Certifikat vrijedi dvije godine, nakon čega se ponovo revaluira. Prvi i zasad jedini kamp u Hrvatskoj koji ima Ecocamping certifikat je Glavotok na otoku Krku, ali smo u suradnji s KUH-om odradili audit u još desetak kampova, potencijalnim kandidatima – kaže Walter
Kamp Glavotok na Krku prvi je u Hrvatskoj postao eko kamp. Naime, ovaj je kamp dobio certifikat Ecocamping istoimenog međunarodnog udruženja koje promiče održivost i ekologiju u kampovima. O tome što je to ustvari održivost kampova, odnosno što se pod tim podrazumijeva, koje su prednosti takvog sustava u kampovima i kakvo je uopće trenutačno stanje u hrvatskim kampovima, razgovarali smo s Marcom Walterom, direktorom Ecocampinga, i to na 7. kongresu hrvatskih kampista u Malom Lošinju gdje je gostovao. Na početku razgovora Walter je istaknuo kako su od kvarnerskih kampova, u procesu dobivanja Ecocamping certifikata još tri kampa – Baldarin u Nerezinama, creske Kovačine te krčki kamp Krk.
Možete li pojasniti čime se ustvari bavi udruženje Ecocamping?
– Ecocamping je udruženje koje promovira održivost u kampovima na području Europe. Postoji već 15 godina. U početku je Ecocamping bio primarno projekt Europske unije za razvoj sustava upravljanja održivim razvojem prvenstveno namijenjenih kampovima i taj je projekt trajao od 1999. do 2001. Projekt je bio vrlo uspješan jer su se brojne regije počele uključivati u Ecocamping certificiranje. U 2002. smo stoga osnovali udruženje koje su činila udruženja vlasnika kampova, proizvođača, trgovaca, ali i samih kupaca, odnosno kampista te nekih organizacija koje se bave zaštitom okoliša. Ideja je, dakle, povećanje održivosti u kampovima. Što to konkretno znači? Naravno zaštitu okoliša, ali i društvenu i ekonomsku održivost. Dakle, želimo sustav postaviti tako da zadovoljimo potrebe očuvanja prirode i okoliša, ali i potrebe samih gostiju jer oni naravno donose novac te same kompanije koja želi ostvariti profit. To je moguće.
Veća profitabilnost
Je li doista moguće pomiriti sve te interese?
– Postoje istraživanja na nacionalnoj i EU razini koja dokazuju kako osobito u kampovima, ali i u drugim tvrtkama, koje uvedu sustav upravljanja održivim razvojem postižu veću profitabilnost i uspješnost u poslovanju nego drugi poslovni subjekti. To je dobro i može se objasniti nizom promjena. Naime, poslovni subjekti revidiraju troškove. Od troškova energenata i zbrinjavanja otpada, korištenja vode, do potrošnje deterdženata. Isto tako, djeluje se na organizaciju koja postaje efikasnija jer se uspostavljaju jasnije podjele zadaća i odgovornosti za njihovo ostvarenje. I to posljedično također povećava profitabilnost. Dakle, koristi su višestruke. Vlasnici naravno moraju biti motivirani za uvođenje ovog sustava. U tom slučaju smo tu mi i Kamping udruženje Hrvatske kako bismo pomogli uvođenje sustava. Vrlo je bitno reći kako je sustav moguće primijeniti u najrazličitijim kampovima, bez obzira na to jesu li veliki, srednji ili mali. I to zato jer je sustav vrlo fleksibilan te se svakom partneru pristupa individualno.
– Naravno. Regionalnost je vrlo važan dio održivosti. Vidio sam da mnogi kampovi doista koriste lokalne proizvode, a posebno je zanimljivo što neki sami proizvode svoje proizvode poput maslinova ulja. To je stvarno sjajno. Bitno je raditi s lokalnim proizvođačima, ne samo zbog okoliša već i zbog zadovoljstva gostiju. Turist, koji dođe u Hrvatsku, ne želi kupovati kineske, nego hrvatske proizvode. To je smisao svega. To je i dio vaše kulture, isto je s hranom. Drago mi je da smo u mnogim restoranima u kampovima vidjeli da se nudi domaća, autohtona kuhinja, međutim, to u pravilu ne objašnjavaju gostima u menijima. Stoga treba to naglasiti i pojasniti gostima jer im se ta autohtonost sviđa.
