Konzervatorski odjel na HEP-ovo traženje u travnju 2013. godine očitovao se pozitivno na prijedlog postavljanja stupa na sjecištu ulica uz objekt Kneževićevih uvjetujući svoju suglasnot traženjem da postavljeni stup bude drven te da se prije kopanja temelja, a radi provođenja arheološkog nadzora, obavijesti nadležni konzervatorski odjel Ministartva kulture. U dopisu kojeg u ožujku 2012. godine potpisuje Vitomir Komen, direktor Elektroprimorja Rijeka pak stoji kako i u HEP-u postavljanje stupa na spomenutoj lokaciji drže u potpunosti opravdanim i tehnički ispravnim, tim više što se tim zahvatom situacija vraća u stanje kakvo je ondje desetljećima bilo. Jedino što danas nikome nije jasno jest zašto za sve i svakoga očito »najbolje i najpametnije« rješenje nikad nije provedeno u djelo?!

  – Problem koji nas već nekoliko godina muči i s kojim ne uspijevamo izaći na kraj vezan je uz masu elektroenergetskih kabela koji sa svih strana vise na našoj kući, građevini stiješnjenoj unutar krčke starogradske jezgre za koju smo, prije no što smo uopće mogli išta mogli početi raditi, morali ishoditi sve potrebne suglasnosti i uvjete, uključujući i one od Konzervatorskog odjela u Rijeci, službe zadužene za izdavanje uvjeta i nadzora izvedbe zahvata unutar zaštićene kulturne cjeline kakva je povijesna jezgra grada Krka, objašnjava nam Robert Knežević, inače zaposlenik Ministarstva financija.

Ispoštovali sve uvjete

– Konzervatori su, brinući se o uklapanju naših zahvata u prostor u kojem se kuća nalazi, propisali »sve živo«, uključujući i fasadnu boju, a jednako tako morali smo ispoštovati i silu ostalih, po nama sasvim razumljivih i prihvatljivih, uvjeta koji su nam naloženi glede priključenja kuće na komunalnu infrastrukturu. Jedino što nismo uspjeli riješiti i što nas i dan danas mori ostala je šuma električnih kabela koje je HEP, očito improvizirajući elektroopskrbni sustav tog dijela grada u vrijeme kad su se na tom području izvodili opsežniji komunalni radovi, prilično ležerno i »šlampavo« izvjesio po gotovo svim fasadama moje kuće. Uviđajući da kabeli ne samo da nagrđuju »ukupni dojam« kuće koju želimo iznajmljivati već i da, s obzirom na to da su u dohvatu ruke, prijete sigurnosti ljudi koji bi ljeti trebali koristiti naš objekt (za čije su stavljanje na turističko tržište Kneževići u međuvremenu ishodili sve papire op.a.), od 15. lipnja 2011. godine nadležne u HEP-u molimo i kumimo da izmjeste vodove i prilagode ih, ako već ne vizualnim, onda barem sigurnosnim pravilima i propisima, nastavlja naš sugovornik.

Kabeli su dohvativi s ulaznih terasa, a vise u snopovima koji su klinovima zakvačeni za našu kuću. Na nekim mjestima žice su čak zakvačene za limeni oluk što je apsurdno i neprihvatljivo, zaključuje Knežević ističući kako se kuću, u takvom »elektroenergetskom stanju«, ne usudi »pustiti u optjecaj«. Nesuđeni krčki iznajmljivač napominje kako je uporno, ali uvijek i vrlo pristojno te formalno, konstruktivno tražeći rješenje situacije, više puta usmeno i pismeno od HEP-ovaca tražio da izmjeste žice.

Podrška Grada Krka

Prvi službeni odgovor dobili smo 28. srpnja 2011. godine i u njemu je stajalo kako će »situacija« biti sanirana u najkraćem mogućem roku, nastavlja Knežević pokazujući nam kako unatoč tom dopisu do danas ništa nije poduzeto. Robert Knežević ističe i kako je za svakim, prema HEP-u službeno upućenim zahtjevom slijedio i niz požurnica koje također nisu urodile plodom.

  – Problem nije od jučer, ali nije ni oduvijek. Samo koji metar od dvora naše kuće, na križanju Ulice Matije Gupca (u kojoj se nalazi i kuća Kneževićevih op.a.) i susjedne Ulice Čede Žica stajao je stup na kojemu su do 1986. godine bili obješeni svi ti vodovi. Netko je u vrijeme izvođenja zahvata, uviđajući kako je kuća koju smo mi prije četiri godine kupili nepuštena i zapuštena, očito samoinicijativno odlučio sustav elektroopskrbe riješiti na način kojem svjedočimo. Rješenje na koje ukazujemo i koje je, na naše traženje dobilo otvorenu podršku Grada Krka, ali i konzervatora odnosi se na sasvim jednostavno izvedivo vraćanje stupa na lokaciju spomenutog križanja pored naše kuće, na mjesto na kojem bi sve te žice mogle biti izvješene bez da ikoga ugrožavaju, kazuje nam Knežević. Prepričavajući višegodišnju agoniju igranja gluhog telefona s nadležnima u krčkom, ali i riječkom HEP-u Knežević nam pokazuje zaključak koji je 21. veljače prošle godine potpisao krčki gradonačelnik Darijo Vasilić, a u kojem stoji kako Grad podržava njihov prijedlog te upućuje nadležne u krčkom pogonu Elektroprimorja da, iz sigurnosnih razloga ali i iz aspekta zaštite kulturne baštine, urgentno iznađu primjerenije rješenje elektroopskrbe tog dijela starogradske jezgre. O nastojanjima Kneževićevih očitovali su se i riječki konzervatori koji su u svom mišljenju konstatirali da je, ne ulazeći u predlaganje tehničkog rješavnja ovog konkretnog slučaja, uklanjanje instalacija s vanjskih fasada objekata u zaštićenoj gradskoj jezgri »poželjen zahvat«.

Odgovor iz HEP-a

I na koncu, nakon što je prije više od godinu dana i iz samog HEP-a stigao odgovor kako je seljenje mreže na stup (koji bi trebao biti vraćen na svoju raniju lokaciju) i za njih u načelu prihvatljivo rješenje, nitko od nadležnih ne čini ništa tako pa tako mi još jedno ljeto dočekujemo upleteni u mrežu električnih kabela, ali i jalovog birokratiziranja. Iz takve nas situacija, nažalost, možda sad napokon ispetlja sudska tužba koju smo nedavno podnijeli, zaključuje višegodišnjim ratom s inertnim sustavom već pomalo umoran Knežević.