U Malinskoj sam s prijateljima boravio tjedan dana i uživali smo u ljepoti prirode i prekrasne, tada izrazito stjenovite obale, kao i ljubaznosti domaćih ljudi. Ideju da svoj 72. rođendan proslavim na mjestu za koje me vežu danas već pomalo romantične uspomene, moja je supruga s oduševljenjem prihvatila
Među brojnih posjetiteljima malinskarskog hotela »Malin« ovih je dana i jedan po mnogočemu neobičan par britanskih gostiju.
Martin Dixon iz Essexa je zajedno sa suprugom Sally jučer ondje proslavio svoj 72. rođendan, ali i 50. obljetnicu svog prvog i dojučer jedinog posjeta Malinskoj, ali i Hrvatskoj koja mu je, unatoč činjenici da je ondje boravio prije punih pet desetljeća, ostala u uspomeni kao lijepa i posebna destinacija.
Umirovljeni dizajner koji je dobar dio svog radnog vijeka proveo radeći za jednu internacionalnu kompaniju, s četvoricom svojih najboljih prijatelja daleke 1964. godine zaputio se na, kako mu se tada činilo, pomalo avanturističko putovanje u nepoznato – u zemlju koja je za mnoge njegove zemljake tad izgledala kao daleka i nedostižna istočnoeuropska država u koju se zbog njenog »komunističkog predznaka« iz Ujedinjenog Kraljevstva tada i nije baš putovalo tako često kao danas.
Romantične uspomene
– Ni sam ne znam zašto smo se odlučili baš za Jugoslaviju i što je bilo ono što je u tom pomalo ludom društvu presudilo da se zaputimo put Malinske, povjerio nam se Dixon, ističući kako ga, unatoč činjenici da je u međuvremenu čak četiri puta proputovao cijeli svijet, put jednostavno više nikad nije doveo na plavi Kvarner.
– Ideju da svoj 72. rođendan proslavim na mjestu za koje me vežu uistinu lijepe, danas već pomalo romantične uspomene, moja je supruga s oduševljenjem prihvatila davši si truda organizirati put te upoznati naše domaćine, predstavnike hotela »Malin« (u kojemu je spomenuti Britanac odsjeo i prije 50 ljeta op.a.) s »kontekstom« našeg dolaska. Domaćini su me uistinu oduševili pravom malom predstavom koju su na recepciji izveli kad smo se supruga i ja ondje pojavili, dočekavši me kao svoga starog gosta i dobrog prijatelja. Prvotnu zatečenost njihovim osmjesima, srdačnim pozdravima i zagrljajima ubrzo je zamijenilo iskreno zadovoljstvo spoznajom da sam, ovog puta sa svojom suprugom, ponovo na mjestu kojeg se dobro sjećam i koje mi je tako duboko ostalo zabilježeno u memoriji, ispričao nam je razgovorljivi Martin, iznenadivši nas svom silom originalnih dokumenata – putnih karata, različitih potvrda, carinskih deklaracija, čak i potvrda iz mjenjačnice koje je do danas sačuvao.
– Put do Malinske do koje smo, krećući iz Geneve, koju sam s prijateljima prethodno posjetio, putovali vlakom, autobusom i trajektom trajao je punih 40 sati i već je sam po sebi bio avantura, nešto neusporedivo s našim sadašnjim putovanjem automobilom, prepričava nam simpatični Britanac iz kojeg su, za našeg kratkog druženja na rođendanskoj proslavi koju su mu organizirali vrijedni domaćini, stalno navirale uspomene.
– Ovdje smo boravili tjedan dana i uživali u ljepoti prirode i prekrasne, tada izrazito stjenovite obale, kao i ljubaznosti domaćih ljudi. Iako smo bili u komunističkoj državi koju smo zamišljali kao »strogu i zahtjevnu«, sve je ovdje funkcioniralo iznenađujuće glatko i druželjubivo. Ono što je bilo drugačije u odnosu na Hrvatsku danas, osim što primjećujem da ste u međuvremenu izbetonirali dobar dio obale, bila je i ponešto zahtjevnija administracija, dok su sami ljudi i onda, jednako kao i danas, bili gostoljubivi, otvoreni i izrazito ljubazni, zaključuje naš sugovornik, ni sam još uvijek ne vjerujući da se, nakon 50 godina, nalazi u istom mjestu, čak i istom hotelu u kojem je boravio prije pola stoljeća.
Oduševljena supruga
Jedna od brojnih zanimljivih epizoda iz njegova kratkog ali slatkog boravka na Krku tiče se i suvenira koji je sa sobom ponio kući. Pokazujući nam rukom ispisanu carinsku deklaraciju koju je na povratku, prigodom prelaska jugoslavensko-austrijske granice morao ispuniti, stoji kako je, uz ostale »drangulije«, sa sobom iz Malinske ponio i suvenir u obliku figurice – slona!
– Očito je da ste tad imali problema sa svojom suvenirskom punudom, riječi su kojima nam je, kroz salve smijeha, spomenutu spoznaju objasnio Dixon.
Od gospođe Sally doznali smo pak kako je njoj ovo prvi posjet Hrvatskoj te kako je po dolasku u Malinsku i na otok Krk konačno shvatila odakle lijepe uspomene koje je iz ovoga kraja ponio njen suprug.
– Martin se oduševio kad je shvatio da Krk danas s obalom spaja most, jednako kao i mogućnošću da, za razliku od svog prvog boravka ovdje, sad napokon obiđe cijeli otok, objasnila nam je gospođa Dixon, napomenuvši kako je i u vrijeme Martinova prvog dolaska na Krk već bila njegova djevojka, ali i da je zbog njegove tadašnje »frajerske faze«, tom prigodom nije poveo sa sobom.
– Istina je, sad sam obišao i susjedni grad Krk, bili smo i u Baški i mnogim drugim krčkim mjestima. Oduševljeni smo. Ovo je zbog venecijanske arhitekture, baš poput Veneta, samo je sve nekako ljepše i mirnije, zaključio je Dixon, napomenuvši kako je otok Krk za njega, i nakon pet desetljeća, iznova pravo otkriće. Valjda sad nećemo iznova čekati dodatnih pedeset godina da se vratimo – zaključila je Sally.
