Razdoblje od 1973. do 1989. bile su izvanredne godine. Praktički od 7. siječnja do Uskrsa zabilježena je stopostotna popunjenost, a za ljetnih mjeseci bilježio je i veliku izvanpansionsku potrošnju
Proteklih dana počeli su radovi na rušenju hotela Zagreb na opatijskoj Slatini. Riječ je o jednom od najstarijih opatijskih hotelskih objekata koji je izgrađen još u 19. stoljeću, a kasnije u više navrata nadograđivan. Posljednjih desetak godina zatvoren i zapušten hotel pretvorio se u derutno zdanje, zbog čega je prijetilo urušavanje i opasnost za prolaznike. Zbog toga su sadašnji vlasnici, Liburnia Riviera Hoteli, nedavno odlučili srušiti ovaj objekt koji je kroz cijelu povijest turističke Opatije bio dio vizure Slatine i njenog trga, na čijoj je jednoj strani grandiozni hotel Palace, a na drugoj hotel Zagreb.
Hotel Zagreb izgrađen je 1888. godine i imao je funkciju vojnog lječilišta, odnosno bio je jedan od prvih sanatorija u Opatiji. Njegov izgled bio je drugačiji od današnjeg, a u vrijeme talijanske vlasti na našim prostorima doživljava velike arhitektonske preinake i nosi naziv hotel Continentale. Dodatne preinake i dogradnja događaju se nakon Drugog svjetskog rata. Hotel je imao i svoju depandansu (Villa Marina) koja je poslije pripojena objektu.
Jednog dana u hotel Zagreb stigla je grupa Norvežana. Umjesto 80 najavljenih gostiju, agencija je u Opatiju dovela njih 120. Bila je špica sezone i u Opatiji nije bilo mjesta. Imali smo mjesta za njih 80-ero, a na nagovor Generalturista dopustili smo da na večeri na terasi budu svi, dok se ne pronađe rješenje za smještaj. Drugi dan opatijski turistički novinar u vašem listu objavljuje kako su gosti hotela smješteni u Domu umirovljenika na Kantridi – što je bila istina. Međutim, krivac nije bio hotel Zagreb, već agencija koja je mimo dogovora odlučila u Opatiju dovesti 40 gostiju više bez najave. Tada sam morao urgirati kako bih dao svoje objašnjenje i zamolio sam novinara za razgovor te objasnio mu čija je to pogreška bila – anegdota je koju nam je ispričao Milan Korolija.
U potrazi za svjedocima vremena kada je hotel Zagreb živio punim plućima, u kojem su generacije opatijskih hotelijera i ugostitelja svojim radom gradile turistički imidž grada, naišli smo na Milana Koroliju, bivšeg dugogodišnjeg direktora hotela Zagreb.
Gosti iz Nizozemske
– Kada sam preuzeo hotel u svoje ruke, na početku sedamdesetih godina prošlog stoljeća, objekt je bio u dosta lošem stanju te je uslijedilo uređenje unutrašnjeg dijela, fasade i depadanse iza hotela. Nastavili smo cjelogodišnje poslovanje, a u tim godinama imali smo vrlo dobar posjet nizozemskih grupa koje su u punom kapacitetu koristile objekt sedam mjeseci u godini. Ipak, radilo se cijelu godinu jer smo imali i ugovor s Thalassotherapijom, čiji su pacijenti bili smješteni i u našoj hotelskoj kući – prisjeća se Korolija. Godine 1976. današnji hotel Opatija istupa iz Brodokomerca i spaja se s hotelijerstvom Kvarner Expressa te potpada pod OUR Zagreb – Esplanade (današnji hotel Mozart), a Korolija postaje direktor ta tri objekta. Razdoblje od 1973. do 1989. bile su izvanredne godine, tvrdi Korolija, a popunjenost hotela B kategorije bila je 300 dana u godini. S gostima koji su dolazili u Thalassotherapiju i domaćim gostima iz unutrašnjosti (s područja tadašnje Jugoslavije) hotel je i zimi bio popunjen.
– Praktički od 7. siječnja do Uskrsa zabilježena je stopostotna popunjenost. S obzirom na to da je hotel imao parkiralište te bio na frekventnom mjest u gradu, za ljetnih mjeseci bilježio je i veliku izvanpansionsku potrošnju. Često su grupe prolaznika dolazile na ručak, a s obzirom na veliku salu koja je izgrađena kada je depandansa spojena s hotelom, bilo je to i mjesto brojnih vjenčanja, radnih sastanaka i skupova. Poslovanje je zaista teklo bez ikakvih problema. No, na samom kraju 80-tih, odnosno početku devedesetih godina, hotel Zagreb napravio je najveći korak odlasku u povijest. Dolaskom prognanika i izbjeglica iz ratom ugroženih područja, hotel je godinama bio njihov privremeni dom. To je za sam objekt bila propast, hotel je iscrpljen i doveden do današnje situacije – prisjeća se Korolija koji je bio direktor hotela do 1989. godine.
Milutinović, Čajkovski, Zebec…
Korolija podsjeća da su prije njega hotel Zagreb vodili danas pokojni Boris Lunaček, Miro Ivančić, Mario Poščić, sve legende opatijskog hotelijerstva, a potom od 1970. godine hotelom upravlja Korolija. U vrijeme direktora Lunačeka napravljena je nadogradnja kata na prednjem dijelu zgrade i uređena je terasa na mjestu koje se prije nalazilo rukometno igralište. Mnoge starije generacije Opatijaca to rukometno igralište pamte i po nogometnim susretima između predstavnika opatijskih klubova i nekih najboljih nogometaša tadašnje Jugoslavije koji su se u Opatiji zatekli na pripremama. Upravo na tom šljunčanom igralištu nekad su s Opatijcima igrali svjetske klase kao Milutinović, Čajkovski, Zebec…
Mnogi danas vremešni Opatijci pamte vrijeme svoje mladosti, polovicom šesdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća, kada se odlazilo na popularne plesnjake na terasi hotela Zagreb gdje su svirali domaći bendovi. Korolijina sjećanja, kao i brojnih djelatnika tog opatijskog hotela koji je već dugi niz godina izvan funkcije, s rušenjem objekta otići će u povijest. Korolija kaže kako je već ranije taj hotel bio predviđen za rušenje i kako je postajalo idejno rješenje za novi hotel na centralnom trgu s podzemnim prolazom do kupališta Slatina. Ipak, taj projekt je otpao jer je tada prednost dobila odluka da se izgrade hoteli Admiral u Opatiji i Excelsior u Lovranu.
