Da bi četverozvjezdani hotel »Vrbovsko« mogao proraditi, u njega treba uložiti još samo 16 posto od do sada utrošene svote novca, no budući da banke ne pokazuju razumijevanje, poduzetnik Simeon Galić je u otvorenom pismu zatražio pomoć od šire zajednice, najavivši u suprotnom – mogućnost vlastite smrti...
VRBOVSKO Dramatično pismo ili – kako ga je sam nazvao – posljednji poziv u pomoć javnosti, institucijama, bankama, investitorima i medijima jučer je poslao Simeon Galić, poduzetnik iz Vrbovskog, vlasnik tvrtke Simela d.o.o. Vrbovsko i građevinskog obrta Forma-Vrbovsko. U tekstu koji je naslovio kao »Posljednji poziv u pomoć ili posljednji pozdrav svima ako do 16. listopada pomoć izostane«, Galić najavljuje čak i mogućnost samoubojstva! Temelj ovog šokantnog istupa je iznimno teško stanje u kojem se nakon nekoliko godina rada nalazi projekt izgradnje Galićevog hotela »Vrbovsko«, objekta koji je u visokoj fazi dovršenosti, ali za potpuni završetak nedostaje još svega 16 posto od do sada uložene svote. Taj je novac Galiću nemoguće dobiti jer banke ne pokazuju razumijevanje za dovršetak ove investicije čime, tvrdi Galić, u opasnost dolazi ne samo cijeli projekt, već i njegov život.
Podsjećajući kako je vlasnik građevinskog obrta Forma-Vrbovsko koji je osnovan 1982. godine i od tada uspješno posluje, a u zadnjih sedamnaest godina zapošljava više od 30 radnika, uredno izvršava sve svoje obveze i jamac je banci za kredit na hotelu čiji je investitor također njegova tvrtka Simela d.o.o. Vrbovsko, Galić u svojoj ispovijedi kaže:
»Prije nekoliko godina započeo sam graditi hotel kategorije četiri zvjezdice u Vrbovskom. Do danas je završeno više od 90 posto investicije, a to znači 35 soba, 15 apartmana, kongresna dvorana, 4 sale za sastanke, bazen-wellness, saune, fitness, solarij, masaža, recepcija, restoran i drugi sadržaji, bruto površine 4.900m2, te hotelsko parkiralište za 120 automobila. Prije donošenja odluke o građenju pažljivo sam i detaljno analizirao sve opasnosti i prepreke objektivne i subjektivne prirode koje bi me mogle pratiti u realizaciji ovog veličanstvenog gospodarskog poduhvata. Kada sam bio siguran da sam sve sagledao i nisam vidio opasnost koja bi dovela u pitanje realizaciju ovog projekta, donio sam odluku o realizaciji, uložio tvrtku Simela i obrt Forma i sve što sam imao, volju, trud, ljubav, vrijeme, privatnost, novac… Ni u snu ne računajući da će samo nekoliko godina kasnije na ovaj svijet doći recesija – svjetska gospodarska kriza, koja je iznenadila cijeli svijet, pa i mene, dovevši u pitanje završetak projekta.
»Kratak« za milijun eura
Izgradnja prve faze hotela počela je 2006. godine i to vlastitim ulaganjem od 2,5 milijuna eura te uz 2,65 milijuna eura kredita HBOR-a iz programa »Poticaj za uspjeh«. Tim sam novcem realizirao 90 posto ukupne investicije, a za drugu fazu – točnije za opremanje objekta, parkiralište, okoliš i obrtna sredstva – potrebno je još prema troškovnicima milijun eura. Kada smo potkraj 2008. godine došli u Hypo banku po kredit za II fazu, tada se povrh recesije promijenio vlasnik, menadžment i poslovna politika banke, čime mi postajemo kolateralna žrtva tih promijenjenih okolnosti. Banka odustaje od financiranja druge faze projekta i traži povrat postojećeg kredita, tako da mi se život pretvara u pakao, očaj, agoniju, noćnu moru, koja nažalost do danas, nakon gotovo pet godina, još nije okončana. Vratio sam banci s kamatama do 31.10. 2009. godine oko 500.000 eura kredita. Da nisam vjerovao u projekt, ne bih ga vraćao. Onog trena kada više nisam mogao zbog objektivnih razloga vraćati kredit, Hypo banka je raskinula Ugovor o kreditu, stavila cijeli ostatak kredita u dospijeće, blokirala račun Simele kao dužnika (27 mjeseci), a kasnije i obrta Forma kao jamca platca (17 mjeseci ). Tim nerazumnim činom je obrt Forma sa 30 zaposlenih i solidnim zalihama gotovih stanova za tržište uništen, jedva je preživio do danas, ali je, da bi se oporavio, bio prisiljen ući u Predstečajnu nagodbu, koja je sada u tijeku.
