Inače, u srpnju ove godine registrirano je svega 2,8 milimetara, a istog mjeseca lani bilo 147,7 milimetara oborina. Situacija je ove godine posebno složena jer se nastavila na lanjsku sušnu godinu, budući je tijekom 2011. godine registrirano svega 697 milimetara oborina, dok je tijekom 2010. godine bilo 1.490 milimetara oborina. Praćenje vodostaja pokazuje da u godinama kada je količina padalina ispod tisuću milimetara razina jezerske vode raste, a kada je oborina manje od te količine, pada.
Još šest metara »rezerve«
Najdublji dio Vranskog jezera smješten je na južnom dijelu. Dubina je 71 metar, odnosno oko 60 metara ispod razine mora. Taj dio posebno je interesantan istraživačima, ali do 1992. godine nije bilo organizirano ronjenje u taj najdublji dio. U sklopu europskog COST programa – Cooperation in the field of Science and Technology kojeg je proveo Institut za geološka istraživanja – Zavod za hidrogeologiju i inžinjersku geologiju, u rujnu 1992. i svibnju 1993. godine obavljena su dva ronjenja i dobivene prve fotografije tog dijela i tada je utvrđeno da na dnu jezera postoji otvorena kaverna. Kada bi razina vode pala ispod tri metra iznad razine mora, znači još šest metara niže od sadašnje, zbog promjene tlaka došlo bi do prodora morske vode u jezero.
Vodovod prema Iloviku
Izgradnja vodovoda počela je 1946. godine, a 1952. godine vodu je na otoku prvi dobio Orlec, a 1953. i Cres, dok je u Malom Lošinju jezerska voda iz slavina potekla 1962. godine. Na vodopskrbni sustav 2001. priključeni su Lubenice i Punta Križa, dok vodoopskrbu čekaju Beli i cijelo područje sjevernog dijela otoka Cresa, Tramuntana, kao i mali otoci Susak i Unije, te Ilovik, za koji je izgradnja vodoopskrbe u tijeku.
Unatoč trenutno niskom vodostaju problema s vodopskrbom nema i Vransko jezero se i u ovako ekstremnim uvjetima potvrđuje kao pouzdani vodeni izvor, koji i u rekordno niskom vodostaju osigurava rekordno visoku potrošnju. Ona je ove godine dosegnuta 16. kolovoza kada je u jednom danu na otočju potrošeno 13.576 metara kubičnih vode, što je 663 kubika više nego za lanjskog rekorda zabilježenog 15. kolovoza. U srpnju ove godine registrirana je isporuka 250 tisuća kubika vode, što je 5,7 posto više nego lani. Kolovoz će se zaključiti s više od 300 tisuća kubika potrošene vode, što je šest puta veća potrošnja nego u zimskim mjesecima. Uz rekorde koji se ruše u vodostaju i potrošnji definitivno su postignuti rekordi po niskoj količini oborina. Od početka ove godine do jučer, registrirano je svega 218,5 milimetara oborina, a u istom razdoblju prošle godine bilo je 376,3 milimetra, a 2010. godine čak 833 mm, iz čega je vidljivo da ove i lanjske godine količina oborina zajedno nije dosegla onu od prije dvije godine. Da se radi o ekstremno sušnom razdoblju, direktor komunalnog poduzeća Vodovod i čistoća Cres/Lošinj, ing. Lino Sinčić, potkrijepljuje podatkom kako je 1989. godine, kada je jezerski vodostaj dosegnuo jednu od najnižih razina (9,17 m), količina oborina bila veća nego sada i do kraja kolovoza iznosila je 485 milimetara.
Istraživanja
Vransko jezero je jedinstven hidrološki i hidrogeološki fenomen krša i najznačajnija vodna površina na hrvatskim otocima. Ovaj vodeni izvor života je kriptodepresija, maksimalna izmjerena dubina jezera je 61,3 metra ispod razine mora, ima površinu 5,75 kilometara uz dužinu od 5,5 i širinu 1,5 kilometar i oko 220 milijuna kubičnih vode. Jezero oduvijek budi znatiželju, kako kod običnih ljudi tako i znanstvenika. Prvi zapisi o njemu sežu iz 1771. godine, a prva istraživanja o porijeklu vode izvršio je Lorenz 1859. godine. On je smatrao da jezerske vode potječu s kopna, Učke, Gorskog kotara, Velebita, a tako je zaključio temeljem promjena temperature jezerske vode i razine jezera koja se ponekad mijenja neovisno o lokalnim oborinama. Nasuprot Lorenzovom zaključku, Mayer 1874. godine iznosi mišljenje da se jezero vodom snabdijeva od lokalnih oborina i slivnog područja u okruženju jezera. Svaka od ove dvije oprečne teorije u kasnijim istraživanjima imale su svoje zastupnike, a istraživanje Petrika 1957. i 1960. godine ukazale su na različit kemijski sastav između jezerske vode i vode rijeka na susjednom kopnu, što potvrđuje oborinsku teoriju, to jest da nema podzemnog pritjecanja vode s kopna i da se voda obnavlja padalinama. Istraživanja na jezeru naročito su bila intenzivirana početkom devedesetih, jer je od 1985. do 1990. godine razina jezera stalno padala. U razdoblju od 1929. godine, od kada se mjeri razina jezera, najniža je bila zabilježena 1991. godine i to 9,11 metara, a maksimalna razina jezerske vode, 16,86 metara registrirana je 1938. godine. Analize pokazuju da je uslijed današnjih crpljenja razina vode u jezeru niža za 2,2 metra od vodostaja koje bi jezero imalo bez crpljenja.
U Vranskom jezeru uz rakove i školjkaše žive četiri vrste riba – štuka, crvenperka, bijeli klen i linjak. Jezero nikada nije bilo zamrznuto, a temperatura vode se kreće u rasponu od 4 stupnja zimi do 25 stupnjeva ljeti.
