– Nastojanje da se kroz predavnja, komunikacijske treninge i zajedničke analize unaprijedi razina usluga koje posjetiteljima na ovaj ili onaj način »isporučju« djelatnici kompanije kakva su Hoteli Krk, rezultat je svijesti menadžmenta kako tim ljudima često uistinu nije lako te kako su, silom prilika, mnogi među njima u jeku sezone izloženi posvemašnjim psihofizičkim naporima i stresu s kojim se u nemalom broju slučajeva teško i zahtjevno nositi na način da zbog takvih okolnosti ne pati ljubaznost i odnos prema gostima, objasnila nam je Tešin, komunikacijska trenerica tvrtke »Max Fin Zagreb/Rijeka«. Teško je ostati ljubazan, staložen i nasmijan kad si suočen s presingom svakodnevnog posla koji, znaju svi koji rade u turizmu i ugostiteljstvu, u jeku sezone nerijetko uzima cijelog čovjeka, svo njegovo vrijeme i energiju, nastavlja naša sugovornica ističući kako je spremnost na provedbu takvih oblika profesionalnog usavršavanja, u mjeri u kojoj je demonstriraju krčki hotelijeri, najbolji znak da se ljubaznosti i profesionalnosti na Boduliji poklanja izuzetna pažnja. Nesretan slučaj djelatnice krčkog TZ-a koja je nepromišljenim i krajnje nekorektnim postupanjem bacila ljagu na sve turističke djelatnike ovog grada i otoka primjer je kako se samo jednim, izoliranim negativnim događajem može poništiti i skriti sve ono vrijedno, kvalitetno i dobro što svakodnevno u svoj rad i odnos s gostima unose stotine, pa i tisuće ljudi koji predano rade svoj svakodnevni posao, nastavlja Tešin. 

  Tesanje vještina

Vidljivi pomaci

A da sve skupa već rezultira vidljivim pomacima nabolje, potvrđuje nam Tatjana Frančišković na čiju se inicijativu spomenuti projekt u Hotelima Krk i počeo provoditi. – Pričati o ljubaznosti i radnoj motivaciji u uvjetima kad u hotelu odsjeda smo nekoliko gostiju, sasvim je nešto drugo u odnosu na situaciju kad je hotel, kao što je to danas slučaj, potpuno pun i kad ljudi »pucaju po šavovima« od posla. Razvijanje svijesti da su svi naši zaposlenici jednako bitni za konačnu sliku o našim hotelima, tvrtki, gradu, čak i zemlji, koju će sa sobom kući ponijeti naši gosti, praksa je koja bi u nas trebala biti znatno prisutnija i to ne samo u tvrtkama iz hotelijerske branše. Samo jedan ljubazni policajac, prodavač u trgovini, jednako kao i nasmiješeni i za razgovor raspoloženi recepcioner ili pak konobar, mogu napraviti čuda jednako kao što i u najluksuznijem hotelu sve može pasti u vodu pokaže li netko od zaposlenika gostu da »nije njegov dan«. Razvijanje svijesti da smo svi mi ti koji činimo razliku između prosječnog i odličnog te da smo svi jednakovažni kotačići u mehanizmu od kojeg živimo, važan je dio poslovne politike ove tvrtke koja, za razliku od mnogih turističkih kompanija, ne zaboravlja važnost zaposleničke ljubaznosti, susretljivosti, kao i razvijanja njihovih stručnih kompetencija te jezičnih vještina, zaključuje Frančišković.