Zovem moje prijatelje Talijane u Smokvicu i Klenovicu, pokazujem im mjesto i dobre konobe. Radim reklamu za moja mjesta u Italiji. Kažem im da nitko nema ovako lijepo more, kaže Eugenio
KLENOVICA Talijan Eugenio Forner iz Ponte Belluna, mjesta udaljenog 20 kilometara od Trevisa, teško da može zamisliti svoj život bez Hrvatske, Smokvice i Klenovice. Zaljubljenik u Hrvatsku, 52 godine je vezan poslom u drvnoj industriji uz Lijepu Našu, a gotovo svaki slobodan trenutak koristi da bi došao u svoj drugi dom na istočnoj obali Jadrana. – Prvi put sam došao u Smokvicu kad mi je sin imao šest mjeseci. Sjećam se da je gospođa Beba muzla kozu ispred nas i tek pomuženo mlijeko dala mom sinu. Tada je sve bilo drugačije, nije bilo vode – prisjeća se talijanski umirovljenik koji u Smokvicu dolazi nekoliko puta godišnje. Od prvog dolaska, kad je na tri sobe bila jedna kupaonica, do danas kad se odmara u velikoj kući, ostao je vjeran obitelji Butorac. – Dođem po zimi, za Uskrs, pa opet krajem lipnja i ostajem do kraja srpnja. U kolovozu, kad je gužva, bježim u Italiju i opet se vraćam na kraju kolovoza. U rujnu sam tu, u listopadu idem na gljive u Krmpote, a kad nestane gljiva, nestane i Eugenio, smije se i priča na dobrom hrvatskom talijanski turist koji već razmišlja kao da je domaći.
– Zovem moje prijatelje Talijane u Smokvicu i Klenovicu, pokazujem im mjesto i dobre konobe. Radim reklamu za moja mjesta u Italiji. Kažem im da nitko nema ovako lijepo more – kaže Eugenio kojem društvo često čine kćeri i prijatelji.
Kad ga pitamo da usporedi kako je bilo putovati nekad i sad, hvata se za glavu i smije. – Asfalt je bio samo do Crikvenice. Nikad stići s mojim Fiatom 1100. Pucaju gume, prašina… Sjećam se pumpe u Lici, točili smo benzin iz bačve u auto. Pet litara u bocu, pa ulijevaj u auto, i tako ponovo. Danas sam u Smokvici za tri i pol sata, kaže Eugenio koji zna sve tajne Primorja. Posebno gastronomske.
– Znamo svi gdje se jede dobra janjetina. Kod Luke iznad Senja. Ipak, moja omiljena hrana su škampi – kaže Eugenio koji voli rituale.
– Dva puta dnevno šećem od Smokvice do Klenovice. Na kavu i na ručak – kaže talijanski gost koji se tijekom svjetskog prvenstva ne osjeća kao gost, već srcem navija za Hrvatsku.
Mladen Komadina s kojim Eugenio u njegovoj konobi u Klenovici razmjenjuje gastronomske taktike, poklonio mu je zajedno sa sinom Ivanom uoči susreta s Meksikom hrvatski dres. Tema dana je bio nogomet. Obožavani škampi su ostali na tanjuru i u drugom planu. Uz svoju Italiju i Juventus, Eugenio navija i za Hrvatsku. U klenovarskoj konobi u koju rado navraća i predsjednik HNS-a Davor Šuker, Eugenio i Mladen potajno su dogovarali finale svjetskog prvenstva Hrvatska – Italija. Brazilski finale pao je u vodu nakon poraza Hrvatske protiv Meksika, no dogovor ostaje za svjetsko prvenstvo u Rusiji. Valjda se klenovarski hrvatsko-talijanski sporazum neće naći pod istragom čelnika FIFA-e. Vidjet ćemo za četiri godine
