Marijan Filipović se kleo svojim životom da Finvest neće završiti tragično. A što je ovo? Ljudi s trideset godina neprekidnog rada završavaju na cesti nakon što su cijeli život uložili u njegova poduzeća, a on sada nema volje doći ni pred ljude i jasno reći zašto dobivamo otkaz
Strah za obitelj
Radnice su na razgovor pristale samo pod uvjetom da nema direktnog slikanja i nema isticanja imena jer ih je, bez obzira što one više nemaju posla, strah za članove njihovih obitelji od kojih neki još rade. Posebno ih boli što je, pojašnjavajući razloge nekih otkaza, direktor Erent govorio o alkoholičarima i traže javnu ispriku jer niti jedna od njih ne pije i desetljećima su sve one radile pošteno i kvalitetno, često i više od radnog vremena, često i poslove koje obično obavljaju muškarci i to po najrazličitijim vremenskim uvjetima: »Nismo mi bili nikakvi socijalni slučajevi, iako smo po plaćama koje smo tamo dobivale to lako mogle postati.
Bujanje administracije
»U odlukama koje smo dobili i u javnim istupima tvrdi se da smo tehnološki višak i da više naša radna mjesta nisu potrebna, a nakon otkaza vidimo da se na tim radnim mjestima ipak radi. Istodobno je vrlo zanimljivo da nitko u administraciji nije dobio otkaz, štoviše još ih zapošljavaju!«, tvrde naše sugovornice ističući i, po njihovom mišljenju niz postupaka koji nisu u skladu s zakonom.
Samohrane majke
Nadalje, neke od njih uočile su kako u toj Odluci o otkazu piše kako se otkazi dijele uz suglasnost sindikata, a da to nije točno saznale su nazvavši Sindkat drvne industrije i papira u Zagrebu iz kojeg im je rečeno kako oni ništa o tome ne znaju pa se ispostavilo da je to izmišljeno.
Nikakva zaštita
Svi otpušteni, ističu naše sugovornice, razočarani su i činjenicom da nikakav komentar ni bilo kakav oblik zaštite nisu dobili od sadašnje gradske vlasti na čijem je čelu kandidat Kristijan Rajšel, član SDP-a koji se proglašava strankom koja brine o radništvu. No, najviše gorčine i bijesa usmjereno je prema sadašnjem direktoru »Finvesta« Željku Erentu koji se ljudima kojima je dao otkaze nije ni obratio, a veliko je razočarenje i u vlasnika »Finvesta« Marijana Filipovića: »On nas je znao ranije posjećivati u tvornici i popričati s nama, a razgovore bi često završavao s »Tako nam Bog pomogao«.
To je lijepo zvučalo, ali sada nam se čini da ne vjerujemo u istog Boga. Kleo se svojim životom da Finvest neće završiti tragično. A što je ovo? Ljudi s trideset godina neprekidnog rada završavaju na cesti nakon što su cijeli život uložili u njegova poduzeća, a on sada nema volje doći ni pred ljude i jasno reći zašto dobivamo otkaz. Kad je navodno predavao »Finvest« radnicima prošle godine dobio je nagradu Ponos Hrvatske. Gdje je sad i kamo je to nestao Ponos Hrvatske?« ogorčeno pitaju povrijeđene otpuštene radnice koje su, ističu, svijesne iz dosadašnjeg iskustva u čabarskom kraju da kad se jednom nešto zatvori, nikad više neće iznova zaživjeti. No, smatraju, rastanak je trebao biti puno pošteniji i ne s ovoliko gorčine.