MALINSKA Za Marka Grubnića allias Modnog mačka ste vrlo vjerojatno čuli. Jednako tako, vrlo vjerojatno za Edija Topića niste. Milovčići kraj Malinske, kemija, riječka Gimnazija Andrije Mohorovičića… Još se ne pali lampica? Eto, tako nažalost otprilike stoje stvari u nas pa se unatoč činjenici da se, za razliku od Topićevih, o postignućima onog drugog malo toga može reći, domaća javnost češće se ipak bavi modnim mačcima i sličnim junacima »celeb scene«, no mladim ljudima iza kojih stoji rad, trud, znanje i postignuća, nerijetko i međunarodna.

Na nedavno završenoj 44. Međunarodnoj kemijskoj olimpijadi koja je koncem srpnja održana u Washingtonu, spomenuti mladi otočni kemijski genijalac okitio se broncom. Hrvatsku su uz Topića, maturanta riječke Gimnazije Andrije Mohorovičića (a odnedavna i brucoša Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu) ondje jednako uspješno predstavljali i Tomislav Begušić, maturant splitske III. gimnazije, Bruno Buljan, maturant zagrebačke V. gimnazije, te Zvonimir Jurelinac, učenik 3. razreda zagrebačke XV. gimnazije.

Hrvatski su se kemičari s Olimpijade vratili sa čak četiri medalje. Uz Topićevu, broncu je osvojio i Bruno Buljan dok su se srebrima okitili Tomislav Begušić i Zvonimir Jurelinac. Da priča bude još interesantnija, valja istaknuti i činjenicu da je Ediju ovo druga uzastopna olimpijska medalja jer je i prošle godine jednako uspješan bio njegov nastup na Međunarodnoj kemijskoj olimpijadi u Turskoj. Sve to bio je dovoljan povod za ćakulu s 18-godišnjim Edijem Topićem iz Milovčića, malog mjesta u Općini Malinska. 

 Osam sati dnevno

– Olimpijada na kojoj sam sudjelovao kao član hrvatske reprezentacije okupila je 292 mlada kemičara iz 73 zemlje. Pripremali smo se dugo i studiozno, ali eto, isplatilo se, rekao je Topić koji je u reprezentaciju ušao nakon što je prošao »sito i rešeto« nacionalnih kvalifikacija, državnog natjecanja u poznavanju kemije a potom i završnog izlučnog testa koji je, po riječima našeg sugovornika, zapravo teži i zahtijevniji od razine znanja koje se traži na samoj olimpijadi. 

  – Uz teorijski dio na kojem se tijekom priprema intenzivno radi, iznimno je zahtjevan i onaj praktični dio na kojem smo, pripremajući se u laboratorijima, radili i po osam sati dnevno. Znanje koje se traži znatno je više od onog srednjoškolskog nivoa, nastavlja Topić objašnjavajući kako je ljepota i vrijednost manifestacije samo dijelom znanstvena. Veliku pažnju u takvim događanjima organizatori uvijek poklanjaju nastojanjima da zbliže i povežu mlade ljude iz svih dijelova svijeta tako da su iskustva koja sam stekao tijekom dviju olimpijada meni izuzetno draga jer sam našao prijatelje na gotovo svim kontinentima.

  – Iako se na natjecanju provjerava znanje iz svih područja – biokemije, fizikalne kemije te anorganske  i organske kemije, glavna tema praktičnog dijela bila je organska sinteza koja se koristi kao katalizator u nekim reakcijama. Na prošloj smo se olimpijadi u Ankari primjerice bavili vodikovim gorivima. U svakom slučaju, teme su šarene i aktualne, zapravo vrlo važne i primjenjive u svijetu u kojem živimo, kaže Topić. 

  Na pitanje od kuda potiče njegova ljubav prema kemiji Topić (koji je uz ostalo i vrstan višestruko nagrađivani informatičar) odgovara kako mu je zapela za oko prije 7 ili 8 godina kad je, kao i svaki drugi klinac iz znatiželje krenuo raditi gluposti s octom i sodom bikarbonom. 

  – S vremenom me, osim hoće li nešto puknuti ili se samo zapjeniti, počelo interesirati što zapravo stoji iza takvih reakcija i tako je počelo. Nabavio sam knjige iz kojih mi je postalo jasno u kojoj je mjeri kemija zapravo fora a u svemu su mi uvelike pomogli i moji nastavnici, profesori i mentori, posebice dr.Tomislav Cvitaš. 

Ponuda za stipendiju

– Svaki kemičar ima zgodan početak karijere pa sam tako i ja ne tako davno u potpunosti spalio svoju sobu baveći se »proizvodnjom« vodikovih goriva. Nakon toga, kroz smijeh nam je objasnio Topić, roditelji su mi zabranili »kućno eksperimentiranje« te sam, nakon što sam svojim novcem obnovio uništeno pokućstvo i zacrnjene zidove, svoju sobu nastavio koristiti samo za teorijsko izučavanje kemije koja je definitivno moj životni odabir.

  Mladi Malinskar odnedavno je postao studentom prve godine kemijskog odsjeka zagrebačkog PMF-a. 

Edi nam je povjerio i kako su ga nedavno kontaktirali predstvnici jedne domaće kompanije ponudivši mu stipendiju. Eto, nevjerojatno ali istinito, ima toga i u nas, pohvalio se Topić, ne isključujući mogućnost da se, po završetku školovanja, »stavi na raspolaganje« nekoj od domaćih kemijskih tvrtki ili znanstveno-istraživačkih institucija. Žao mu je jedino što ničeg takvog nema na Krku, na otoku s kojeg uskoro teška srca odlazi.