Gorski kotar je prava turistička oaza za investitore ulagače. Želim živjeti a ne umrijeti, želim dovršiti hotel, želim iza sebe ostaviti čiste račune, želim sadašnjim i budućim generacijama na njihovo veliko zadovoljstvo, ponos i sreću, ostaviti ovaj profitabilan i hvale vrijedan turistički proizvod da ih zauvijek povezuje sa svijetom kroz kulturnu i ljubaznu turističku ponudu uz obostrano zadovoljstvo u uživanju domaćih i stranih turista. Želim da zajedno slavimo veliki uspjeh i zajedničku pobjedu u očuvanju, razvijanju i njegovanju prirodne baštine kroz turističku djelatnost u Vrbovskom i Gorskom kotaru. Želim! Želim! Želim! Ali bez vaše pomoći i ljudskosti, sve su moje želje uzaludne. Ovo je moj posljednji poziv u pomoć, nadam se da razum i ljudska dobrota neće dopustiti da ovo bude moj posljednji oproštajni pozdrav sa životom i s vama – napisao je mr. sc. Simeon Galić, dipl. iur.
Hypo banka je nakon iscrpljujućih pregovora početkom 2012. godine reprogramirala postojeći kredit u iznosu od 2.522.000 eura do 1. 11. 2021. godine i odblokirala račune obje tvrtke. Zauzvrat sam joj morao dati u hipoteku i posljednja četiri stana u Matuljima, stan u Rijeci, kuću na rijeci Kupi i stambeni objekt na Hambarištu. Sva ta imovina je prema poslovnim knjigama u vlasništvu obrta Forma kao jamca platca, bez obzira što je vrijednost hotela prema procjeni ovlaštenog procjenitelja banke dosta veća od iznosa kredita, banka mi je uzela sve što sam godinama stvarao, upropaštena su dva zdrava gospodarska subjekta, ali doveden u pitanje i moj život. Na taj crni scenarij sam bio prisiljen, jer nisam imao izbora i ovo mi je rješenje ponuđeno po sistemu – uzmi ili ostavi.
Pet godina borbe
Od početka 2009. godine do danas obišao sam mnoge banke, neke i u više navrata, u uvjerenju i nadi da će prepoznati sigurnost ulaganja u ovaj zasigurno profitabilan hotel, kao novi turistički proizvod u Gradu Vrbovsko i Gorskom kotaru, proizvod koji će u ovom dijelu brdsko-planinskog područja Gorskog kotara, svojom vrhunskom i visokokvalitetnom ponudom dočekati i ljubazno ugostiti domaćeg i stranog turista, koji će uživati u atrakcijama i ljepoti prirode, aktivnom i atraktivnom odmoru u prirodi, čistom zraku, visokokvalitetnoj gastronomiji, »anti-stresnim programima« u prirodi i slično. Dovršetak hotela omogućio bi i zapošljavanje oko 20-25 radnika direktno i još toliko indirektno, čime bi se zaustavio odljev mladih, obrazovanih, stručnih i kvalificiranih kadrova. To bi bio značajan doprinos smanjenju dosta visoke stope nezaposlenosti u ovom gospodarski nerazvijenom, ali turistički atraktivnom i prirodnim ljepotama očaravajućem kraju.
