Preklanjska berba donijela je 95 vagona grožđa, lanjska 65. Ove godine, zbog sitnijeg ploda, urod će biti još manji, a o kvaliteti vina prerano je govoriti
VRBNIK Nije dobro, a nastave li se vrućine i suša kakva Vrbničko polje drži već puna dva mjeseca, neće ni biti. Riječi su to kojima nas je jučer na najvinorodnijem dijelu Bodulije dočekao dipl. ing. Marinko Vladić, iskusni enolog Poljoprivredne zadruge Vrbnik, najvećeg otočnog proizvođača vina, posebice vrbničke žlahtine po kojoj su spomenuta zadruga, ali i cijeli otok Krk, nadaleko poznati.
– Kiše nema ni za lijek od polovice lipnja, a suša koja nas prati sad već pokazuje svoje posljedice na svakom koraku polja. Unatoč takvim okolnostima, vrbnički vinogradari još uvijek mogu biti koliko-toliko sretni, posebice usporede li stanje u svojim suncem spaljenim vinogradima sa situacijom u kakvoj su se našli neki istarski vinari čiji su nasadi na nemalom broju lokaliteta gotovo u potpunosti uništeni, naglasio je Vladić. Situacija je daleko od idealne, ali mi ovdje, za razliku od nekih naših kolega, još uvijek možemo računati na berbu i kakav-takav urod.
Spas iz dubina
Vrbničko polje, prema Vladićevim riječima, još uvijek spašava iznimno duboka zemlja koja, barem što se tog dijela otoka Krka tiče, ima i izuzetno povoljna fizikalna svojstva na planu sposobnosti držanja vlage, posebice u dubljim slojevima.
– Ovdje govorimo o više metara dubokoj zemlji u čijoj se dubini još uvijek zadržava vlaga. Ipak, suša je dugotrajna i što je najgore, svjedočimo da se ponavlja iz ljeta u ljeto pa godine poput ove sve više postaju pravilo, no iznimka. Nećemo još dugo moći računati na »spas iz dubina« jer se stanje iz dana u dan, iz godine u godinu pogoršava, naglašava sugovornik. Klima se mijenja, to je sad već nedvojbeno. Činjenica da od sredine lipnja Vrbničko polje nije vidjelo ni kap kiše, alarmantna je jednako kao i podatak da ovdašnji vinogradi, unatoč svojoj nedvojbenoj gospodarskoj važnosti za čitav ovaj kraj zapravo već godinama oskudijevaju vodom.
Vinova loza je višegodišnja biljka pa bi, nastave li se redati sušne godine, štete na Vrbničkom polju iz sfera onih sezonskih podbačaja mogle prerasti i u trajnije štete koje neće biti tako lako sanirati.
– Koliko god ova zemlja bila duboka i imala kvalitetna svojstva, njeno dugotrajno isušivanje prije ili kasnije napravit će svoje. Navodnjavanje je ključ budućnosti, naravno, uz neizbježnu pomoć s neba. Štetu na vinogradarskim nasadima može napraviti i previše vode, ali i bura koja je ove godine velike štete napravila na nasadima vinogradara s područja susjednog Vinodola, rekao je Vladić.
Poljoprivredna proizvodnja bez sustava navodnjavanja posao je visokog rizika. To što nam je u prošlosti priroda bila naklonjena i što su se suše, ili čak potopi, događali tek povremeno više ne može biti temelj daljnjeg bavljenja ovim poslom niti ozbiljnog promišljanja o njegovoj budućnosti, rezolutan je dipl. ing. Marinko Vladić držeći da na Vrbničkom polju, ali i u svim dijelovima naše zemlje na kojima se odvija intenzivna poljoprivredna proizvodnja netko nešto napokon treba napraviti na planu izgradnje sustava navodnjavanja.
Iscrpljeni grozdovi
– Fotosinteza bez vode je – ništa. Dvadestak centimetara duboke pukotine u zemlji dovoljno govore o stanju, poput baruta suhih vrbničkih vinograda jednako kao što nam sve kažu i tanki, sušom iscrpljeni grozdovi. Urod bi teoretski, u nadolazećoj berbi mogao biti jako dobar da nije tako iscijeđen i isušen, tvrdi enolog PZ-a pokazujući nam grozdovima bogato trsje iz čijih će plodova, ne naleti li kakva kišna nevera, biti teško iscijediti bilo kakvu tekućinu.
Marinko Vladić nam je otkrio i kako se u današnjem vinogradarstvu, s obzirom na sveprisutne utjecaje globalnog zatopljivanja te sve češćih i dugotrajnijih suša, polako u pitanje dovode, do sad podrazumijevajuće prednosti osunčanih položaja vinograda.
– Sad je već pitanje je li dobra i dugotrajna osunčanost prednost ili mana pojedinog vinograda, pogotovo ako se nasadi ne navodnjavaju, zaključio je naš sugovornik priznajući kako sve češće i sam sebi postavlja to pitanje.
– Lanjska se »trgadba« ovdje odigravala polovicom rujna, a ove ćemo godine u berbu morati još ranije, već početkom idućeg mjeseca. S obzirom na loše prognoze i najave nastavka suše, teško mi je reći čemu se ove godine možemo nadati. Preklanjska nam je berba donijela 95 vagona grožđa, lanjska 65, a ove bi godine zbog sitnijeg ploda urod mogao biti još tanji. O kvaliteti vina koje će iz takvog grožđa biti moguće dobiti još je prerano govoriti. Zapravo, ne znam što bih vam uopće rekao i što očekivati jer se s ovakvim stanjem u polju do sad još nisam susreo, iskren je bio naš sugovornik.