Kako ustvari izgleda postupak uvođenja ovog sustava i certificiranja kampova?
– Počinje se analizom stanja u kampu nakon čega donosimo set prijedloga o poboljšanju održivosti, odnosno predlažemo što se sve u kampu može napraviti da se stanje popravi. Ti prijedlozi u pravilu podrazumijevaju više od 100 elemenata i kamp sam odlučuje koje će elemente u kojem razdoblju ispuniti. Međutim, mi ne možemo vlasnicima kampova reći – morate postaviti solarne panele na krovove. To je dobra ideja, ali nije obveza. Kažemo im da je dobro uložiti u solarnu energiju ako su na području s dovoljnom količinom svjetlosti. Ne želimo da ulažu novac u nešto vezano za zaštitu okoliša ako to nije dobro za same goste te, u konačnici, za profitabilnost kampa. Ideja Ecocampinga je da pokušamo ostvariti balans svega toga. No ako uđu u proceduru, ako napreduju, čuvaju dokumentaciju i ostalo, dobiju naš certifikat.
Certifikat vrijedi dvije godine, nakon čega se ponovo revaluira. Prvi i zasad jedini kamp u Hrvatskoj, koji ima Ecocamping certifikat je Glavotok na otoku Krku, ali smo u suradnji s KUH-om odradili audit u još desetak kampova, potencijalnim kandidatima.
Kakvo ste stanje zatekli na terenu? Koliko su ustvari hrvatski kampovi svjesni potrebe zaštite okoliša i održivog razvoja?
Solarna energija
– Svi kampovi su uložili u određene elemente održivosti. Tako smo prilikom obilaska nailazili na korištenje solarne energije, na razvrstavanje otpada, edukaciju o potrebi zaštite okoliša, neke aspekte bioraznolikosti. Kod nje treba istaknuti kako se u kampovima sade lokalne, autohtone biljke što je jako dobro. Vidi se da već godinama razmišljaju i već rade na održivosti. Naravno, ima i mnogo toga što se može još dodatno napraviti.
Primjerice?
– Pa recikliranje otpada. To se počelo uvoditi, ali smo u nekim kampovima uočili kako gostima na njihovom jeziku ne objašnjavaju kako sustav funkcionira i kako treba razvrstavati otpad. A to se vrlo lako može popraviti upotrebom naljepnica s prepoznatljivim međunarodnim simbolima. Isto tako, tu je i korištenje deterdženata. Neki već koriste ekološke deterdžente, no mnogi još uvijek koriste one konvencionalne. Po pitanju prometa u kampu, u nekima od njih već se koriste električna vozila, bicikli i slično, no i tu ima prostora za poboljšanje.
A što se tiče obnovljivih izvora energije?
Rastući trend
Mislite da će ih gosti prihvatiti?
– Mislim da hoće jer se plaćaju samo te dodatne, ekstra količine vode. S takvim sustavima se potrošnja, inače, može prepoloviti. Što automatski znači da ne morate imati velike sustave za grijanje vode i slično. Štedljivi tuševi znače 7 do 8 litara vode po minuti, dok je na konvencionalnim tuševima potrošnja vode po minuti i 20-ak litara. Ako takav jedan tuš stoji 5 eura, možete izračunati koliki vam je trošak, a kolika ušteda. To su, dakle, sve ideje koje se mogu implementirati.
Koliko je ecocamping trend u Europi? Koja zemlja ima najviše ovakvih »ekoloških« kampova?
– Trenutačno certifikat Ecocamping ima 240 kampova od kojih je njih najviše u Njemačkoj. Osim toga ih imamo u Austriji i Italiji. Za sada tek jedan u Hrvatskoj i jedan u Sloveniji, no nadam se da će taj broj rasti. Ako govorimo o postotku, za sad se radi o 1 posto svih europskih kampova.
No riječ je o rastućem trendu?
– Da, jer je sve važniji za goste, ali i za institucije Europske unije. Zanimljivo je, primjerice, kako u Njemačkoj 10 do 20 posto građana čini tržište organski uzgojene hrane i taj postotak je sve veći. Samim time, oni su potencijalni gosti kampova koji su ustrojeni na načelu održivosti.
