Ljubav prema starim stvarima

Braća iz Opatije žive u teškim uvjetima: Što je nekome krama, njima je vrijedna imovina

Davor Žic

Predmeta koji im pobuđuju zanimanje previše je da bi ih sve smjestili u svoj stančić, stoga su s vremenom napunili i podrumske prostore na najnižoj etaži zgrade – no sve stvari nedavno je izbacio Milan Ivančević koji smatra da je u pravu i kaže da je prostor njegovo vlasništvo, s čime se braća ne slažu i traže pomoć



OPATIJA » Braća Zlatko Cetinjanin i Franko Priskić, koje gotovo svaki Opatijac zna kao Rusa i Frankota, poznata su po svojoj »ljubavi prema starim stvarima«. Njihov stan, u prizemlju lijepo uređene zgrade na Novoj cesti, više podsjeća na skladište ili povijesni muzej, nego na mjesto za život – gramofoni koji godinama nisu »zavrtili« niti jednu ploču, televizije koje nikad više neće prikazivati sliku, radioprijemnici koji umjesto radijskih frekvencija »hvataju« prašinu… Predmeta koji im pobuđuju zanimanje previše je da bi ih sve smjestili u svoj stančić, stoga su s vremenom napunili i podrumske prostore na najnižoj etaži zgrade.


   

Doživjeli šok


A onda, nedavno, doživjeli su šok – odjednom su ostali bez svega što su godinama brižljivo spremali i čuvali. Ono što je nekome drugome »krama«, njima je vrijedna imovina, stoga su glasno protestirali nakon što su stigli kamioni koji su ispraznili sve te stvari i otpeljali ih – najvjerojatnije – na otpad.   – Naše stvari izbacio je Milan Ivančević, iako smo suvlasnici prostora. Imamo ugovor prema kojem je Franko Priskić vlasnik polovine etaže u idealnom omjeru, a koji smo potpisali s Milanom Galcem, dok smo mu zauzvrat dali suglasnost na lokacijsku dozvolu da renovira gornji stan. A sad Ivančević tvrdi da je stvarni vlasnik i izbacuje nas van, govore braća koja su čak i pozvala policiju kako bi zaustavila iznošenje njihovih stvari.


Franko Priskić stopostotni je invalid, koji – kako kaže – ima vrlo mala primanja, stoga je iskoristio ovu priliku da zamoli i sve dobre duše da mu pomognu financijskim uplatama na njegov broj žiro-računa 9202636036 otvoren kod Privredne banke Zagreb. Predblagdansko je vrijeme, te vjeruje da će se naći ljudi dobra srca koji bi im omogućili ljepši Božić i Novu godinu.



  No, uzalud – Milan Ivančević doista jest stvarni vlasnik toga prostora, i namjerava ga renovirati i koristiti.   – Taj prostor ja sam kupio već prije petnaestak godina, i to od prvog vlasnika, i tu nije bilo drugih suvlasnika. Vlasnik sam »jedan kroz jedan«. Žao mi je njih dvojice, ali nisam mogao ostaviti njihove stvari kad imam planove za ovaj prostor. Već ranije sam im govorio da ću renovirati, i proteklih godina nekoliko puta iznosio sam stvari van, a oni su ih za par dana ili tjedana opet vraćali.    

Žele naći odvjetnika




Prije tri mjeseca ponovo sam otišao kod njih, zamolio sam ih da sami isprazne prostor koji je u mome vlasništvu, a prije nekoliko tjedana to sam i službeno zatražio, i jednostavno nisam više imao nikakvog izbora nego da te stvari sam iselim, objasnio je Ivančević.



Kuća na adresi Nova cesta 87 postala je s vremenom poprilično kultna među Opatijcima. Prije svega, zahvaljujući upravo Frankotu i Rusu, koji su od svog stana napravili svojevrsno »utočište« za beskućnike. Naime, nije bila rijetkost da pod svoj krov primaju nesretnike koji nisu imali gdje prenoćiti, a takva praksa – što znaju susjedi – iznjedrila je i neke poprilično zanimljive štorije… U novije vrijeme za »kontroverzni« pridjev ove zgrade pobrinuo se njihov susjed Milan Galac, koji je mimo projekta na kući izgradio terasu, te to kasnije pokušao »zataškati« ponudivši Žarku Vogrincu, dugogodišnjem šefu opatijske građevinske inspekcije, mito.



  Rus i Franko ne ljute se toliko na Ivančevića, već su bijesni zbog čitave situacije, i najavljuju da bi svoja prava mogli zaštititi i putem suda.   – Nije greška u nama, jer očito nas je netko u ovoj priči prevario. Mi smo stan naslijedili od naše pokojne mame Ane Ružić, a uz stan trebali smo naslijediti i dio te etaže, odnosno garaže, a jedan njen dio izgrađen je kao društveno vlasništvo 1965. godine i nije nikad sprovedeno u vlasnički list. Zato je naša želja naći odvjetnika kako bismo sve dokaze prezentirali pred sudom i dokazali da smo u pravu, zaključili su Cetinjanin i Priskić.