Skupa izgubljena sudska tužba

Slučaj Gorišek: Slijepa Ulica Brdo ušla među najskuplje opatijske prometnice

Davor Žic

Aktualni »gradski šef« Ivo Dujmić ispičao je kronologiju slučaja, naglasivši da se cijela priča i nije mogla završiti drugačije no sudskim putem – jer da je primjerice pristao na nagodbu i odlučio samo tako dati stranci teren vrijedan nekoliko milijuna kuna – vrlo vjerojatno bi i sam bio procesuiran



OPATIJA » Iznos od 2,6 milijuna kuna, koji je Grad Opatija temeljem izgubljene sudske tužbe isplatio Bruni Gorišeku zbog nelegalno oduzetog zemljišta u Ičićima, i službeno je »ugrađen« u vrijednost prometnice koja je izgrađena na njegovu terenu. Naime, na nedavnoj sjednici Gradskog vijeća prihvaćen je program gradnje objekata komunalne infrastrukture, kojim je »legaliziran« odvojak Ulice Brdo izgrađen početkom devedesetih godina prošlog stoljeća »bez papira«. Tako je slijepa cestica na vrhu Ičića postala jedna od najskupljih gradskih prometnica, gledano po vrijednosti metra ceste. 


  – Odšteta prema sudskoj presudi ulazi u vrijednost investicije, i zbog toga je uključena u komunalni resor. Jer da se cesta gradila legalno u ono vrijeme, to bi bio iznos isplaćen vlasnicima za zemljište, i isto bi ušao u vrijednost ceste, kazao je pročelnik zadužen za financije Danijel Jerman. Sam »slučaj Gorišek« bio je ponovo »pretresen« u raspravi između vijećnika i opatijskoga gradonačelnika Ive Dujmića, koji je dao kronologiju čitavog slučaja. 


 


Priča iz 1989. godine




– Moramo se vratiti u 1989. godinu i u vrijeme kada je Skupština Općine Opatija oduzela jedno privatno zemljište i omogućila drugoj privatnoj osobi da izgradi svoje komercijalne prostore. Naravno, vlasnik tog zemljišta se žalio Upravnom sudu, koji je poništio tu odluku Skupštine, i donio rješenje da se teren vrati u prvobitno stanje. Međutim, s obzirom na vrijeme kakvo je bilo, to se nikad nije ispoštovalo. Nakon što je formiran Grad Opatija, vlasnik je došao s tim rješenjem u gradsku upravu i tražio obeštećenje, no prvi izabrani gradonačelnik Axel Luttenberger rekao je da ne namjerava dati zamjenski teren, budući da je gradnja napravljena nelegalno i suprotno gradskoj prostorno-planskoj dokumentaciji, te da bi zamjena terena zapravo značila legalizaciju takve gradnje. Nakon njega došao je Ranko Vlatković koji je imao isti stav, a i Amir Muzur na početku svog mandata isto je postupio, da bi na kraju mandata napisao jedan papir na kojem stoji da će se ipak razmotriti slučaj i omogućiti zamjenu zemljišta, što je nakaradno jer se desilo nekoliko mjeseci prije izbora, kada uopće nije smio na taj način raspolagati gradskom imovinom, ispričao je kronologiju gradonačelnik Dujmić, osvrnuvši se na tvrdnje Gorišeka da je upravo aktualni »gradski šef« stopirao odluku o nagodbi. 


  Zanimljivo je da je sam Dujmić svoju nesklonost nagodbama opravdao bojaznima od sudskih procesa, odnosno kazao je da u slučaju da se pokušao nagoditi mimo sudske odluke, vjerojatno bi bio procesuiran u skladu s aktualnim sudskim procesima u Hrvatskoj.  – Po mom dolasku na vlast, stranka je došla u gradsku upravu, stavila mi taj papir na stol i tražila zamjenu nekretnina. No, shvatio sam da tu nije ništa konkretno dogovoreno, i nisam mogao prihvatiti takvu nagodbu.  

Gorišek: Kako sam pobijedio Grad


Stranka je onda pokrenula sudski spor, i mislim da je to najpoštenije, jer ne znam tko bi u današnjoj situaciji sa svime što se događa imao hrabrosti nekome samo tako dati teren u vrijednosti nekoliko milijuna kuna? I gdje sam ja to pogriješio? Da sam prihvatio nagodbu, evo sutra sudskog postupka protiv mene, kazao je Dujmić.   Bruno Gorišek, s druge strane smatra da je zbog odustajanja od nagodbe došlo do troškova koji su se mogli izbjeći.    – Moja je greška što nisam odmah pokrenuo spor, ali išao sam prvo na mogućnost mirne nagodbe. Tamo negdje 2008. sam počeo pregovarati s Gradom, i prvo su mi rekli da moram pričekati donošenje UPU-a, ali 2009. godine bili smo već blizu dogovora. I tada se, na moju nesreću, promijenila vlast.   Dodao je i da je nakon prihvaćanja tužbenog zahtjeva bio voljan na dogovor. 

  – Imao sam najbolju namjeru smanjiti visinu odštete, da se dogovorimo, da me ranije isplate kad je već bilo jasno da ne mogu dobiti, i da uštede Gradu novac, a meni vrijeme. Međutim, poznato je kako je priča završila. Ja sam pobijedio Grad Opatiju, i želim reći svima da ne odustaju od borbe, da se mali čovjek može boriti protiv sistema i na kraju izaći kao pobjednik, zaključio je Gorišek.