Liburnia Classic Club organizirao je jučer svoj tradicionalni skup starih automobila. Nekoliko desetaka Oldtimera iz Hrvatske i Italije bilo je parkirano ispred hotela Milenij i privlačilo veliku pozornost šetača
OPATIJA » Oldtimer ljudima budi osmijeh. No, ne samo njegovim vlasnicima nego i slučajnim prolaznicima. Nemam ja onaj Facebook. Ali svako malo netko od poznatih javi da je vidio mog Daimlera na Facebooku nekog Japanca, Amerikanca ili Nijemca. On je svjetska atrakcija – govori Rajko Hlanuda, vlasnik Daimlera DB18 koji je davne 1952. godine proizveden u Engleskoj.
Rajko Hlanuda, sa svojim šest-cilindričnim Daimlerom, jučer je, naime, prodefilirao Opatijom, gdje je Liburnia Classic Club organizirao svoj tradicionalni skup starih automobila. Nekoliko desetaka Oldtimera iz Hrvatske i Italije, inače neko vrijeme parkiranih ispred hotela Milenij, privlačilo je pozornost brojnih prolaznika.
Predsjednik kluba Bogomil Šulina dočarava da su okupljanja oldtimera u Opatiji nakon Božića već tradicija. Nakon toga automobili odlaze na duži zimski san. Motori će ponovo biti upaljeni tek na proljeće.
– Kada je ovako lijepi dan, poseban je gušt parkirati ove naše automobile u Opatiji. Šetači, prolaznici zaustave se, fotografiraju… Oldtimeri su za njih velika atrakcija, kaže Bogomil Šulina, vlasnik Triumpha iz 1947. godine.
Nepoderivi modeli
– To je vrlo rijedak primjerak automobila. Napravljeno je svega tisuću komada, tako da je teško reći koliko ih danas još vozi u svijetu. Njegova posebnost je u tome što je dobrim dijelom ručno izrađen. Materijal je uglavnom aluminij – ima nešto drva – kojeg je u Engleskoj nakon Drugog svjetskog rata bilo u izobilju, s obzirom na broj srušenih aviona. Željeza uostalom tada puno nije bilo. A aluminij je zahvalan materijal; nema trunke ruzine, kaže Šurlina i otkriva da ovaj automobil pogoni zapravo jedan prijeratni agregat za struju s četiri cilindra.
– Ovaj automobil je nepoderiv. Ima, jasno, on svoj način i tempo vožnje, ali unatoč tome na ravnome može potegnuti, dočarava Šurlina, inače vlasnik i nekoliko skupocjenih automobila najnovije generacije.
Međutim, užitak vožnje u Triumphu iz 1947. godine niti jedan mu ne može nadomjestiti. On ima jedan karakterističan miris davnine koji budi osjećaje.
– Koncepcija današnjih automobila posve je drukčija. Oni su aerodinamični, brzi su, sve manje troše… No, vijek trajanja im je kratak, a cijena odnosno vrijednost dramatičnom brzinom pada. To je zbog toga što novi modeli potiskuju one starije. Danas već dvije godine stari automobil malo vrijedi, pa niti polovinu od one cijene kada je kupljen. Prije su automobili pravljeni da traju. Kupovao se najčešće jedan u životu, govori Šurlina, ali ističe da se Oldtimera ipak mora voljeti.
Opuštajuće vožnje
– Meni je vožnja u ovakvom automobilu opuštanje. Umjesto radija, slušam zvuk motora i uživam u tom brujanju, ali i onim sitnim njegovim nepravilnostima, kad nešto u njemu preskoči. Automobile, kao i žene, treba znati voljeti, dočarava Bogomil Šulina.
Rajko Hlanuda pak veli da »pravi muškarac ima samo dvije strasti – žene i automobile«. Hlanuda dodaje da je njegov Daimler napravljen u svega 500 komada: – To je, također, prilično rijedak model. Kupio sam ga prije četiri godine u Irskoj.
Rajko Hlanuda nije međutim želio govoriti o tome koliko ovakav automobil danas košta. No, kaže da ima još tri oldtimera. Održavanje automobila njemu ne predstavlja veći problem, s obzirom na to da puno toga sam napravi:
