Recept je jednostavan, smatra Dragutin Crnković, koji naglašava da ova četiri mandata nisu bila laka, ali da je učinjeno mnogo, posebno kad je riječ o infrastrukturi, te da ne bi bilo dobro da se male općine ukinu
BROD MORAVICE Nakon svibanjskih izbora za lokalnu samoupravu u svoj peti mandat na čelu Općine Brod Moravice krenuo je Dragutin Crnković, postavši time najdugovječniji načelnik u Gorskom kotaru te jedan od najuspješnijih na području Primorsko-goranske županije i Hrvatske. Koji je recept tako dugovječne vlasti, pitamo Crnkovića koji je na čelu Brod Moravica od 1997. godine, a privede li novi mandat kraju, ispunit će punih 20 godina obnašanja dužnosti načelnika:
Znatno napredovali
Kakva je ocjena kad usporedite Brod Moravice te ’97 godine i danas, 2013. godine?
– Ova četiri mandata nisu bila nimalo laka i koštala su me puno živaca. No, nije mi žao. Ponajprije stoga jer je i golim okom vidljivo da smo u tih 16 godina zaista bitno unaprijedili komunalnu infrastrukturu, od brojnih lokalnih prometnica koje smo uredili pa do vodoopskrbe i kanalizacije. Oko 55 milijuna kuna utrošeno je na te poslove, a oni na vrijednosti dobivaju ako se zna da smo kraj sa velikim brojem malih naselja i malih lokalnih prometnica (36 km nerazvrstanih cesta). Sve to povezati asfaltiranim cestama i vodoopskrbnim sustavom zaista nije lako. Svakako, puno je pomogla činjenica da smo dobili status općine od posebne državne skrbi. Bez pomoći države i županije ne bi sve to skupa išlo, ali mi tu pomoć i ne bismo mogli tražiti da nismo imali svoju općinu. No, možda naš razvoj najbolje potvrđuju brojke vezane uz proračun. U trenutku kad sam 1997. godine preuzeo rukovodstvo Općinom Brod Moravice, na žiro računu bilo je desetak tisuća kuna. Danas nam je proračun oko 4 milijuna kuna. Znam da je to u odnosu na druge lokalne samouprave malo, ali ipak pokazuje kako smo itekako napredovali.
Proračun vam je solidan pogleda li se činjenica da – za razliku od brojnih drugih lokalnih samouprava, pa i nekih u Gorskom kotaru – imate jako malo uposlenih u općinskim službama.
Dobra suradnja s PGŽ-om
Jedna od odlika vaših mandata je da ste, iako ste kandidat HDZ-a, redovno imali dobru suradnju s Primorsko-goranskom županijom gdje je na vlasti stalno SDP. Kako ste nadvladavali te razlike?
– Volju birača treba poštovati. Mi godinama pobjeđujemo u Brod Moravicama, a SDP je dominantan na razini županije. To je volja birača i ja to poštujem. Zlatko Komadina je i moj župan bez obzira što dolazi iz meni suparničke političke stranke. To mi nikada nije bio problem i uvijek sam sa Županijom, posebno baš sa Zlatkom Komadinom, odlično surađivao. Velike zasluge za to svakako ima i sam Komadina koji je najbolji mogući primjer političke kulture i zrelosti. Za nedavne kampanje posjetio je Brod Moravice i dao podrešku koaliciji SDP-HSU, ali je navratio i do mene, i to ne u ured, nego u kuću i čestitao mi na ženidbi sina. Bilo bi mi drago da oporba u mojoj sredini ima zrelost i kulturu župana Zlatka Komadine. Mislim da smo baš zbog takvog stava i uvažavanja različitosti, dugovječni i on i ja.
I protekle ste izbore dobili vrlo uvjerljivo, a niste održali niti jednu tiskovnu, niti se predstavljali biračima. Kako to?
– A što se imam predstavljati? Nakon četiri godine rada u maloj sredini kakva je Brod Moravice, biračima je jasno tko je tko. A ja ne radim četiri, već 16 godina. Zato u kampanju gotovo nikada ne idem kroz tiskovne i javne istupe. Znam da je to u većim mjestima i gradovima potrebno, ali ovdje gdje se svi znamo, ne trebam nikome soliti pamet.
Dokazali smisao postojanja
– Dođe li do ukidanja malih općina poput Brod Moravica, Skrada, Fužina, Mrkoplja… vratit ćemo se tridesetak godina unatrag i iznova biti vrlo siromašni. Siguran sam, a to nije teško provjeriti, kako su sve goranske lokalne samouprave tijekom proteklih dvadesetak godina sadašnjeg sustava lokalne samouprave dokazale smisao postojanja. U svakoj od općina i gradova napravljeno je jako puno na području komunalne infrastrukture i siguran sam da bi, da nije bilo tog rukovođenja i odlučivanja iz srca tih sredina, danas stanje bilo daleko gore. Uz to, sve su goranske općine ili gradovi sami osiguravali sredstva za svoje uposlene i za niz drugih aktivnosti, a tek za značajnije i financijski zahtjevnije projekte tražili smo pomoć županije i države, a to je uobičajeno i u Europi. Nisam protiv ukidanja onih koji ne mogu opstati i koje država mora dotirati tako da osigurava plaće uposlenicima, ali svi koji mogu samostalno opstati trebaju nastaviti s radom jer će sigurno znatno kvalitetnije znati procijeniti što je njihovoj sredini potrebno te naći sredstva za realizaciju.