U svim bankama naišao sam na nerazumijevanje i skepticizam koji se ispriječio poput željezne zavjese, između tako vrijednog i važnog projekta za gospodarstvo lokalne zajednice i regije i potrebnog novca za dovršetak hotela, što čini tek oko 16 posto ukupne investicije i omogućava otvaranje hotela u roku od tri mjeseca od osiguranja II faze financiranja dovršetka. Banke su me upućivale kako je jedino logično rješenje u Hypo banci, jer je ta banka u projektu i hipotekama na imovini. Naravno da danas, nakon pet godina iscrpljujuće borbe za ovaj projekt u koji sam uložio sve, pa i svoj život, nisam više u mogućnosti ispuniti sve zahtjeve i standarde banaka i dati im zadovoljavajući odgovor na njihova pitanja, zato mi je potrebna pomoć.
Izvucite me iz pakla
Uvjeravam Vas da je pomoć opravdana i nimalo rizična, posebno ako se uzme u obzir da se jedino turizam kao gospodarska grana u našoj zemlji pokazao i dokazao da je otporan na sve oblike kriza i stalno je u porastu. Sve opcije pomoći za cjelovito rješenje ovog problema dolaze u obzir do 16. listopada ove godine. Moguće rješenje vidim na relaciji HYPO-HBOR-HAMAG INVEST-MPO-MT-MRR i EU fondova ili molim vas, nađite neko drugo rješenje, izvucite me iz pakla, spasite mi život, ne mogu sam jer sam se jako umorio u proteklih i teških pet godina.
Znam da se danas mnogi ljudi u Hrvatskoj susreću s brojnim problemima. To se posebno odnosi na male poduzetnike, kakav sam i ja, koji žele učiniti nešto korisno za zajednicu. U tim nastojanjima nije uvijek moguće postići cilj bez poslovnog rizika. Ja sam ušao u rizik polazeći od vjere u stabilnost poretka i korektan odnos banaka prema malim investitorima. Očito sam se u tome prevario i svjestan sam posljedica, ali se i dalje nadam da ćemo uz vašu dobrotu i pomoć završiti i staviti u funkciju ovaj, za zajednicu veoma profitabilan i veoma važan turistički proizvod. Svjestan sam okolnosti koje su to do sada onemogućavale, ali mislim da na ovom svijetu ima dovoljno ljudske dobrote kada čovjeku treba pomoći u nevolji, pogotovo kada misli i radi u interesu zajednice.
Kada bih se ponovo rodio, uradio bih isto, bez obzira na nesreću koju sam proživio u ovih pet godina, jer sam siguran u potencijal i značaj koji ovaj projekt nosi u sebi za ovaj kraj i širu zajednicu. Bilo bi veoma tužno da se dogodi suicid, ali ako bi do njega ne daj Bože došlo, to ni u kom slučaju ne bi bilo samoubojstvo, nego ubojstvo čovjeka – nosioca projekta kojega je Društvo ubilo njegovom vlastitom rukom, zato što je radio u njihovom interesu, i to samo zbog nerazumijevanja i nečinjenja, odnosno nepoduzimanja aktivnosti da mu se pomogne, ponašajući se kao da se radi o njegovom osobnom, privatnom, a ne zajedničkom i širem društvenom interesu.
Križni put popločen iglama
Napominjem i podsjećam da je ovo i prvi hotel kao novi turistički proizvod po veličini, kategoriji, programima i visokosadržajnoj ponudi u Gorskom kotaru i baš zato što je prvi prolazi Golgotu koju su nekada prolazili prvoizgrađeni hoteli u drugim dijelovima naše zemlje. U vrijeme kada su se gradili kao prvi, nisu naišli na odgovarajuće razumijevanje jer ljudi vjeruju samo u ono u što se uvjere, postojao je opravdani ili neopravdani skepticizam koji je sastavni dio ljudske naravi, ljudi nisu vjerovali, to je otežavalo situaciju nositeljima takvih projekata jer su morali ulagati više napora da bi došli do cilja i na obostrano zadovoljstvo uvjerili javnost i druge aktere u svom bližem i daljem okruženju u ispravnost i opravdanost svog gospodarskog poduhvata.
Taj križni put popločen iglama prolazim više od pet godina s ovim hotelom i nije mi žao jer će onima koji se odluče investirati u nove turističke proizvode visoke kategorije u Gorskom kotaru, biti mnogo lakše – piše u svom dopisu mr. sc. Simeon Galić, dipl.iur.
