni pojašnjenje zbog čega se, dok je postupak bio u tijeku, ulagalo u izgradnju »općinskih škalina«. 



  


Gluhi telefon


Doduše, gradilište što je živnulo ispod rukavačkog groblja nije imalo ni s jedne, niti s druge strane prilaza gradilištu, nikakvu ploču s oznakama tko je investitor, izvođač radova i što se tu zapravo (g)radi, no vjerujemo da će taj propust biti uskoro ispravljen. Treba reći da je ovo samo jedna od priča o gradnji »skrojena« u vakuumu između dvaju prostornih planova, i dozvolama dobivenim u vrijeme kada se, slijedom zahtjeva županijskog prostornog plana, mijenjao prostorni plan na području Općine Matulji. Gluhi telefon na relaciji investitori – Općina Matulji – Upravni odjel za graditeljstvo i zaštitu okoliša ispostava Opatija – inspekcijske službe – Ministarstvo zaštite okoliša, prostorotnog uređenja i graditeljstva te Udruge Eko Kvarner ogranak Matulji traju godinama, no građevine, najčešće višestambeni objekti, i dalje niču i to tamo gdje ih nitko ne očekuje. 


   – Iz ove konkretne priče proizlazi da je jedino Općina Matulji, kao stranka u postupku, pravodobnim podnošenjem žalbe mogla spriječiti pravomoćnost navedenog rješenja za gradnju, a što je propustila učiniti i time omogućila još jednu izgradnju u (naknadno proglašenom) zelenom pojasu. Sve to će Općinu ubuduće skupo koštati jer će objekt ubrzo »tražiti« svu prateću komunalnu infrastrukturu, kaže nam Mirjana Šabanović. Mi možemo samo dodati da će se time stvoriti serija novih problema, u što smo se već nebrojeno puta imali prilike uvjeriti, te da se prostorno planiranje, u praksi, na ovaj način pretvorilo u prostornu anarhiju. Bager što je ovih dana prešao preko »općinskih skalini«, i usput »čopnuo« još malo zemljišta sa strane i stvorio put gdje ga još jučer nije bilo, bolna je i neprirodna intervencija u prostor, a proračunski novac uložen u sada već srušene stepenice – bačen je vjetar.



Na naš zahtjev za inspekcijski nadzor, Ministarstvo zaštite okoliša poništilo je početkom 2009. oba Rješenja za građenje, očito smatrajući da su izdana protivno prostornom planu. Upravni sud RH krajem 2011. presudio je u korist Zlatice Malec, no ne na temelju razmatranja dokaza, već zato što je zauzeo stav da se pravomoćna rješenja za građenje ne mogu poništavati po pravu nadzora. Još 2009. podnijeli smo prijavu nadležnom državnom odvjetništvu koja već treću godinu putuje na relaciji Rijeka – Zagreb odakle i očekujemo konačnu državnoodvjetničku odluku, kaže nam Mirjana Šabanović, predsjednica matuljskog ogranka Eko Kvarner.