Vlasnici pilane Ivica i Edo Uremović u pomoć pozvali Grad Novi Vinodolski

Politika Hrvatskih šuma uništava pilanu u Brezama

Anto Ravlić

S tek deset posto šume posječene na području Novog, pilana je uspješno radila i izvozila u Japan. Tada se kvota reže na pola i pilani prijeti kraj 

BREZE » Nekad je Novi Vinodolski živio na plećima DIP-a. U drvno industrijskom poduzeću, trećem po veličini u bivšoj državi, kruh je zarađivalo 500 radnika. DIP je odavno propao, a s njim i radna mjesta. Sve što je ostalo od DIP-a su sjećanja i pilana u Brezi u kojoj je zaposleno 20 ljudi, uglavnom ljudi iz zaleđa koji nemaju gdje naći posao. U Brezama zovu u pomoć tvrdeći da će pogrešna politika države odnosno Hrvatskih šuma posjeći i pilanu u Brezama i radna mjesta.     Vlasnici pilane, Ivica i Edo Uremović, u pomoć su pozvali i Grad Novi Vinodolski. Gradonačelnik Oleg Butković posjetio je pilanu u Brezama i razgovarao s Uremovićima o problemima koji muče i Gorski kotar. Pilana je godinama dobro funkcionirala u teškim uvjetima. Bez vode, po velikoj zimi, na 800 metara nadmorske visine. Tržište i plasman nisu problem, iz novljanskih šuma poluproizvodi putuju za Japan u toliko željeni izvoz. Potražnja je velika i pilana ne bi trebala imati nikakvih problema. No, problemi su iskrsnuli tamo gdje bi se najmanje očekivalo. Sirovine nema dovoljno, bez obzira na to što su Breze okružene nepreglednim šumskim prostranstvima. Naravno, šume ima dovoljno, no Hrvatske šume su novom politikom srezale Uremovićima kvote. Pilana u Brezama je prerađivala deset tisuća kubika godišnje, što je deset posto od 100 tisuća kubika koliko se godišnje posječe u šumama na novljanskom području. Uremovićima prema novim pravilima ostaje tek pet tisuća kubika. Oko 95 tisuća kubika iz novljanskih šuma prerađivat će se negdje daleko od Breza i Novog Vinodolskog.   

Velika nelogičnost




– S pet tisuća kubika ne možemo funkcionirati. Bit ćemo prisiljeni otpuštati ljude. A zašto? Jer je netko odredio da možemo dobiti samo pet posto šume koja se posječe na području Novog Vinodolskog. Ove godine nismo pilili tri mjeseca i kako sad stvari stoje, nećemo još četiri-pet mjeseci. Tko će nas čekati? Izgubit ćemo tržište i onda možemo staviti ključ u bravu. U blizini Breza sve se sječe, a mi to možemo samo gledati, jadaju se braća Uremovići koji su posao naslijedili od oca Ivana. 


   Vlasnici pilane upozoravaju na veliku nelogičnost. Šumama Novog Vinodolskog i Crikvenice gospodari Uprava šuma Senj. Dakle, resursima Novog Vinodolskog i Primorsko-goranske županije gospodari se iz Ličko-senjske županije. Smatraju logičnijim da novljanskim i crikveničkim šumama gospodari Uprava šuma Delnice, dakle da sjedište bude u domicilnoj Primorsko-goranskoj županiji. Upozoravaju da Ličko-senjska županija ima dvije uprave šumarija, u Senju i Gospiću, a Primorsko-goranska županija jednu, u Delnicama. 


   – U bivšoj Općini Crikvenica, koju danas čine gradovi Crikvenica i Novi Vinodolski te Vinodolska općina, posječe se 130 tisuća kubika šume. Mi ne možemo dobiti niti četiri posto. Druga županija upravlja bogatstvom Primorsko-goranske županije, tuže se u Brezama objašnjavajući da Novi Vinodolski ima više šuma nego Senj. 


   Gradonačelnik Novog Vinodolskog Oleg Butković smatra da se mora naći rješenje koje će voditi računa o radnim mjestima, a time i o očuvanju života u novljanskom zaleđu.   

Potpora župana Komadine




– Razgovarao sam sa županom Zlatkom Komadinom koji nam je dao podršku. Grad Novi Vinodolski će Vladi Republike Hrvatske i Hrvatskim šumama poslati apel kojim će tražiti da se preispita i promijeni aktualna politika te zaustavi uništavanje pilane u Brezama i radnih mjesta, rekao je Butković u Brezama nakon što se s Uremovićima vratio s jednosatnog obilaska šuma u zaleđu Breza. 


   Butković je upozorio da se radi o pilani odnosno poduzeću koje uredno plaća sve svoje obaveze i koje nema duga te da je to još jedan argument više u borbi za pilanu udaljenu 17 kilometara od mora. 


   Uremovići ističu da se ne radi samo o gospodarskom problemu već da sudbina pilane ima i ljudsku dimenziju. 


   – Ljudi koji rade kod mene nemaju izbora. Gdje će naći posao. Sve su to ljudi iz mjesta kroz koje prolazimo svaki dan. Tko će sutra proći pored tih ljudi, nakon što budemo prisiljeni dati im otkaz, pitaju se Uremovići.