Otočani su u ulicama starog grada pokazali kako se nekad živjelo i radilo, kakvim su se zanatima ljudi bavili, ali i kako zabavljali. I što je prije nekoliko stotina godina bilo na menijima rapskih kućanstava
RAB Vatra iskri u jednom kantunu na ognjišću kovača, s druge strane mirišu upravo gotovi šuljčići, a tamo dalje na ruke se predu niti vune… Rab je u pravom smislu riječi uronio u Srednji vijek. Naime, u gradu četiri zvonika, održana je druga večer Rabske fjere posvećena, reklo bi se – puku i zanatlijama. Otočani su tako ponovo u ulicama starog grada pokazali kako se nekad živjelo i radilo, kakvim su se zanatima ljudi bavili, ali i kako zabavljali. I što je prije nekoliko stotina godina bilo u menijima.
Dio predstavljanja otočke tradicije je bio i jedan, vrlo miran tovar imena Charlie, a neočino je bilo vidjeti i dva prava sokola. Njih su iz Šibenika doveli Alemka Škugor i Emilio Menđušić, članovi udruge Sokolarski cintar. Otkrili su kako su se nekad ove ptice uzgajale iz puke potrebe.
– Sokolarske ptice su služile za lov, a ne za zabavu. Jednostavno je to bio način kako doći do hrane, kazali su ovi sokolari iz Šibenika dodajući kako ove ptice svakog dana moraju letjeti, ali kako ne zahtijevaju previše posla. Inače, zovu se Ali i Braco.
Rabska torta
A jesu li crtali ptice ili možda barke, ostala je nepoznanica, međutim, mališani Dječjeg vrtića Pahuljica bili su vrlo vrijedni. Kao i svake godine. Ove godine mališani su tako na Fjeri crtali ugljenom, izrađivali ukrase od lavande i ostalo.
U subotu, 27. srpnja, na Blagdan sv. Kristofora posljednji je dan Fjere. Ujutro u 9,30 sati bit će procesija s moćima svetog Kristofora, dok je uvečer u 21 sat na Trgu sv. Kristofora veliko finale uz Rapske viteške igre.
Velika »fila«, pak, nije jenjavala cijelu večer pred nekadašnjom »srednjevjekovnom slastičarnom«. Naime, u radionici gospođe Vilme Brna cijelu večer ponovo se moglo kušati poznatu Rabsku tortu, ali i šuljčiće. Za 15 kuna tako se moglo dobiti izvrsni u ulju pečeni kruh s pršutom.
– Šuljčići su ustvari starinske pogačice. Tijesto je isto kao i za kruh, s time da se šuljčiće napravilo prije nego se ispeklo kruh. Dičici je to bilo omiljeno. Inače, mogu se jesti i na slatko i na slano. Najbolji su oni s pršutom, pojasnila je Brna.
Na pitanje kako se rapske delicije sviđaju gostima, kazala je kako su oduševljeni svi, a najviše, naravno, gurmani Talijani.
Ne bi čovjek povjerovao, ali dimilo se i pušilo i iz kotlića srednjevjekovnih – gubavaca, kojima je ruku dao i poznati Masterchef Šime Sučić. Iako, otkrio nam je Šime na Pjaceti, u ovoj se kuhinji kuha sve što je – nejestivo?!
Brojne riječi hvale za Fjeru, a osobito za same otočane, koji u njoj sudjeluju volonterski, bile su rečene na jučer prijepodne održanom tradicionalnom prijemu za goste sudionike. Pozdravila ih je rapska gradonačelnica Rosanda Krstinić-Gušćić istaknuvši tom prilikom kako svi oni daju svoj doprinos tome da se Fjera održava u ovakvom sjaju. Prijem je prvi put održan u ambijentu Marocchinijeva dvora, privatne kuće, čiji je dio i dvorište ustupljen za organiziranje izložbi pa je ondje upravo postavljena izložba fotografija »Fjera su ljudi«, autora Gorana Novotnyja. Uz ostale, na prijemu su bili i predstavnici Republike San Marino, Köningsbruna, Sežane, Kočevja, Pirana, Sokolari iz Šibenika i Trombunjeri iz Dubrovnika, inače prvi put sudionici Fjere.
Tako je gradonačelnica San Marina Maria Teresa Beccari kazala kako između Raba i San Marina postoje i dan danas posebne veze podsjetivši na to da su dva grada pobratimljena već 43 godine, ali i da je Sveti Marin prije 1.700 godina otišao iz Raba i osnovao Republiku San Marino, najstariju u Europi. Ujedno je i čestitala na ulasku Hrvatske u EU. Svi oni razgledali su i zanimljivu izložbu o kojoj je njen autor kazao kako je htio dočarati Fjeru kroz ljude koji u njoj sudjeluju.
– Fjera su ljudi, a ne alati. Inače, drago mi je da smo izložbu uspjeli postaviti u ovom fenomenalnom prostoru koji je idealan i za organiziranje različitih glazbenih i književnih večeri, kazao je Novotny.
– To je mala šala, ali prije dvije godine jedan je gost iz Njemačke probao i rekao da je »jelo« super, kazao je mladi Masterchef otkrivši i kako je ova grupa odlična jer nije statična te da ima nasljednika – malog Mateja.
Gubavci s gemištom
Inače, grupa Gubavci osnovana je 2005. i čini je tridesetak članova, što s Raba što iz Rijeke. Vladimir Vosnik, predsjednik ove neobične udruge, kazao je kako su htjeli pokazati da je u Srednjem vijeku postojao i taj dio života.
– Poznato je da je svojevremeno ova bolest desetkovala stanovništvo na Rabu i Krku. Čak je tada više ljudi živjelo ovdje nego danas. A turisti? Ma ne boje se, mi smo veseli gubavci, kazao je »kapo« ove vesele ekipe koja je svoje boljke, eto, liječila gemištom.
A ispod Pjacete pravi blagdan za oko i – nepce. Naime, ribari su bacili mreže, već se ribu bacilo na gradele, a hobotnica se pomalo krčkala na vatri. Je li meso ili riba, pitali su neupućeni, no na roštilju grupe Tunera iz Supetarske Drage upravo su bili odresci tune.
– Još im samo malo treba, ukazao je Milivoj Vidas iz ove, jedne od najbrojnijih grupa na Fjeri.
– Svake godine smo tu, udruga, inače, ove godine slavi okruglih 30 godina. Držimo se tradicije tako da smo pokazali žrnu za mlit fermentun, jedan naš član radi od sića vršice za ribolov, imamo i klesara, a žene čine vunu od brništre. To vam je biljka koju se moči u moru, onda tare da se odvoji vanjski plašt i ostanu vlakna i onda se radi preja. Od toga se sve delalo, roba, lancuni, vriće…, rekao je Vidas pojasnivši i zašto se udruga zove Tunera.
Naime, u Supetarskoj Dragi su nekad postojale stare tunere za lov na ovu finu ribu. Članovi ove skupine pokazali su i kako se češlja vuna, ali i pripremaju lignje. Sve u svemu, svi se volonterski uključuju zbog druženja.
– Ma svi mi imamo tijekom ljeta posla oko gostiju, ali se uvijek nađe vrimena i za ovo. Svi se lipo druže, zapiva se, drago mi je da se uključuje i puno mladih, dičice, istaknuo je ovaj član supetarske udruge.
Bez puno mudrosti, to je ono što ovu manifestaciju čini drugačijom od drugih.
